Televizija

Vaše je društvo u kolapsu zato što vi sve to svojoj djeci ne pružate. Zbog toga djeca smiju sebi dopuštati gotovo sve, nemaju poštovanja prema odraslima, jedva da nekoga slušaju (ako to uopće čine), rade što hoće i previše gledaju televiziju. Televizija strahovito šteti djeci. Ona smanjuje njihovu koncentraciju, pamćenje i fantaziju: čini ih živčanima, a vremenom oslabljuje i njihov vid. Znatan porast agresivnosti u vašem društvu velikim se dijelom može pripisati štetnom utjecaju televizije. Većina onih koji su odgovorni za oblikovanje televizijskih programa (ali i političari koji to dopuštaju), uopće ne brinu za razvoj dječje duše. Njih zanima jedino velik postotak gledanosti i njihova zarada. To je zastrašujuće kratkovidno stajalište. Oni će naime jednoga dana vidjeti što mogu učiniti sa svojim odašiljačem i njihovim na takav način zarađenim novcem. Njima će preostati jedino da djecu i unuke strpaju u zatvore kako bi se obranili od plodova zla koje buja sve više jer filmovi na neopisiv način razaraju duše djece i omladine.

Mnogi roditelji to shvaćaju i pokušavaju djecu odvratiti od gledanja televizije. No to je jedva moguće postići zato što svi gledaju televiziju, te dijete koje ovaj ili onaj (loš) program ne poznaje, biva doslovno isključeno iz društva. K tomu dolazi još i to da mnogi roditelji navečer i sami jedva da rade što drugo osim što gledaju televiziju i piju alkoholna pića. Obiteljski je život na tom niskom stupnju gotovo posve paraliziran. Pri tome zbog brutalnih filmova, nadraživanja alkoholom te stresa koji stvara život bez duhovnog usmjerenja, nastaju tolike agresije da jedna večer bez televizije već može gotovo dovesti do raspada obitelji, odnosno stvarno i dovodi do toga.

( Iz knjige 'Sai Baba govori o svijetu i Bogu):

" Veliki uništavač komunikacije je televizija. Televizija razara više nego što to mnogi žele uvidjeti. No u ponekih obitelji komunikacija je uništena u tolikoj mjeri, da su njezini članovi još samo zbog toga zajedno, jer posjeduju televizor. On je obiteljska zabava. On uspostavlja, iako minimalan, ipak stanovit kontakt. A ako se televizor pokvari, partneri ponekad uopće ne znaju kako da provedu "zajedničku" (!) večer. Oni su kao ovisnici o drogi, koji vjeruju da mogu živjeti još jedino ako imaju drogu. Tek nakon što se oslobode ovisnosti, oni ustanovljuju da je život bez droge mnogo kvalitetniji. " )

Zato na ovome mjestu postavljam vrlo bitno pitanje: kako ćeš dobro odgojiti svoju djecu i voditi pozitivno partnerstvo ako dozvoljavaš da na tebe utječu djelomično razaralački i strašni mediji ?
Ne bi li, kao prvo, morao odbaciti televizor i odreći se čitanja većine novina ?

Smatraš li da možeš izaći na kraj s tom poplavom negativnih informacija ? Otkuda to znaš ? Otkuda sebe tako dobro poznaješ ? Zna li tele što seljak namjerava učiniti s njim ? Zna li ovca kakve namjere ima trgovac koji je prodaje mesaru ? Zna li mesar što radi ?
Smatraš li da su to pretjerani primjeri ? Ja ih smatram vrlo blagima u usporedbi sa strahotama koje se svakodnevno prikazuju na televiziji, u novinama i časopisima.

