Uvod

Ova je knjiga za malobrojne – za one malobrojne koji ne samo da žele znati nego su i spremni i u mogućnosti da u djelo pretvore ono što im imam reći.

Mnogo, jako je mnogo ljudi danas u potrazi. No oni su zbog svoje karme i negativnih utjecaja ovoga doba rijetko sposobni ići jednostavnim putem prema sreći. Njima nije moguće učiti kroz riječi, već moraju kroz ono što proživljavaju spoznati da se nalaze na krivom putu.

Krivih puteva ima beskrajno mnogo. Suprotno tome, ispravan je put samo jedan.

Ispravan put vam se čini teškim zato što ste zavedeni i rijetko vidite, odnosno rijetko želite vidjeti posljedice svojeg ponašanja.

Ja diktiram ovu knjigu kako bi oni malobrojni dobili upute, a mnogi drugi barem saznali kakav je put koji traže – iako vjeruju da će ga negdje drugdje naći.

Ja svoju ljubav ne dijelim. Moja se ljubav prostire na sve. Posebno se brinem o onima koji su u zabludi. Zbog njih sam i došao. Za njih stvaram uvijek nanovo nove događaje da bi što je moguće brže uz pomoć proživljavanja naučili ono što im pisana riječ još ne može prenijeti.

Postoje međutim i mnogi koji redovito dolaze k Meni i koji se uglavnom drže duhovnih pravila koje Ja učim, ali koji glede odnosa, nisu na ispravnom putu. Veselilo bi me, kada bi oni ovu knjigu vrlo ozbiljno shvatili i pažljivo je čitali. Mogla bi im uštedjeti mnoge boli i patnje.

Ova knjiga nije psihološka knjiga, iako primjenjuje psihološke izraze i predlaže psihološke vježbe. Ona vodi svoje porijeklo iz jednog mnogo obuhvatnijega i dubljeg učenja koje seže sve do najprvotnijih korijena metafizike.

Ova knjiga sadrži istinu koja bi te trebala učiniti sretnim jer ona seže do u temeljnu bit tvojega Sebstva. Ova ti istina pokazuje na koji način možeš stvoriti prisnu vezu između sebe, svojeg partnera i Boga. Samo ako povežeš to troje, doći ćeš do onoga što stalno tražiš: do istinske, stalne i ispunjavajuće sreće.

Iz razloga što ovo nije psihološka knjiga, Ja se ne zadržavam na pojašnjavanju određenih djela, koja spominjem.

Blagoslivljam rad Phyllis Krystal. Zato ističem njezinu knjigu Razoriti unutarnje okove. Kome se dakle, dogodi da možda neke stvari ne shvati, neka pročita detaljna objašnjenja koja ona sadrži.

Nadalje, iako znam da je to Stephanu v. Stepskom-Doliwi neugodno i da će me bezbroj puta pitati je li da to napiše, preporučujem, posebno terapeutima, njegovu knjigu Teorija i tehnika analitičke terapije tijela. Isto tako svim zainteresiranima preporučujem Veliku knjigu zdravlja Edgara Caycea jer ona prenosi mnoga jednostvna, a istodobno i vrlo djelotvorna sredstva liječenja.

Bilo bi još mnogo toga za reći, ali ovdje nije ni vrijeme ni mjesto da se dalje izjašnjavam o knjigama, teorijama i terapeutima.

Na kraju ti želim još nešto staviti na srce: Ja ću Svoja učenja u ovoj knjizi uvijek iznova ponavljati, ne da bih ti dosađivao, već zato što znam da samo neprekidno ponavljanje čini da nešto stvarno spoznaš. Neka te ta ponavljanja ne smetaju, već uživaj u njima kao u daru od Mene. Ova ti knjiga ne bi trebala biti teškom ili te čak učiniti potištenim, već bi ti trebala prirediti radost, radost, radost – kao i cijeli život.

Jer radost je Moja misija, a time i Moj dar tebi.

