• Jednoga jutra, neka žena upita svojega ljubavnika da bi ga kušala: "Voliš li me više, no što voliš sebe?" On joj odgovori: "Toliko te volim da sam pun tebe od glave do pete. Od vlastitoga postojanja ne ostade mi ništa osim imena." Ljubiš li Boga, onda ćeš za Nj osjetiti isto što i ljubavnik za svoju dragu.
• Ova naša mala sobost dio je pakla. Samo se s pomoću Božjom ona može svladati.
• Vitez bojovnik koji prodire u redove protivnika malen je u usporedbi s istinskim pobjednikom, koji pobjeđuje svoju malu sobost.
• Pametni žele nadzor nad sobom; djeca žele slatkiše.
• Postani, koliko možeš, rob, a ne vladar. Izdrži udarce: ne budi palica, budi lopta.
• Svatko je dijete, izim čovjeka, Bogom opijena. Nitko nije odrastao, izim čovjeka, od želje slobodna.
• Što je zrcalo Bitka? Nebitak. Prinesi na dar nebitak, ako nisi budala.
• Ti si sjena: zrakama se Sunca poništi! Dokle ćeš sjenu svoju gledati? Gledaj i u Njegovo svjetlo!
• Moja je mala sobost preminula za ljubav Božje Sobosti, a Bog je ostao sam; pred stopalima se Njegovim vijem poput prašine. Osobna sobost može postati prahom, koji čuva samo Njegove stope. Budi prah Njegovim stopalima, a zaradi otiska Njegovih stopa, pa ćeš jednoga dana postati kruna Njegova.
• Pristaje čovjeku darežljivu poklanjati novac, dok veledušje zaljubljenog leži u predavanju duše. Ako u Božje ime udijeliš kruh, tebi će se kruhom vratiti. Ako život daješ za Boga, tebi će se životom uzvratiti.
• Ti si zaljubljenik u Boga, i Bog kad tebi dođe, ni jedna ti vlas neće na glavi ostati. Tek jedan Njegov pogled, stotine nalik na tebe u ništa će se pretvoriti, vaše sitne sobosti ljubavlju će se Božjom sažgati. Ti si kao sjena, a u ljubavi sa suncem. U prisutnosti sunca, sjena časom nestaje.
• Kad svijeća gori pri punom sjaju sunca, njezin je plamen tako prestrt sunčanim sjajem da se oku jedva kaže. Ne prestaje plamen plamtjeti, ali mu je svjetlo sunčanim sjajem nadliveno. Jednako tako, kad se duh čovjeka približi Bogu, biva prevladan duhom Božjim. Osobni duh i dalje živi, ali mu se svojstva potpuno stapaju sa svojstvima Boga.
• Muku mučiš i bol boluješ, ali si od Boga još uvijek daleko. Jer se nisi dovinuo cilja: da umreš u sitnosti svoje sobosti. I dok ne umreš, tvoj bol neće uminuti.
Ne možeš se penjati na krov bez ljestava. Manjkaju li dvije prečke, nećeš se moći popeti. Ako je uže prekratko, vjedro ne doseže vodu studenca.
• Pridružiš li se onim, koji se uzdižu s razine ljudskoga duha, ždrijebac nebitka, ždrijebac samoponištenja ponijet će te u visine poput Buraka. Neće to biti uzlet smrtnika na mjesec, već će to biti uzlet šećerne trske u šećer. Neće to biti uzlet pare u nebesa, to će biti uzlet zametka u svijest. Ako si zbilja nepostojeći, onda će te ždrijebac neosobnosti donijeti u istinsko postojanje.
• Ubij kravu svoje sitne sobosti što brže možeš, kako bi duh tvoje nutrine mogao oživjeti i pravu svjesnost ostvariti.
• Da bi se duhom ostvario, moraš sitnom svojom sobošću umrijeti, i u Gospodu oživjeti. Tek će tada tajanstva Gospodnja padati s tvojih usana. Kad samonadzor i stega uništi tvoje sitnodušje, ta će smrt pričiniti bol, ali će donijeti vječni život.