Ono što vidiš to te oblikuje. Latinska riječ informare znači iznutra oblikovati. Svaka informacija oblikuje tvoju nutrinu. Tu dolazi prvo do prevare a zatim se pojavljuje strah – ili čak užas: najprije bivaš krivo informiran, a na kraju je tvoj život daleko od ispunjenja, koje si tražio.
Pitaj ljude koji su poznati u javnosti: koliko su ih već puta mediji ogovarali, izdali, prevarili ?
Zašto to mediji čine ? Možda zato da bi te informirali ? Ne, nego da bi stekli uspjeh, moć i novac. Zato znaj: ti, tvoja sreća, tvoj razvoj, tvoje oblikovanje, sve to ne spada u tako zvane medijske ciljeve !

Ako loše brineš o sebi, ako dopuštaš da ti nutrina bude loše oblikovana, kako ćeš brinuti o svojoj djeci? Kako ćeš znati, što je za njih dobro? Možda jedan, dva ili čak tri sata gledanja televizije dnevno?
Teško je vjerovati, ali mnogi se roditelji upravo tako odnose prema "odgoju". Postave djecu ispred televizora – glavno je da su mirna. Samo koliko dugo ? Kako dugo možeš djeci davati pogrešnu duševnu hranu, prije no što nastane šteta?
(Usp. Rainer Patzlaff, Ukočen pogled)

Mnogi roditelji kažu: "To više nije moje dijete!" Ili još gore: "To nikada nije bilo moje dijete!" Kako jednostavno! Kako glupo!
Prvo, u ovoj je inkarnaciji tvoje dijete uvijek tvoje dijete.

Drugo, misli na ono što stoji u Vedama: Roditelj je djeci Bog, slično kao i guru, duhovni učitelj. Što to znači? Roditelj je u velikoj mjeri odgovoran za sudbinu svoje djece. On je Bog, jer ga kao prvo djeca štuju poput Boga, jer je za njih na sličan način svemoćan.
...

Znači: ako djeca ne postanu onakva kako to roditelji sebi zamišljaju, odnosno kako to zamišlja jedan od njih, tada se roditelji trebaju pitati u čemu su pogriješili.

Nažalost, mnoge roditelje ne zanima ni što su krivo napravili, ni što trebaju naučti. U ciničnom smislu, oni su stvarno poput bogova: sveznajući su i ne griješe!

Kakav stav ima prema izreci memento mori ? Možeš li mirno umrijeti, ako nisi bio blagoslov svojoj djeci?

Ovdje karma, zakon uzroka i posljedice, postaje neposredno vidljiva: ako ne možeš brinuti o svojoj djeci, ne možeš niti o sebi. Ako ne možeš brinuti o sebi, prije ili kasnije naići ćeš na ljude čija ćeš djela s pravom doživjeti kao strašna. Da to je grozno. Ali jesi li to htio izbjeći ? Jesi li uopće brinuo, tko je sve zbog tebe doživio strahote, i još ih uvijek doživljava? Je li ti uopće netko mogao nešto reći? Jesi li se uistinu ikada pitao je li bilo dobro ili jest dobro to što si radio svojoj djeci ili što još uvijek radiš?

Razmisli: svatko nalazi odgovore, samo ako ih traži. Ili još jasnije, usmjereno na samoodgovornost: svatko nalazi ono što istinski traži. Ako uistinu tražiš odgovor i ozbiljno ga nastojiš naći, naći ćeš ga. To je kozmički zakon – uostalom, i zakon o uspjehu i neuspjehu: nalaziš uvijek ono, što tražiš svim srcem. Ako svim srcem tražiš pritup svom djetetu, naći ćeš ga. Ako ga ne nalaziš, tada to nije zbog djeteta, nego zato što nisi tražio dovoljno ozbiljno niti s dovoljno osjećaja.

Tako dolazimo do još jedne temeljne istine: izdaja je uvijek obostrana – tko izdaje druge, izdaje i sebe. To nužno proizlazi iz činjenice: svi su jedno. Na primjer, ne mogu si odsjeći ruku a da me se to ne tiče. Svi smo mi dijelovi jednog organizma, svijeta, svemira. Ono što se tiče jednog, tiče se svih.