SATHYA SAI BABA

DANAŠNJA "FILOZOFIJA"

Odnosi su danas velika tema. O tome su objavljene bezbrojne knjige. Napisani su mnogi članci. Samim odnosima to, čini se, ne pomaže jer ima sve više rastava. Broj je rastava toliko porastao da u mnogim velikim gradovima Zapada gotovo svaki drugi brak završava rastavom. Kako to objasniti, uzevši u obzir da ima dovoljno savjeta, terapija i seminara ?

Problem je u prvome redu u predodžbama o vrijednostima koje se danas zastupaju.

Objašnjenje je uzroka jednostavno: bez istinskih vrijednosti, ni jedna veza ne može se održati na dulje vrijeme. No upravo takve vrijednosti danas nedostaju.

Nedostaje i znanje o duhovnosti, o istinskoj vjeri u samoga sebe, u druge ljude i u Boga.

Drugim riječima: danas nedostaje znaje o dharmi (ispravnosti), o dubljim pravilima s obzirom na odnose.

Svrha je ove knjige da ti ta pravila učini pristupačnima.

Ova pravila želim položiti u tvoje ruke kako bi Kozmičko svjetlo ponovno sjalo u tvome srcu, iz njega u tvoje partnerstvo i u tvoju okolinu, a iz nje se razlijevalo na sve strane.

Božica Pohota

U današnje vrijeme, cijelim svijetom vlada božica Pohota. Ona sve ljude navodi da vjeruju kako je uživanje najviši cilj u životu. Tko je doživio najviši užitak, tko je postigao cilj ? Nasuprot tome, Ja pitam: koji cilj ? Jer užitak je samo stanje između dva stanja u kojima užitka nema. To stanje ne samo da je prolazno, već se i veoma brzo mijenja u svoju suprotnost, u patnju. Tko je dakle, sklon užitak smatrati najvišim ciljem ? Odgovor glasi: ljudi koji su svoj stvarni cilj izgubili iz vida, koji ne poznaju sebe i svoje određenje i zato jure za svime što blista i što svjetluca.

Današnji ljudi jure za užicima. A što je rezultat ? Razoreni brakovi, razorene obitelji, povrijeđena srca, izgubljene nade. Čovjek koji juri za užitkom kao ciljem svog života, najprije doživi razočaranje, a zatim ogorčenost. On sumnja u sebe, u ljude, u svijet, u Boga. On najprije gubi iz vida svoj cilj, i napokon zapada u depresije i nedefinirane strahove. Ljudska je psiha vrlo ranjiva. Ma koliko se ljudi pravili snažnima, u dnu svojih srca svi su vrlo osjetljivi. Zato čovjek teži nekoj neoborivoj istini, čvrstom sidru s pomoću kojeg bi mogao sebe, svoj život i svoju dušu najprije učvrstiti, a zatim i vezati o njega. Uživanje ne može biti tim ciljem zato što je odveć napostojano. Ono zato dovodi ljude do razočaranja i zbunjenosti.

Posljedica je toga da je čovjek usmjeren na uživanja osamljen. Zato je današnji čovjek tako razočaran, toliko očajan. Tako duboko povrijeđen.

Ponekog će možda takvo gledište začuditi. On će ga možda smatrati pretjeranim i distancirati se od njega. Drugome će u njemu nedostajati pozitivno držanje. Ali pozitivno mišljenje, o kojem ću još detaljnije govoriti, ne smije se zamijeniti sa sljepoćom.

Današnji svijet nalazi se na rubu provalije. To je činjenica o kojoj je riječ. Ta je činjenica uvjetovala Moj dolazak. Ja sam se inkarnirao jer sam vidio kamo će ljude odvesti njihova usmjerenost na užitke. Ja sam došao da bih spasio ovaj svijet. Ja ću postići svoj cilj. Presudni korak u postizanju tog cilja sastoji se u iscjeljivanju odnosa. Zdravi odnosi stvaraju zdrava srca. Zdrava srca stvaraju zdrave ljude. Zdravi ljudi stvaraju zdravu okolinu. Zdrava okolina stvara zdrav svijet.

