S.S.Doliwa

14.1.

Vi držite bezbrojne životinje u kavezima, dijelom mnogo njih stisnutih na veoma malo prostora.

Kako ste došli do toga da to radite? Vjerujete li da životinje nemaju osjećaja? Vjerujete li da one pate? To bi značilo, negirati im duševnu životnost.

Životinje su s obzirom na tijelo ista bića kao i čovjek. Ona vole, osjećaju, pate, imaju socijalne veze kao i vi. I one se međusobno sporazumijevaju na svoj način.

Kako je moguće da to ne zapaziš, kada jednoj životinji gledaš u oči?

Kako to da Me ne prepoznaješ  u njihovim očima?

Ti želiš da se brinem za tebe, što Ja rado činim.

Zar ne želiš da se i ti sa svoje strane također malo brineš za životinje?

Sasvim je po sebi razumljivo da je moj cilj da se jednoga dana prema životinjama odnosite s istim poštovanjem kao i prema ljudima.

No, u trenutku uopće ne očekujem toliko od tebe. Ja želim samo jedno; kada god vidiš neku životinju, bilo u kavezu, u staji ili stanu, pitaj se da li je to dobro?

Ako joj je dobro, raduj se zajedno s njom. No, ako joj je loše, moli za nju i ponekad joj pošalji svijetlo, možda tijekom dva ili tri dana.

Pusti da ove riječi teku u tvoje srce, jer Mene već i to čini sretnim.