Ovu istinu možeš sebi predočiti jednostavnim eksperimentom: zamoli grupu ljudi da se postave tako, da svatko zauzme takvo odstojanje prema drugima, kakvo mu najbolje odgovara. Nakon nekog vremena, svi će naći svoje odstojanje. Ako se sada pomakne jedna osoba, što znači, ako samo jedna osoba promjeni svoje mjesto, i svi ostali će se pokrenuti i morat će nanovo odrediti svoje mjesto.
To je također dobar primjer da smo svi Bog: pokret jednog jedinog uvjetuje, da svi ostali moraju nanovo odrediti svoju poziciju.

 

Rješenja

Naglašavam, jer to je u ovo vrijeme jako važno, da je život čudesno blago. Mnogi se s tim ne slažu. Najvažniji cilj odgoja jest da se djeci objasni koliko je život lijep, beskrajno dragocijen dar.

Život je čudesan i možeš učiniti gotovo sve, ukoliko poštuješ kozmičke zakone. Nemoguće gotovo i ne postoji. Za gotovo sve postoji rješenje.

Zašto današnji čovjek toliko pati, i bori se s brojnim bolestima? Zato što je pogrešno, loše ili nikako odgojen, jer ne brine o životnim istinama, jer mu se ne ukazuje na međuovisnosti i jer ne živi svoje istinsko određenje koje je radost i sreća, drugim riječima: zato što traži probleme, a ne rješenja.
Tko ne brine o vječnim životnim istinama, ne brine ni o svom istinskom određenju, pa ni o sebi. Tko ne brine o sebi, gubi se. To je izdaja ljudskog određenja, jer ne radi se samo o tvojoj tjelesnoj dobrobiti, nego bi trebao saznati koja je tvoja zadaća kao čovjeka.

Kako su svi međusobno povezani, tko izdaje sebe, izdaje i druge. Evo primjera: zamisli da se nalaziš u tvrđavi koju su opkolili neprijatelji. Zamisli da je svaki pojedinac potreban kako bi se tvrđava mogla obraniti. Međutim polovina posade sjedi i karta se, umjesto da se bori. To je sigurna propast tvrđave.)

Karakter = ljubav i poštovanje

Iz tog razloga roditelji bi trebali uvijek imati na umu da bi cilj odgoja trebao biti karakter, bit karaktera usmjerenost na Boga, a bit usmjerenosti na Boga ljubazno međuljudsko ophođenje. Život bez karaktera, život bez Boga, život bez ljubavi besmislen je i bezvrijedan jer je to život bez ikakva nalaženja samog sebe. Zato se danas mnogi ljudi osjećaju kao da njihov život nema smisla, da nemaju nikakvu zadaću, a ako je imaju da je beznačajna.
Onaj tko pruža takav primjer ne smije se čuditi ako njegova djeca jednoga dana prestanu ići pravim putem te "zastrane".

Što moraš učiniti da bi svojoj djeci pružio ispravan odgoj ?

Kao prvo, moraš razmisliti što si vidio i usvojio od svojih roditelja. Upitaj se što je od toga dobro, što bi trebao prenijeti, a što odbaciti. Misli uvijek na to: imaš li teškoća sa svojom djecom, to može biti zbog toga što im namećeš nešto na što su tvoji roditelji već tebe prisilili. Razmisli i koje si strahove preuzeo od svojih roditelja, a koje prenosiš dalje svojoj djeci. I još nešto: mnogo se toga zbiva nesvjesno. Zato je od presudnog značenja da roditelji imaju korektore u prijateljima, kumovima ili čak u dobrim terapeutima.

Slijedeća točka koju ne možeš precijeniti jest da sebe samoga poštuješ i voliš. Ako to ne možeš, a usprkos tome imaš djecu, tada obavezno moraš nešto poduzeti da bi sebe bolje upoznao, odnosno izgradio samopoštovanje.
...