Pohota kao životni cilj stvara upravo suprotnost tome. Zašto ? Zato što je pohota uvijek povezana sa strastvenošću.

Strastvenost

Strastvenost otkriva svoj karakter već i samim svojim imenom Leiden-schaft. Drugim riječima strastvenost stvara patnju.

Ja razlikujem dva oblika strastvenosti: jednu, koja se živi u čvrstoj vezi koja se temelji na ljubavi, i drugu, koja s ciljem da se postigne maksimalni užitak vodi od jednog do drugog odnosa.

U oba ova oblika strastvenost dovodi do patnje jer i kod sigurnog i ljubavlju ispunjenog odnosa dolazi dan, kada i na ljubavi zasnovano zajedništvo mora doživjeti pretvorbu. To je uvijek u većoj ili manjoj mjeri povezano s rastankom, razočaranjem, tugom ili čak osjećajem ostarjelosti.

U odnosu koji se temelji na ljubavi taj trenutak pretvorbe otvara put novim horizontima. Bez ljubavi, međutim, taj razvoj prije ili poslije dovodi do prekida odnosa, zato što se uz pomoć novog odnosa nastoji ponovno rasplamsati strastvenost.

Danas mnogi ljudi na sve zamislive načine traže strastvenost, jer im svi mogući učitelji, autori, političari, gurui i terapeuti kažu da je ona cilj, da je ona ispunjenje života.
No čim netko doživi neuspjeh na putu prema tom cilju te pita za razlog svog neuspjeha, svi ti sumnjivi učitelji svaljuju krivnju na njega samog. Tome se vrlo stručno objašnjava da je negdje pogriješio. Da treba "više raditi na sebi". Postati otvorenijim. Više se "opustiti". Nitko mu ne kaže da je sam cilj pogrešan. Da kroz strastvenost i pohotu nikada ne može steći trajnu sreću, a o blaženstvu da i ne govorimo. Tako on nastavlja svoje traganje. On najčešće luta od partnera do partnera i sve više i više zatvara svoje srce, tj. ono mjesto na kojem bi mogao naći svoju sreću.

Strastvenost je snažan osjećaj. A vi volite snažne osjećaje. Zato vas je i moguće tako lako zavesti. Vi sebi ne možete zamisliti da sreća može biti sasvim tiha, sasvim mirna, gotovo nepokretna. Vi mislite da je poželjno sve ono što je kreštavo, bučno, što je "intenzivno".

Strastvenost s njezinom bučnom, snažnom naravi čini vam se kao da je ona upravo ono pravo. No strastvenost je velika varalica. Ona obećava sreću ali na kraju donosi nesreću. Ona ti obećava lijepe osjećaje, ali ti na kraju zatvara srce. Ona ti obećava zadovoljstvo, ali ono što s pomoću nje nalaziš jest nemir, nezadovoljstvo i nesreća.

(Iz knjige 'Sai Baba govori o psihoterapiji):

Naime, većina se ljudi uopće ne žele odreći svojih problema. Zašto ne? Zato što otpuštanje problema i nalaženje temeljnog rješenja znači odvraćanje od ega i priklanjanje Sebstvu.
Zbog toga je rad na problemima ponekad tako varav: to često vodi obrađivanju simptoma a time i ego ostvarenju, jer podstiče otpore.

Naprotiv, rad na stvarnim uzrocima, znači temeljno rješavanje problema, vodi do ostvarenja Sebstva. To je bitna razlika – o čemu ću još govoriti u poglavlju o temeljnoj postavi.

Razlika između ego ostvarenja i ostvarenja Sebstva dolazi do izražaja u razlici između potrage za trenutnim i potrage za temeljnim rješenjem: između potrage za strastvenošću i potrage za srećom.

Glavni je problem u tome da ljudi ovog vremena strastvenost pretpostavljaju sreći – a terapeuti upadaju u to, jer često ni sami ne traže niti poznaju nešto drugo!

...

