U ovom broju nastavljamo s autoriziranim prilogom o gnostičko-ezoterijskom nauku rozenkreuzera. Spomenimo i detalj prema kojemu je već Figulus (latinski pseudonim Toeffera) 1603. godine najavio pojavljivanje "Elie Artiste", tj. ­duha vodiča ružokrižara "koji će im se sam ponuditi i pridružiti im se, a kojega ne poznaju" označavajući time početak "zlatnog stoljeća". Vjerovanje u postojanje "nevidljivog učitelja" tijesno je povezano s objavom J. V. Andrea o čijim učenjima je Andrea uostalom i pisao. Kao oko "Tibetanskih Majstora" isto tako su se ispredale priče oko "Nepoznatih Učitelja", pravih ružokrižara. Oko 1625. godine proširio se glas da su se ti "Objavitelji" vratili na Orijent, zemlju svoga porijekla.

Od tada pa sve do danas javljale su se razne osobe koje su za sebe tvrdile da pripadaju tim tajanstvenim Učiteljima. MeĐu najznačajnijima bili su Sant Germain i Cagliostro.

Kao nositelji Prosvjetiteljstva koji su imali prevažan utjecaj na masonsku strukturu i inicijacije, te kao zagovornici "drugačijeg puta" duhovnog povratka u Božje Kraljevstvo od službenog učenja Crkve, rosenkreuzeri su se našli u sukobu s papom i Crkvom. Pored Luthera, njihov član bili su i Theophrastus Paracelzus, Decartes, ali i brojni drugi učenjaci i prirodoslovci.

Prvo rosenkreuzersko društvo koje se inspiriralo djelima Andrea osnovano je 1617. godine pod nazivom "Fruchtbringend Gesellschaft" ("Društvo nosača voća") da bi se kasnije preimenovalo u "The Society of the Order of Palm" ("Društvo Reda Palme").

"Moderni rosenkreuzerski pokret" veže se uz osnivanje organizacije "Societas Rosicruciana in Anglia" (S. R. I. A.) godine 1865., a čiji član je bio i dr. Rudolf Steiner. Ova organizacija nastala je pod utjecajem "Velike Engleske masonske lože" (1717.) a sve do 1878., predvodio ju je masonski majstor dr. R. Wentworth Little. Ona je 1880. godine iznjedrila "Societas Rosicruciana In Repubilcae Americane" koja kasnije mijenja ime u "Societas Rosicruciana In Civitatibus Foederitatis" (S. R. I. C. F.). Više magijski orijentiran, nastaje u Francuskoj Red Stanislava de Guaita i Josefa Peladana "L’Ordere de la Rose Croix Catoliqhue, du Temple et du Graal". Velik utjecaj rosenkreuzera vidljiv je i u okultno-magijskoj loži "Golden Dawn" (Zlatna zora) nastao između 1880. i 1890. godine. Godine 1914. A. E. Waite na istim osnovama inaugurira Red "Fellowship of the Rosy Cross", a 1940. i "Ordo Sanctissimus Rosea at Aurea Crucis". "Zlatna zora" imala je poseban utjecaj i na strukturu "Ordo Templi Orientis" (O. T. O.). 

Situacija danas

Danas postoje tri velika rosenkreuzerska Reda.

1) "Antiquus Mystycus Ordo Rosea Crucis - AMORC". Drevni mistični red Ružinog križa kojeg je osnovao Spencer Lewis (1883-1939), a ima više od milijun članova. Isti u malom broju djeluju i u Hrvatskoj. Njih ćemo predstaviti drugom prilikom.

2) "Rosicrucina Fellowship" (Bratstvo Ružokrižara) osnovao ga je 1907. godine u SAD u Colombusu Danac Max Heindel, pravim imenom Luis von Grashof (1865-­1919). Sam je bio i pod ezoteričnim utjecajem Franza Hartmanna, jednog od osnivača reda O. T. O.