Ne pokušavaj nikada svoju moć koju imaš kao roditelj i odrasla osoba zlorabiti na takav način da svoje dijete protiv njegove volje prisiljavaš na nešto ili još gore, da slomiš njegovu volju. To bi imalo katastrofalne posljedice, gledano na duži rok. Ako je dijete u opoziciji prema tebi, pogrešku moraš tražiti u sebi, a ne u djeteta. Vjerojatno nisi dosljedan, ili si nejasan, bez ljubavi si, odnosno nemaš dovoljno razumijevanja. Potraži stručnu pomoć kako bi razjasnio svoju nedoumicu. Djeca su puna ljubavi, koju rado daju dalje, samo ako to roditelji dopuste. Zato prilazi djeci s ljubavlju i strpljenjem.

...

V. SEKSUALNOST

Božanska energija

Za knjigu koja govori o odnosima neobično je da je tema seksualnosti tako kasno došla na red. To je međutim namjerno napravljeno. Time bi do izražaja trebao doći slijed vrednovanja: na prvome je mjestu tvoj odnos prema Najvišem Sebstvu, zatim prema svome Sebstvu, odnosno osobnoj vrijednosti, a zatim je na redu ljubazan razgovor i pojašnjavanje sa partnerom. Nakon toga dolaze odluka i blagoslov, a tek onda seksualnost. Jedino će ti takav redoslijed donijeti blagoslov: svaki drugi prije ili poslije dovodi do teškoća.

"Zašto ?" pitaš. Zato što je seksualnost vrlo jaka, božanska energija. Vi danas mislite da joj odajete počast time što je velikodušno živite. Kakva li se čudna predodžba krije iza takva načina razmišljanja i ponašanja ! Tko rasipa dragocijenost ? Razuman čovjek to ne čini. Ali vi vjerujete kako s gotovo svakim morate imati seksualna iskustva – i čudite se što patite od kronična nezadovoljstva !

Što se seksualnosti tiče, vaša je tradicija iz razumljivih razloga vrlo opterećena, zbog čega vam nije lako da se njome služite na prirodan način.

Mnogi krivi proroci, vladari i ostali moćnici upotrebljavali su seksualni moral kako bi stoljećima imali vlast nad narodom. Tijekom stoljeća moćnici su, posebno crkveni, bili s jedne strane puritanci a s druge raskalašeni, pružajući tako bijedan primjer narodu čijim su interesima trebali služiti. Oni su još povrh svega toga narod uvjeravali kako je seks nešto loše, nešto što potječe od vraga. Oni su svjesno ili nesvjesno točno znali da čovjeka čija je seksualnost potisnuta krivi vođe mogu mnogo lakše za-voditi odnosno voditi (i to u dvostrukom smislu !), nego onoga tko je slobodan a time i samosvjestan čovjek.

Umjesto što su za sebe prisvajali seksualnost i žene, tj. podanike, moćnici su trebali živjeti pozitivno sa svojom seksualnošću, tj. s radošću i etički. Oni su je trebali živjeti u jednom odnosu i time pružiti pozitivan primjer narodu.

Budući da su vladari iznevjerili, narod se morao osloboditi. To je dobro, a dovelo je i do popuštanja grčevitosti na tom polju. To je također bilo i nužno jer je podjarmljivanje u prošlim stoljećima na mnogim područjima bilo silno i deprimirajuće.

Današnji je problem u tome da idete predaleko i time još plaćate cijenu prijašnjih potlačivanja. Ta je cijena vaš težak, da ne kažem prekinut, odnos prema seksualnosti.