• Ništa te ne može voditi osim sile, koja čuva duh poklonika od stražara strelometnih zvijezda. Nitko ne može ući u odaju od primanja Bogoveličanstva, ako se nije riješio sitne sobosti. Kako li ćemo uzaći na nebesa? Neosobnošću, vjerom, i bogoslovljem zaljubljenih u Gospoda.
• Očisti sebe od svojstava sobosti, kako bi uzmogao vidjeti svoju čistu, nepotamnjelu suštinu.
• Tvoja je sitna sobost mati svih idola: tvarni je idol puka zmija, ali duhovni idol sobosti pravi je zmaj. Lako je razbiti tvarni idol, vrlo lako; a ludost je misliti da je jednako lako upokoriti sobost. Oh sine, želiš li znati kako sobost izgleda, čitaj opis pakla s njegovih sedam dveri. Svakoga trenutka sobost obavlja čin prijevarni; a u svakoj od prijevara utapa se na stotine faraona i njihovih vojski.
• O paune, ne trgaj svoja pera, već se srcem odaleči od gordosti zbog njih: jer protivnik je prijeko potreban da bi se poveo sveti rat. Ako nema neprijatelja ne možeš voditi svoju duhovnu bitku: da te nije presvojila pohota, ti ne bi imao prigodu poslušati Božju zapovijed. Bez želje nema samoobuzdavanja: bez protivnika, kakva je potreba za hrabrošću? Poslušaj, ne obrezuj sebe, ne idi u pustinjake; krepost je ovisna o putenoj želji. Ako ne trpiš bol samosvladavanja, nikakva te nagrada neće snaći. Kakvoga je samo udivljenja vrijedna ta uzajamna ovisnost, i kako li je uznosita nagrada, koja srce opčinja i jača život duha!
• Kakvim me god oruđem Bog učini, takvim postajem. Ako me učini čašom, ja postajem čaša. Ako me učini bodežom, ja postajem bodež. Ako me učini česmom, ja ću točiti vodu; ako me učini vatrom, ja ću pružati toplinu. Ako me učini kišom, ja ću donijeti žetvu; ako me učini strijelom, ja ću probosti tijelo. Ako me učini zmijom, ja ću stvarati otrov; ako me učini svojim prijateljem, ja ću ga valjano služit. Ja sam poput pera u Njegovoj ruci, kojim on rukuje kako Mu drago.
PROČIŠĆUJUĆI SRCE
• Čisto srce zrcalo je bez mrlja, koje odražava slike beskrajne ljepote. Mojsije, taj savršeni svetac, odražavao je zrcalom svojega srca bezmjerni oblik Onoga, tko je bezoblik, sliku Onoga, tko je okom neugledan. Taj oblik, ta slika, ne sadrži se u nebesima, ne sadrži se u oceanu, niti u svemiru. Jer sve to ima međe i granice, a zrcalo srca je bezgranično.
• Rekoše Kinezi sultanu: "Od nas nema boljih umjetnika." Grci nato priklopiše: "Veća je naša vještina i osjećaj za ljepotu." Da bi se ovo pitanje riješilo, sultan odluči prirediti i jednima i drugima takmičenje, pa ih povede u odaju, zastorom na dva dijela razdijeljenu. Kinezi zaiskaše u sultana stotinjak različitih boja, zaiskaše i zlato, srebro, i drago kamenje. Grci zatražiše samo laštilo i tkanine za glačanje, pa se iza zastora dadoše marno na posao. Kad Kinezi završiše s radom, dođe sultan i stade razgledati njihove zidne slikarije. Osta preneražen, pun strahopoštovanja. Tada Grci podigoše zastor, koji je dijelio odaju na dva dijela. Odraz kineskih slikarija pade na uglačani zid, i sve čemu se sultan čas prije divio, pokaza se na sjajnoj podlozi još ljepšim. Grci su sufiji, koji su, i bez knjiškoga znanja, pročistili svoje srce od pohlepe, požude, zavisti, i mržnje.
• Kad se izbistri i čistim postane zrcalo tvojega srca, ugledat ćeš u njemu prizore s onu stranu zemlje i vode. Vidjet ćeš ne samo slike, već i Njihova slikara - kako sag duhovnoga postojanja, tako i njegova Tkalca.