Tko traži strastvenost, još je daleko od cilja. Strastvenost stvara patnju, nemir, stvara vezanosti i uzrokuje ponovno utjelovljenje. )

Razočaranje

Mnogi danas ništa tako čeznutljivo ne traže kao strastvenost. I što nalaze ? Jedno razočaranje za drugim. Zašto ? Jer strastvenost neizbježno vodi do raz-očaranja. Raz-očaranjem naime završava varka. Varka je u samoj strastvenosti. Naposlijetku, na tome mjestu ti pitaš: "Zašto ? Zašto mora svaka strastvenost dovesti do razočaranja ? Nije li to užitku, a time i tjelesnosti, neprijateljska ideologija koju zastupaš ?"
Vjeruj mi, istina je upravo suprotna od onoga što ti misliš. Jedva da postoji nešto štetnije za tijelo, nego što je to strastvenost i pohota – a posebno ako nisu čvrsto ugrađeni u odnos. Ne zato što bi tijelo bilo loše, a njegove potrebe nedostojne, nego zato što s njima krivo postupate. Zato Ja zastupam čvrst, trajan odnos. Samo u takvom odnosu mogu strastvenost i požuda naći siguran okvir. Time želim reći da samo brak pretvara strastvenost u ljubav i time je dovodi srcu, a ne odvodi od njega, što se bez tog čvrstog okvira obavezno događa. Jedino čvrsta institucija braka uvjetuje da strastvenost ne dovede do razočaranja i da se dvoje ljudi mogu sresti, a da njihova srca ne budu ranjena.

Današnjim ljudima to čudno zvuči. Vi se svakodnevno u tolikoj mjeri susrećete sa sasvim suprotnim predodžbama, odnosno bombardirani ste s njima, da ste uvjereni kako su one točne i mislite da će vam Moje učenje oduzeti nešto što vam je dragocijeno. Ovdje je upravo suprotan slučaj: samo ljubav, koja je istinska alternativa strastvenosti, može spriječiti potpuno uništenje svijeta. Ljubav stvara, daje, obnavlja. Ona je istinsko disanje svijeta. Ona je bit sveukupnog postojanja. Suprotno tome, strastvenost je samo prolazna pojava i zato je uvijek prati razočaranje.

Razočaranja je međutim već bilo dovoljno na ovome svijetu. Zato je došlo vrijeme da otvorite oči: Ljubav nije jednaka strastvenosti. Strastvenost ne vodi sreći. Ljubav ne razočarava.

Ako u tvojem odnosu prevladavaju promjenjivi osjećaji, ako ih doživljavaš kao destruktivne za jednog od vas ili čak za oboje, ali se uvijek nanovo osjećaš privučenim svome partneru, tada to nije ljubav već strastvenost. Vi ste već bili toliko često i toliko duboko razočarani da više ništa ne vjerujete. Posebno ne vjerujete da postoji trajna sreća, da je ti možeš naći i da se mjesto na kojem je možeš naći nalazi u tebi. Znači li to da sreću trebaš naći u sebi, dakle bez partnera ? Nalazi li se možda rješenje kako izbjeći razočaranja u redovništvu? Naravno da ne ! Zar bi to bilo rješenje, kada bi se npr. automehaničar koji je zaposlen popravkom generatora na nekom automobilu, zadovoljio time da ga izvadi i baci kako bi otklonio kvar ?

Odnosi postoje zato da bi ljudi učili zajedno i jedan od drugoga. A što trebaš naučiti ? Trebaš doći u kontakt sa svojim Sebstvom i postići trajnu sreću. Ako to imaš naučiti kroz neku vezu, tada redovništvo ne znači ništa drugo, nego bijeg od nje. A kako prije ili poslije završava svaki bijeg ? Razočaranjem.
Zadaća je ove knjige međutim upravo suprotna. Njoj nije svrha da saznaš kako ćeš postići razočaranje, to već u dovoljnoj mjeri znaš odavno. Svrha je ove knjige da ti pokaže kako možeš biti sretan sa samim sobom i sa svojim partnerom.