3) "Lectorium Rosicrucianum" - danas je najveća i najznačajnija rozenkreuzerska organizacija u Europi. Osnovao ju je 1924. godine, u Nizozemskoj, Jan van Rijckenborgh, pseudonim Jan Leene, zvanog i John Twine (1896-1968), a njegov simbol predstavlja zlatna ruža na zlatnom križu (koja označava potpuno nadvladavanje niže dijalektičke ljudske prirode kroz preobrazbu višom novog čovjeka-Božjeg Sina po duhu, duši i tijelu). Jan van Rijckenborgh se kasnije udružio s H. Stok-Huyser, poznatom pod pseudonimom Catharose de Patri.

Organizacija danas ima sjedište u Nizozemskoj, a uz ostale zemlje, prisutna je i u Sloveniji, Hrvatskoj i Jugoslaviji. Radi se o religijskoj zajednici s dobro razvijenom duhovnom strukturom, molitvom i sakramentima. Poseban oblik zajedničkog rada izražen je na tzv. konferencijama duhovne obnove, a prakticiraju vegetarijanstvo, apstinenciju od alkohola, cigareta i gledanja televizije.

Posljednjih 30 godina zabilježeno je njihovo širenje u smjeru zemalja Trećeg svijeta, posebno u Južnoj Americi, Argentini, Brazilu (Sao Paolo) gdje se nalaze golema radna polja, te čuveni hram ovog pokreta "Aquarius" podignut u obliku svemirskog broda.

Ova zajednica se u Hrvatskoj javlja sa svojim propagandnim materijalima kao "Internacionalna Škola Zlatnog Ružinog Križa". "Internacionalna Škola Zlatnog Ružinog Križa" je vjerska zajednica iz niza škola misterija koja je u bivšoj SFRJ službeno postojala od 1987., kada je registrirana u Ljubljani (iako je njezino djelovanje zapaženo puno ranije), a danas postoji u Hrvatskoj, sa sjedištem u Gornjem Desincu 36, jednako kao i u Sloveniji i Jugoslaviji (u Beogradu).

Prvi pioniri ove zajednice bili su državljani SFRJ privremeno zaposleni u inozemstvu (prvenstveno u Njemačkoj gdje je zajednica registrirana od 1950. godine, zatim u Nizozemskoj i u Švicarskoj).

Prvo inicijacijsko središte za pripadnike SFRJ bilo je u južnoj Bavarskoj Calw u Baden-Wurttembergu, gdje se nalazi i hram zajednice. Međunarodno sjedište pokreta nalazi se u Haarlemu (u Nizozemskoj) gdje ga je, kao što smo ranije rekli, 1924. inaugurirao glasoviti veliki majstor Jan van Rienkebergh, bivši teozof i učenik mističara Maxa Heindela zajedno s Cathrose de Petri.

Pioniri Lectorium Rosicrucianuma bili su Conrad Lorentz (rođen u Beogradu, a na privremenom radu u Njemačkoj od šezdesetih godina, i Wladimir Lorenz. U Ljubljani je izgrađen i rosenkreuzerski hram za koji je stigla inozemna donacija učenika Škole od 40.000 DEM, a na čijem čelu je "zemaljska uprava" koja se svake godine bira iz redova svih učenika.

U Hrvatskoj zajednicu predvodi "zemaljska uprava" od pet članova biranih iz redova svih učenika svake godine. Godine 1988. u Ljubljani je, za Hrvatsku i Sloveniju, održana prva "Konferencija za jugoistočnu Europu" na kojoj je bio nazočan i gospodin Albert Helmut, jedan od sedmorice članova "Međunarodnog spiritualnog vodstva Škole Ružinog križa". Na samom vrhu nalazi se E. T. Hemerlink, jedna od najvećih živućih autoriteta Lectorium Rosicrucianuma. Ubrajaju se u društva koja, kako se sami predstavljaju, "većinom rade iza zavjesa" javnosti da bi našli ljude koji duboko vjeruju u sebe, osjećaju da osim nama poznatog svijeta mora postojati i još nešto drugo, i koji za tim drugim, božanskim, čeznu. To se odvija pomoću "univerzalnog učenja mudrosti u kojem je neoskvrnjivo sačuvana istina".