• Sufiji su dušino zrcalo - bolje od svakoga drugog zrcala, jer uglačaše svoja srca mišlju na Boga i tihovanjem u Njemu, sve dok im zrcalo srca ne uzvrati istinskom slikom Izvornika.
• U bezgraničju čistoga srca razumijevanje vodi u tišinu, jet takvo je srce s Bogom, ili zbilja, ono je On. Oni, u kojih je takvo zrcalno srce, za sobom ostaviše tek miris i boju; svakoga trenutka oni nesmetano posmatraju ljepotu. Odbacili su vanjski oblik i razvili zastavu izravnoga vida. Misao im ode, sve je svjetlost. Dosegnuli su bit i vrhovni Izvor znanja.
• Ako je srce ozdravilo i od čulnosti se pročistilo, tada "milosrdni Gospod zasjeda na Svoje prijestolje". Poslije toga, On sam vodi srce izravno, jer srce je s Njim.
• Ne maži tijelo travom miomirisnom, utrljaj je u svoje srce. Što je trava miomirisna? Sveto ime slavnoga Gospoda. Licemjer stavlja miomiris na tijelo, dok mu je duh u pepelištu.
• Svatko prema svojemu uvidu i duhovnomu prozrenju vidi nutarnju zbilju stvari, pa čak i budućnost. Što je srce čistije, to duhozrenje biva jače. Što više čistiš zrcalo srca, to više će se stvari u njemu zrcaliti, to više se zastrtih tajni otkriti. Takva nam je duhovna čistota dana po milosti Božjoj, i naš uspjeh u pročišćenju srca također je božanski dar.
• Kad voda navre u čamac, to je propast čamca, ali je voda ispod čamca njegova potpora. Otkad je Salamun iz srca izagnao želju za bogatstvom i posjedima, nije sebe nazivao nijednim drugim imenom, osim imenom "praznoruki". Začepljen vrč, mada na vodama uzburkanim, pluta po njima zbog svojega praznog srca. Komu je u jedrima vjetar takvoga neimanja, taj spokojno plovi vodama ovoga svijeta.
• O Bože, smekšaj nam kamena srca da budu kao vosak; naš plač učini Svojemu uhu milozvučnim, i milosti Svojoj ciljem.
• Zrcalo srca mora biti bistro, da bismo razlučili rugobu od ljepote.
• Ako te svaki udarac bude razgnjevio, kako li ćeš onda uglačati svoje zrcalo? Kako ćeš svoje srce očistiti?
• Ako je tvoja misao ruža, ti si ružičnjak; ako li je trn, ti si triješće za potpalu.
• Ljepota srca trajna je ljepota: s njezinih usana pije se voda života. Uistinu, i voda, i onaj tko vodu toči, i onaj tko vodu pije - sve troje biva jedno kad ti razbiješ svoj talisman. Takva se jednost ne može dokučiti umovanjem.
• Srce se čisti pobožnošću. Ako je zrcalo srca pod pokrovom od stvrdnute nečisti, velik se posao čišćenja traži do punoga sjaja. Ako je zrcalo pod tananim slojem, na plodnu brazdu nalik, samo je malo čišćenja potrebno.
SLOBODNA VOLJA
• Božja je slobodna volja poticaj našoj slobodnoj volji. Njegova je slobodna volja nevidljiva ispod prašine; ona tvori našu slobodnu volju. Njegove zapovijedi nama priznaju našu slobodnu volju. On nas ne prisiljava na posluh, On nas na posluh poziva.
• Nema sumnje da ljudska bića imaju slobodnu volju: pogledajmo sav taj očigled dokaza oko sebe. Nitko ne izdaje zapovijed kamenu: "Dođi!" Niti itko od nežive stvari očekuje odgovor. Slično tomu, nitko nikomu ne kaže da poleti, niti slijepcu kaže da gleda. Nitko ne veli kamenu: "Zakasnio si", niti pita palicu: "Zašto si zadala onaj udarac?" Niti bi itko govorio te stvari ikomu u koga nema slobodne volje, i tko sve što čini, mora činiti. Obveze i zabrane, čast i prijekor tiču se samo onih, u kojih je slobodna volja.