Prezir

Razočaranje koje nastaje iz potrage za strastvenošću i koje čini da sve više i više sumnjaš u odnos ili čak zdvajaš, ima kao trajnu posljedicu da sve više i više sumnjaš u samoga sebe. Možeš imati besprijekorne racionalne razloge za svoje odluke, svoje nezadovoljstvo i svoje rastave, ali emocionalno te takav život nagriza. U dubini svog srca ti tražiš nešto sasvim drugo, nego što je ono što živiš.
Doživljavanje mnogih različitih partnerstva najprije dovodi do sumnje u sebe samoga, a zatim do prezira.

U dubini srca ti svaki prekinuti odnos doživljavaš kao neuspjeh. Svejedno koliko pogreški nađeš kod partnera i svejedno ako si razočaran te se ne osjećaš krivim ili čak misliš da si prevaren, usprkos svemu ostaje neporeciva slijedeća činjenica: ti si sebi svoga partnera odabrao sebi svojom slobodnom voljom. Nisi bio silom zavezan s njime i nisi bio prisiljen dijeliti svoj život s njime protiv svoje slobodne volje. Zato ostaje činjenica: svejedno koliko krivnje na njemu bilo, od mnogih mogućih partnera ti si upravo njega odabrao. Toj odgovornosti ne možeš izbjeći.
Znanje o njoj nosiš u dubini svog srca, iako možda navodiš posve drugačija objašnjenja.

Ta te odgovornost, koju si ne želiš priznati, nagriza. Upravo zato što se ne želiš suočiti s njom, ona te nagriza još više. Ti na jednoj od svojih dubljih razina svjesno ili nesvjesno osjećaš da si ne želiš priznati nešto što je od odlučujućeg značenja, da nemaš hrabrosti suočiti se sa temeljnom istinom. Zbog takvog odnosa prema ovako važnoj istini, ti ne možeš cijeniti sam sebe. Skrivaš nešto, što je od presudnog značenja za tvoje ponašanje prema drugima.

Poštovanje prema sebi samome nastaje kroz unutarnju jasnoću. Ako nisi u svojoj nutrini čist, još k tome na račun drugih, ne možeš imati poštovanja prema sebi. Iz nepoštovanja vremenom nastaje odbojnost, iz odbojnosti prezir.

Ako imaš hrabrosti suočiti se sa svojim osobnim pogreškama, tada možeš poštovati samog sebe, a time ti postaje mogućim poštovati i druge ljude. Tko poštuje samoga sebe, taj poštuje i druge. Druge jednadžbe nema. Ni jedan čovjek ne može tvrditi da prezire druge, ali da sebe poštuje. Svetac ne prezire nikoga, već poštuje sve ljude zato što je ostvario sebe i ima poštovanja prema sebi.

Slijedeći zakon koji moraš poznavati i poštovati jest: često mijenjanje partnera ne dovodi samo do prezira, već i do gubitka dostojanstva. Ni jedan čovjek ne može živjeti u dostojanstvu i imati stalno nove partnere. Ovdje postaje posebno jasnim ono što i inače vrijedi: Čovjek je svjetlosno biće koje mora živjeti u skladu s jasnim Kozmičkim zakonima da bi postao sretnim. Ti zakoni nisu stvoreni da bi te ograničili, da bi ti oduzeli slobodu ili čak štetili. Sasvim suprotno, božanski zakoni daju ti okvir unutar kojeg možeš sigurno boraviti na Zemlji i postići svoj cilj.

Zato poštuj samoga sebe. Poštuj svoje roditelje. Poštuj svojeg partnera. Poštuj svoju djecu. I poštuj kako svoje roditelje tako i svojeg partnera u svojoj djeci. To znači: poštuj osobine i nasljeđe, koje su tvoja djeca dobila od tvojeg partnera, tvojih roditelja i od roditelja tvoga partnera.

Ako ti to možeš, tada si neopterećen i zadovoljan, tada si sretan i slobodan.

...