Vaša je psiha pokušala stečenu sputanost razotkriti i liječiti. To je bio važan korak. Ali ona je na žalost uspjela jedino otkriti samo pogreške. Nije uspjela postaviti nove vrijednosti koje bi ukazivale na nov put jer to i nije u njezinoj moći. Tako se pokušaj samoliječenja sastojao u tome da ste iz jedne krajnosti otišli u drugu. Ako je seksualnost prije bila tabu, danas je navodno nešto najvažnije, bez čega prividno sve ostalo nema smisla. Ovo vam se još povrh toga objavljuje sa svih strana, da ne kažem ulijeva u svijest, zbog čega na kraju vjerujete da je to istina.

Ja vam međutim kažem da nije tako. To nije istina. Jer seksualni pritisak nikada nije bio dobar i nikada to neće biti. Naime, ono što se danas događa, to je seksualni pritisak. Svatko je prisiljen baviti se seksom, htio on to ili ne. Svaki oglasni stup, svake novine, svaki časopis, svaki film pun je seksa. To vrši strahovit pritisak na sve, a posebno na mladež. Mladi ljudi misle da se moraju ugledati na starije. Zato dolazi do apsurdne situacije da šenaestogodišnja djevojčica ima seksualni odnos sa šesnaestogodišnjakom, zatrudni i tada razmišlja što da napravi.
Djeca ne shvaćaju koliko je seksualnost ozbiljna – posebno ako to ne shvaćaju ni odrasli.

Što to praktički znači, seksualnost je božanska energija ? To znači da se njome trebaš služiti na takav način da se prema njoj odnosiš s poštovanjem, dostojanstvom, ljubavlju, da joj pristupaš pažljivo i s odgovornošću. Seksualnost nije razonoda kojom bi se mogao baviti s gotovo svakim i u svako vrijeme. Seksualnost nije ni početak odnosa, već kraj važnoga razvoja. Seksualnost je i vrlo važan oblik komunikacije koji zahtijeva veoma mnogo povjerljivosti.

Seksualnost je i zato božanska energija jer je izvanredno snažna.
Seksualnost iz temelja mijenja međusobni odnos dvoje ljudi.

Mnogi od vas to poriču. Mnogi misle da mogu spavati s ovom ili onom osobom, a da se uopće ništa ne promijeni. Oni se jako varaju. Na finomaterijalnoj razini zapletanja su jasno vidljiva. Isto tako može se vidjeti kako čakre na to reagiraju. Svega toga mnogi nisu tj. više nisu svjesni jer su se već u velikoj mjeri otuđili od svojih osjećaja. Govoreći kako mogu sa bilo kime spavati, a da se ništa ne promijeni, oni jasno pokazuju da su napustili najbitniju nadu koja je uvijek vezana uz seksualnost: naći onog jednog partnera s kojim se može izgraditi stvarno zajedništvo, najšira komunikacija, duboka intimnost. Ako si međutim od svoje rane mladosti uvijek nanovo doživljavao povrede svoje seksualnosti, a time i svoga srca, tada gubiš sve nade i odustaješ i od sebe samoga.

To očajanje prepoznat ćeš i po tome što ni jedan čovjek koji u svome odnosu osjeća otvorenost, srdačnost, sreću i intimnost, neće zastupati takvo mišljenje. On svoj odnos nikada neće dovesti u pitanje zbog jedne seksualne pustolovine. Tko to čini, već je izgubio svoju sposobnost da doživi stvarnu intimnost. Ili, drugim riječima: ako želiš izgraditi intimnost u svome odnosu s drugom osobom, moraš intimnost naći i očuvati dok si još sam. Propustiš li to dragocijeno vrijeme, poslije ćeš bolno osjećati njezin nedostatak.

Seksualnost i erotika

Ako se seksualnost tematizira, tada se naravno mora nešto reći i o erotici.

Pod seksualnošću podrazumijevam sve što je vezano uz tjelesno sjedinjenje i što je manje ili više s time neposredno povezano. Tu pripada i flert koji se posebno onda ne smije zamijeniti s erotikom, kada u osnovi ne znači ništa drugo, nego seksualnu predigru. Ti nikako ne smiješ flertovati ni ako flert za tebe predstavlja sredstvo za povećanje svoje samosvijesti, ako pritom u drugima budiš ili pothranjuješ nade koje uopće nisi spreman ispuniti.

