S BOGOM SVOJIM NIKADA SE NE IGRAJ

 

 

-         Gospodine Isuse, Bože moj ljubljeni, pozdravljam Te i blagoslivljem Te ovoga jutra. Molim Te da mi dadeš svoj Mir Boga, svoju sigurnost i potpuno povjerenje u Tvoju Providnost. Gospo­dine Isuse, neka me Tvoja Sveta Ruka drži u savršenoj poniznosti, poslušnosti i Ljubavi.

Predajem Ti, Gospodine Bože, ove riječi i pitanja Tvoga sina Marijana. Ako je Tvoja sveta volja, odgovori preko ove olovke i objasni!

Budi hvaljen i slavljen u vijeke vjekova! Amen.

 

 

 

Dušo, Mir tebi! S tobom sam, ljubim te.

 

Prvo ću ti reći za Barbaru.To je duša koja je u svojoj naivnosti i znatiželji posezala za spiritističkim zamkama i tako omogućila đavlu da zauzme u Duši prostore koji pripadaju Meni, Bogu.

 

Kad kažem da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, onda mislim na vašu Dušu koja je nastanjena u vašem tijelu.

 

Kod krštenja svako rođeno dijete dobiva pečat Božjega djeteta i postaje lju­bljeno dijete Božje, mali svetac.

Kroz život u djetinjstvu to dijete odrastajući malo pomalo poništava tu svetost djeteta Božjega, i njegova bijela haljina postaje siva i uprljana.

 

Primanjem sakra­menta Prve Svete Pričesti, a prije toga sakramenta Svete Ispo­vijedi, to dijete zadobije ponovno čistu bijelu haljinu, svetačku haljinu.

U tu bijelu haljinu ulazim Ja, Krist, sin Boga živoga pod prilikama kruha.

 

Dijete rastući i stasajući puni se Mojom Milošću, ali isto tako i griješi, jer nosi pečat istočnoga grijeha. Jest, kod krštenja taj je pečat poništen. Ali budući da je djetetova narav sklona grijehu, ono nastavlja griješiti sve do smrti.

 

U mladenaštvu dijete postaje dječak i pod budnim okom Moje Milosti sazrijeva duhovno i tjele­sno.

 Ono prvo je daleko važnije, iako se vi svi mnogo više zabrinjavate ako vam vaše dijete ne napreduje u tijelu negoli ako ne napreduje u duhu.

Ponavljam: Duhovni napredak je neuspore­divo važniji.

 

U ovo moderno, sotonističko vrijeme, vrijeme kakovo ne bijaše od početka ljudskog roda, upravo je vrijeme užasnih meteža, pomutnji, razdora, neznanja i lakrdija u odnosu na Boga.

 

 Tako sada i krizmanje vaše djece - ne da ne vrijedi, nego još i više od toga.

Duše vaše djece toliko su zaprljane i ranjene grijehom, a ne peru se valjano (u sv. ispovijedi), i kako onda može Duh Sveti kod polaganja biskupovih ruku ostati u toj duši ?!

Rekao sam: Gdje je đavao, tu Bog ne ulazi!

 

Na veliku žalost Neba, a na vašu veliku štetu i pogibelj, tako je. Mnoga, premnoga djeca ostaju bez potvrde (bez milosti Duha Svetoga), iako su biskupove ruke bile položene, iako je na vani sve bilo dobro i u redu.

 

Kad se duša nevaljalo ispovjedi, namjerno prešućujući smrtni grijeh, ili se nehajno pokaje, a zatim pristupi Svetoj Pričesti, dijete, Ja, Bog, bježim iz te duše, iz toga tijela.

Da, Hostija ostaje u tom tijelu, ali ona više nije sveta, jer Ja, Bog, ne podnosim smrtnu nečistoću, neraskajanost, i Ja, Bog, bježim iz te duše.

 

Isto se događa i s Milošću Svete Potvrde.

Moj Duh Sveti ne može načiniti sebi HRAM u toj duši kad je to mjesto već popu­njeno đavolskom prljavštinom.

 

Ako duša primi Svetu Potvrdu i u tijeku daljnjeg života postane znatiželjna za sotonskim stva­rima, bavi se spiritizmom, onda Moj Duh Sveti sam napušta svoj hram, tj. Dušu, i u njoj se nastanjuje đavao.

On zagospodari pot­puno tom Dušom, i onda preko te Duše vidimo da nešto ne valja.

 

Tu se vrlo teško može pomoći, iako ima načina za to. Opsjednute Duše đavao ne želi napustiti ni pod koju cijenu, štoviše vrlo često mu priskaču u pomoć i drugi đavli. Tada je zlo još veće.

 

Dijete, riječ je o Mojoj Duši (Barbari) koja je ponovno Mojom Milošću oslobođena, ali sada je još na većoj meti.

Mjesto u svojoj duši treba ispuniti MNOME, Mojom Milošću, Mojom svetom prisutnošću. Ali Ja sãm ne ulazim bez poziva.

 

Rekoh: Ja se ne namećem. Ja strpljivo čekam u Ljubavi i želim poziv jedino u Ljubavi.

 

Duša koja Mojom Milošću zadobije duševno izliječenje od opsjednutosti, neka svim srcem, svom dušom, svim duhom svojim i svim umom svojim prione uz Mene, Boga svoga, tako da Ja potpuno ispunim svoj HRAM u toj duši. U protivnom ta duša neće biti dugo mirna od sotonskih napadaja, a onda, dijete ljubljeno, onda uistinu za tu Dušu mogu reći da je gotovo izgubljena.

 

Zapamti, dijete, jednu vrlo važnu stvar: S Bogom svojim ni­kada se ne igraj! Sa Mnom nema šale! Ja nisam od ovoga svijeta, i sve ove Moje Riječi slušaj i prihvaćaj u potpuno SVETOJ OZBILJNOSTI!

 

Moj Mir tebi! Ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

 

29.1.1998.