Danas se nalazite na ovome stupnju. Iskušavate sve što je moguće zamisliti. Prikazujete se kao da ste sasvim zadovoljni svojim životom. No u dubini vašega srca izgleda savim drugačije. Vi ste u stvarnosti duboko očajni. Vaše trošenje alkohola, cigareta, droga, tableta, televizije i partnera govori jasnim jezikom. Vi ste velikim dijelom već digli ruke od sebe. Više se ne nadate nikakvu izlazu, a o putu da i ne govorimo. Vi jasno vidite kako sve oko vas postaje sve lošije – i pokušavate spasiti posljednju mrvicu ravnoteže na taj način da zatvarate oči.
...

Zato nemoj odustajati, već odustani od ispunjavanja svoga srca krivim zadovoljstvima koja ga zatvaraju.

...

Čakre

Želim ti objasniti još nešto. Ti možda misliš da se tvoja sloboda sastoji i u tome da se ne osvrćeš na ljudske zakone i "zastarjela" moralna pravila. Naravno da se možeš tako ponašati. Ali to ima posljedice o kojima ću uskoro govoriti. Postavlja se pitanje, je li ono što smatraš zastarjelim moralom stvarno zastarjelo, ili možda sadrži nešto što odražava Božanski Red i zato ne može, odnosno ne smije biti izmijenjeno.

Jedan je primjer za ovo danas vrlo raširen običaj da muškarci i žene spavaju zajedno, a da nisu u braku. Ta "novost" smatra se velikim postignućem jer obećava slobodu da se prije stupanja u čvrstu vezu iskuša odgovaraju li muškarac i žena jedno drugome.

Taj običaj, na koji vi gledate kao na novostečenu slobodu, protivan je Božjem zakonu jer je Bog protiv toga da se ljudi na takav način zbližavaju, kao što je to slučaj kod seksualnosti, i da na to gledaju kao na pokušaj, na pokus. Negativne posljedice takva držanja svuda se mogu vidjeti. Poslije ću se još vratiti na to.

Za sada spomenimo samo toliko da čovjek posjeduje sedam čakri. Točno uzevši, ima ih više od sedam, ali ovdje govorim samo o najpoznatijim. Ti finomaterijalni centri nastaju ubrzo nakon rođenja i nestaju sat ili dva nakon smrti. Svaka od čakri ima svoju posebnu boju. Na primjer, druga ili tzv. seksualna čakra u idealnom je slučaju zlatnožuta. Ona međutim poprima smeđu boju ako pojedinac ima seksualni odnos sa svojim partnerom bez crkvenog blagoslova. Ako počini bračnu nevjeru, ta čakra postaje crnom. Događa li se to s različitim partnerima, na crnoj se boji pojavljuje zelenkasti odsjaj. Vidiš dakle: nije samo Bog "moralan", i Njegovo je Stvaranje također.

Ti bi na ovom mjestu mogao prigovoriti da valjda i nije toliko važno je li seksualna čakra zlatnožuta ili crna kao noć. Da bih odgovorio na tu primjedbu, moram ti objasniti način djelovanja te čakre. Ona određuje protok energije u području zdjelice. Ako je zlatnožuta, onda energija teče na idealan način, što čini da su spolni organi optimalno opskrbljeni krvlju. Što je čakra tamnija, to su organi lošije opskrbljeni, zbog čega postaju osjetljiviji na klice, bakterije i viruse, kojih doduše uvijek ima, ali tek onda dobiju šansu da izraze svoje djelovanje ako organi nisu u dovoljnoj mjeri energetski opskrbljeni. Ta neopskrbljenost uzrokom je što oba partnera obole od neke spolne bolesti, nakon što su zajedno spavali. Oni se možda međusobno optužuju. Točno uzevši, oboje imaju pravo jer su svojim ponašanjem stvorili prikladne uvjete za bolest koja se zatim pojavila. To vrijedi za sve bolesti, sve do raka i side.