Živite u vremenu koje je usmjereno na seks. Sve se prilično izravno vrti oko genitalnog područja. Genitalno područje često je posljednja postaja nakon koje više nema mnogo toga. Zbog toga su vaši odnosi vrlo nestabilni.

Nasuprot tome, u vas se erotika piše malim slovima. Vi doduše mnogo o njoj govorite, ali je premalo poznajete jer je stalno zamjenjujete sa seksualnošću.

Erotika je privlačnost, misteriozno, čarobno, umjetničko. Seksualnost je ozbiljna. Erotika je zaigrana. Seksualnost je plod, erotika je miris. Seksualnost je realnost, erotika je snivanje.

...

Erotika je ono čudesno u svakom odnosu jer ona nikada ne preopterećuje. Erotika je kao dar mirisa – ti mu se raduješ, a da prije toga nisi osjetio da nedostaje.

Seksualnosti je potrebna težnja da bi nastala napetost i čar.
U erotike je ta težnja prenesena na sasvim drugu razinu. To je težnja za razigranim upoznavanjem, elegantnim, za nježnim i čudesnim na putu prema zajedničkom, Najvišem Sebstvu.

I upravo kao što si uvijek nanovo pokušavao uživati u mirisu nekog čudesnog cvijeta, a da ti nije nedostajao ako ga nisi mirisao, tako je i sa erotikom. Ona se raduje svemu što je lijepo, očaravajuće, savršeno i privlačno jer za nju sve to ukazuje na najmilije Lijepo, koje toliko traži. To erotiku čini tako lakom i tako posebnom jer njezin je cilj nenametljivo, estetsko, dostojanstveno, lagano, koje je zbog te lakoće savršeno. To čini čar erotike. Taj čar čini erotiku, da tako kažemo, "mudrijom" od seksualnosti. Seksualnost brzo dolazi do rezultata, a time i do završetka. Nasuprot tome, erotika živi od toga da "najvažnije" ostaje lebdjeti u zraku. A to najvažnije je traganje, odnosno – još ne-nalaženje.
Platon zato Erosa naziva filozofom. On time misli na vječnog Tragatelja, na prijatelja Mudrosti. To je istinsko određenje erotike da kroz kontakt dvoje ljudi nadraste oboje. Ona nadvisuje.

Erotika je ta koja iz "normalna" čovjeka iznenada čini pjesnika, slikara, glazbenika, mistika. Povezanost erotike s nečim mnogo većim, to je ono što erotikom obuzetima daje krila i što ih vodi do sasvim novih, do tada nepoznatih i neslućenih visina. Neslućenih visina ? Ne, nije baš tako. Svijest je ona koja ih ne naslućuje. Nesvjesno, kozmičko u tebi i ne traži ništa drugo nego to jedinstveno Savršenstvo, koje se čini kao da se sada napokon manifestira u ovom biću, s kojim se osjećaš povezanim u erotici, ili u njezinu produžetku, ljubavi.

Ovdje dolazimo do presudne točke: ako erotika gubi lakoću prelazeći u težinu, ona postaje seksualnošću, ako gubi dubinu, postaje ljubavlju. Erotika je dijete koje se odrastajući sve više pretvara u ljubav. Punu dubine, punu dostojanstva, punu angažmana, ali ne više tako laku jer sada je ono prijašnje razigrano odraslo i ustupilo mjesto odgovornosti, požrtvovnosti, brižnosti. Ne kao ograničenjima, već kao proširenjima.
...
Time je erotika biti-pristupačnim, biti-otvorenim za Više i Najviše. A kakvo je to Najviše ? Puno ljubavi, a ipak lako. Upravo otuda potječe fascinacija erotike. Tu je razlog da svatko u njoj rado sudjeluje.

 

- nastavlja se -