• Ljudska bića imaju slobodnu volju u stvarima nepravde i zlodjelništva. Ta je slobodna volja svojim korijenom u našemu duhu i srcu.
• Evo prispodobe da rasvijetli razliku između prisile i slobodne volje: kad te obuzme strah, ruke ti zadrhte, i to je nehotni tjelesni čin. Prestrašeni će možda i nasrnuti na bližnjega. Bog je omogućio obje te kretnje, ali njih se ne može jednačiti. Možda ćeš požaliti zbog udarca kojega si nekomu zadao, ali nitko se neće kajati zbog nehotičnoga drhata.
• Slobodna je volja sol naše odanosti Bogu, inače u njoj ne bi bilo zasluge. Zemlja se okreće oko svoje osi bez vlastita htijenja, i njezino kretanje ne podliježe ni nagradi ni kazni. Samo one stvari koje poduzimamo od slobodne volje, naći će se na vagi Sudnjega dana.
• Tvoja slobodna volja, tvoja moć da izabereš dobro ili zlo, pojačava se nadahnućima anđela i zavođenjem đavola. Anđeo i đavao, nudeći nam izbor opreka, tjeraju nas da se služimo slobodnom voljom, tom sposobnošću u nama samima.
• Slobodna je volja nastojanje da zahvalimo Bogu za Njegovo dobročinstvo; već zakucan usud, nijekanje je toga dobročinstva.
• Duhovno prosvijetljeni slobodni su u izboru svojega posvećenja svijetu koji dolazi; budalasti slobodno biraju da rade za ovaj svijet.
• "Zbog mojega prekrasnoga perja trpim na stotine nevolja", žalio se paun. "Ptičari mi postavljaju prugla, lovci me gađaju, a sve zbog perja. Budući da u mene nema ni snage ni samonadzora da bih sebe zaštitio, bilo bi mi bolje počupati perje. Ono stalno napastuje moju gordost." Ljudska darovitost i postignuća vode u pad duhovno slabe. Slobodna volja vodi k dobru samo kad se njom služi netko, u koga ima samonadzora, i tko je bogobojazan. Samonadzorom i ćudorednom zaštitom, duhovna se snaga takve osobe pojačava kad se ova služi slobodnom voljom. Ako nema ni samonadzora ni ćudoređa, onda bi se valjalo kloniti slobodne volje, prije no što se s njom ne zastrani u grijeh.
OKO KOJE VIDI
• Sloboda od predrasuda daje očima svjetlost i moć razbira, dok te sebeljubivi poriv oslijepljuje, i predrasuda pokapa tvoje neznanje u grob. Bez predrasuda, neznanje postaje mudro; s predrasudom, znanje biva izopačeno. Odupri se napasti, i tvoj će se vid izbistriti; postupaj samoživo, pa ćeš oslijepiti, i robom ćeš postati.
• Premda sve ove tjelesne ljušture diljem svijeta žive po milosti Mora duše - nema bisera baš u svakoj školjci. Otvori oči i pogledaj u svačije srce, otkrij što ima unutar svakoga, jer taj se skupocjeni biser rijetko nalazi.
• Kad je uho osjetljiva sluha, ono postaje okom. Inače bi se riječ Gospodnja u uhu uzamčila, i ne bi stigla u srce.
• Oko koje vidi bolje je od tri stotine sljepačkih štapova: jer oko umije razabrati biser od pijeska.