Ti možda misliš da te želim plašiti. Ja to sigurno ne želim jer te strah slabi, a Ja te nastojim ojačati. Zato te želim sveobuhvatno informirati i sačuvati od dviju opasnosti: prvo od tjelesnih bolesti, kako sam gore napisao. Kao drugo, želim da ne izgubiš iz očiju svoj cilj. Tvoj cilj jest blaženstvo. Njega možeš postići samo ako je tvoje tijelo zdravo, razum jasan a narav uravnotežena. Preuranjena slabost mogla bi jako otežati tvoje namjere, pa čak i onemogućiti. Nemoj misliti da ti želim otežati život, već se pitaj je li tvoj život tako lak kao što bi mogao i trebao biti. Ja nastojim u tvoj život unijeti svjetlo, koje već tako dugo tražiš. Moja je želja da te ispunim s toliko mnogo ljubavi da postaneš sposoban otkriti svoju veliku ljubav, zbog čega će tvoj odnos procvjetati. Idi dio puta uz Mene i onda se odluči. Ne slušaj jeftina rješenja koja se svuda nude. Imaj povjerenja u Mene jer Ja poznajem i put i cilj.

( Iz knjige 'Sai Baba govori o svijetu i Bogu):

"Kaži mi Ahmede, od koga trebam tražiti oproštenje ?"

"Od svakoga, tko je bio izravno ili neizravno pogođen time što se nisi držao dharme jednobračnosti.

1. sve žene s kojima si bio;

2. partnere tih žena, koji su na bilo koji način povezani s činjenicom da si ti bio s tim ženama;

3. od Boga, zato što si imao odnose bez Njegova blagoslova;

4. također bi trebao od Boga tražiti oprost zbog toga što si imao odnose za koje uopće nisi ni htio nikakva blagoslova, jer tim odnosima već od početka nisi pridavao nikakvo veće značenje;

5. trebao bi se ispričati sebi samome i oprostiti sebi što si toliko slabo cijenio samoga sebe, da si se upletao u tako nejasne i egoistične odnose;

6. trebao bi tražiti oprost i u Juanite, što si joj doduše bio vjeran u srcu, ali ne i mislima, željama i tijelom.

Ovo je jako važno za tebe. Jer svatko, tko je u prošlosti imao odnose, trebao bi tražiti oproštenje od partnera."

Kao i svaki puta kada bi čuo nešto važno, Juan je neko vrijeme šutio. Razmišljao je o tome što je čuo i pustio da odzvanja u njemu. Polako i zamišljeno pio je čaj. Tada, nakon što je prošlo neko vrijeme, reče: "Osjećam da je važno to što kažeš, Ahmede. Ti znaš mnogo toga. Ali ja imam još jedno pitanje: kako da se ispričam? Moram li svakoga posebno posjetiti ?"

"Važno pitanje ! Na njega ima dva odgovora: prvo, ne trebaš uspostaviti nikakav osobni kontakt, nego trebaš zamoliti Boga da tvoju molbu za oproštaj proslijedi dalje. To je savršen oblik isprike u ovom slučaju, jer Bog prosljeđuje dalje upravo ono što je ispravno i važno." – "Kako važno!" reče Juan. "A drugi odgovor ?" Ahmed se smiješio. "Zapazio si da sam spomenuo samo jedan. Razmišljaš i pratiš ! Drugi je odgovor da spolnost sve mijenja. Zauvijek. Tu nema više natrag. Postojali su društveni oblici gdje su ljudi mislili da je spolnost nešto posve banalno. Svatko je imao odnos sa svakim, a slijedećeg su se dana ponašali kao da ničega nije bilo. Sva su ta društva propala – ili će propasti. Spolnost je Božanska energija, jer ona stvara nov život. Tko nju ne poštuje, taj ne poštuje Boga ! Zbog toga ne bi smio imati kontakt s svojim bivšim partnericama. Što je bilo, bilo je. Natrag više nema. Nemoj ići natrag, nego se nastoj osloboditi time što ćeš tražiti oproštenje. I nemoj se sam ispričavati, nego zamoli Boga da tvoje isprike proslijedi dalje. Idi s Bogom i postani slobodnim !" )

- nastavlja se-