S KRISTOM U PATNJI
Gospodine Isuse, ljubim Te i klanjam Ti se. Smiluj se Bože...
- Dijete ljubljeno, ovu milost Ja Bog mogu povući kad god mi se prohtje i darovati ju nekoj drugoj duši.
Ta nisam li Ja moćan svjetove premještati, a kako ne bih mogao darovati svoj dar, svoju milost, onoj duši koja je mojoj Svetosti u volji.
Gdje god su milosni darovi tamo su i križevi i patnja, muke i poteškoće daleko veće nego kad nema te milosti. Zašto je tako? To je cijena koju moja odabrana duša mora dati kao protuvrijednost. To je tvoj mali doprinos. Reci mi zar nije slatko biti s Kristom u patnji?
Ljubljeni Isuse, slatko je i drago tako živjeti s tobom u boli i kroz bol. Mada često puta osjećam da uistinu više ne mogu. Gore je visoko, a dolje je tvrdo. Bože, čini mi se da zaista neću izdržati sve te patnje, kušnje i poteškoće. Bože ljubljeni ja zaista teško vučem ovaj svoj križ i tako često padam.
- Dušo ljubljena, dušo moje duše, tvoj svaki pad mio je i drag mome Srcu Boga. Preko svakog tvoga pada postaješ jača u duhu, snažnija u vjeri i savršenija u ljubavi. Ti tvoji padovi neophodni su.
Što misliš da sam Ja Bog onog Velikog Petka uzeo križ i kao od šale ga nosio bez ijednoga pada, bez ijednoga spoticanja bi li moja žrtva bila uistinu ŽRTVA ili samo jedna predstava, jedan usputni događaj.
Ljubljena dušo, kćeri moga križa, ne može križ biti KRIŽ bez patnje, boli i padova. Ne može muka biti MUKA bez znoja, žuljeva, suza i jauka.
Zato ovaj križ koji je pomno zamotan u ovaj moj MILOSNI DAR koji sam za tebe odredio, odabrao, vagnuo i darovao ti, zato taj KRIŽ miriše slatkoćom, miriše nježnošću, dobrotom, miriše spasiteljskim mirisom ljubavi. Zašto dušo? Zato jer je to križ MOJ, BOŽJI ISUSOV KRIŽ.
Ova misterija satkana oko ove milosti, oko ovoga POSLANJA, potrebna je, nužna je.
Svaka tvoja patnja duhovno-duševna mistična je jer Ja Bog tako hoću, jer Ja (to) tako želim, jer je tako potrebno.
Onda kada dođe vrijeme sve će ti biti jasno i ništa me više nećeš pitati.
Ljubim te i dajem ti svoj mir.
Radi sa mnom!
4.5.1998.