• Svjetiljke su različne, ali je svjetlost ista: onostranska. Gledaš li svjetiljku, sebe ćeš izgubiti: jer odatle se javlja privid broja i mnogosti. Usredotoči se na svjetlost, i vidjet ćeš svijet dvojstvu na nedohvatu, dvojstvu, koje nam je s netrajnim tijelom dano. O ti, koji si jezgra postojanja, znaj da nesloga između muslimana, zoroastrijanaca, i židova ovisi o razlici njihovih gledišta, kakva se navodi u ovoj priči:
Neki Indijci dovedoše slona, pa ga zatvoriše u tamnu sobu. Gomile su ljudi ulazile u tamnu sobu da bi gledale slona. Budući da pogledom nisu mogli prodrijeti kroz mrak, svako htjede rukom opipati slona. Ruka jednoga čovjeka taknula je slonovu surlu. "Taj je stvor nalik na morsku pijavicu", reče taj čovjek. Ruka drugoga čovjeka napipa slonovo uho. Njemu se slon bez ikakve sumnje učini lepezom. Ruka trećega kliznu niz slonovu nogu. "Po meni, slon ima oblik stupa", izjavi on. Četvrti, opet, dotaknu slonova leđa. "Nedvojbeno, slon je poput carskoga prijestolja", ustvrdi. Opisi su im bili različni, jer su ovisili o njihovim različnim i djelomičnim prilazima. Da je svatko od njih ponio svijeću, razlika ne bi bilo. Čulno je oko baš poput dlana ruke: dlanom ne možeš prekriti cijeloga slona.
Oko Mora jedna je stvar, a pjena posve druga. Pusti pjenu neka se rastoči, ona je sama po sebi predmet gledanja; i zagledaj se u More, u oko Stvarnosti. More se danonoćno razbacuje pregrštima pjene. A ti - o začudne li stvari! - sav si obuzet pjenom, a ne morem.
• Ako svetac nosi veo ludila, hoće li ga slijepac prepoznati? No ako je nutarnje oko otvoreno, vidjet će duhovnoga diva ispod svakoga kamena. Oku koje je otvoreno, plašt svakoga derviša krije Mojsija u svojim naborima.
• Jer je tvoj pogled tako skučen, zatvori oči i gledaj očima Boga. Njegov vid u zamjenu za naš - kakva dobit! Njegovim božanskim viđenjem naći ćeš sve što želiš.
• Blizina Bogu daje vid oku.
• Koliko je tko duhovno prosvijetljen, i koliko je osvjetlao zrcalo srca, toliko će vidjeti skrovito značenje stvari. Što ti je srce čistije, to nutarnjim okom više vidiš.
• Vanjsko svjetlo dolazi od sunca, dok je nutarnje svjetlo sjajni odraz božanske krasote. Svjetlo kojim oko svjetli, zapravo je svjetlo srca, dok je svjetlo koje puni srce, svjetlo Božje, i ono je čisto i nevezano za svjetlo uma i ćutila.
• Svatko je svjestan Božje milosti, i svatko je svjestan Njegove veličine. Svatko uzmiče pred Njegovim gnjevom, a prianja uz Njegovu milost. Ali Bog je sakrio Svoj gnjev u Svoju milost. To je Božja tajna i mudrost. Ljudi od dobroga razbira koji svjetlom Božjim gledaju, time se razlikuju od onih, koji vide samo najbliže, vanjsko obličje stvari.
• Premda gospodar bijaše vrlo darežljiv, ipak se ne može mjeriti s Tvojim, Gospode, darom. Gospodar mi pokloni šešir, a Ti glavu i razum, on mi darova kaput, a ti visok stas. Zlatnicima me obdari, a ti rukom koja ih broji, pokloni mi mazgu, a ti znanje jahanja. Gospodar mi dade svijeću, a Ti očinji vid. On mi isplati nadnice, a ti život i postojanje, on mi obeća bogatstvo, a ti čistoću duha.
• Sposobnost razbira napušta onoga, tko je opijen u praznim željama. Onaj tko odlaže tu čašu, on pali svoje nutarnje oko, i što je skriveno biva otkrito.
• Većina ljudi ne umije prozreti suštinu svojstava božanskoga savršenstva. Na svijetu nema ničega tajnovitijeg od suštine i svijesti Božje. Njegova su svojstva tajne; suštine tih svojstava tajne su nad tajnama. Oni koji se dovinu savršenstva, sposobni su prodrijeti u te tajne, i tako razumjeti suštinu samoga Boga. Oni su Njegovi istinski ljubitelji, i od Njih ništa nije skriveno.