Cilj Škole Ružinog Križa nije filozofsko poučavanje čovjeka o njegovom "odakle i kamo", već je da mu prije svega bude od pomoći na putu povratka u prvobitno, božansko polje. Taj put vodi do strukturalne obnove duha, duše i tijela." U načelu drže seriju predavanja od kojih je prvo, uvodno predavanje, javno, i tako skupljaju nove članove.

Lectorium Rosicrucianum nagoviješta skore velike promjene svijeta. "Nakon stanovitog vremena Škola će zatvoriti vrata za javnost; a dotadašnji pripadnici moći će se izbaviti, dok za spasenje drugih neće biti izgleda." Misli se, komentira Lectorium Rosicrucianum, na izbavljenje iz ovog materijalnog smrtnog dijalektičkog svijeta u ovom kozmičkom danu božjeg očitovanja (koji traje 26000 godina), te će za one koji se sada ne uspiju spasiti biti ponovna prilika u novom božanskom danu kozmičkog očitovanja. Bibliju tumače gnostičko-ezoterijski naglašavajući važnost nevidljive Biblije koja predstavlja "univerzalno učenje", koje je zajedno s padom čovječanstva u ovu materiju palo na zemlju, "sveprisutnu mudrost Božju" ili "gnozu neoskvrnjenu ljudskim rukama i zaštićenu od strane bratstva besmrtnih duša". Za pravo razumijevanje klasične Biblije, prema rosenkreuzerima, potrebno ju je tumačiti u svjetlu ove, nevidljivu Bibliju. 

Teološke refleksije

* Lectorium Rosicrucianum odlučno suprotstavlja Boga Novog zavjeta Bogu Staroga zavjeta prigovarajući mu da je stvorio "apsurdan svijet". Bog Novoga zavjeta, Duh Sveti i "Zlatna Zmija", objavljuje se isijavanjem magnetskih strujanja, odnosno vibracijama, među kojima Isus Krist predstavlja tek simbol i manifestaciju moćne elektromagnetske vibracije nazvane "krističko zračenje". Spomenuto božansko zračenje je stvorilo čovjeka i svijet s naglaskom da su i drugi planeti nastanjeni živim bićima. Takozvani NLO-i su naša braća s drugih planeta koja nam pristižu u pomoć pri oslobađanju na našem inicijacijskom putu dok smo istovremeno sputavani i od duhovnog puta odvraćani opakim djelima moćnih neprijatelja.

* Prema antropologiji Lectorium Rosicrucianuma, čovjek je biće božanske naravi koje je nekada živjelo u skladu s božjim Svjetlom. Ipak, dio čovječanstva se pobunio te, prema tradicionalnom gnostičkom mitu, ispao iz svijeta Svjetla, stvorivši tako pali svijet, svijet prolaznosti ili "dijalektike", kojemu pripada naš materijalni svijet i svijet mrtvih čije su duše u iščekivanju novih reinkarnacija.

* Pad nije pogodio sve ljude te nedužni i dalje žive u "Božanskom poretku" neprolaznosti, odnosno "statike" u Svetoj Zemlji, otoku Izide, koji se nalazi dobro skriven u pustinji Gobi, i u kojeg ulazi samo onaj koji se konačno oslobodio iz kruga reinkarnacije i to uz pomoć inicijacijskog puta pod kontrolom Duhovne Škole Lectorium Rosicrucianuma koja je jedina u kontaktu s Shamballskim bratstvom koje se nalazi na spomenutom otoku Izidi.

* Oslobođenje iz kruga reinkarnacije postiže se mnoštvom tehnika nadahnutih na zamršenoj antropologiji koja čovjeka dijeli na dvanaest dijelova i tri svetišta (glava, srce i zdjelica), osposobljavajući ga za osvajanje Svete Zemlje. Proces oslobađanja odvija se na dvije razine. "Endura" (termin katarskog porijekla) predstavlja jedan vid raskidanja veza s "prolaznim svijetom" nakon koje slijedi "transfiguracija" u svrhu postizanja "moći" pronalaska izvornog božanskog života oslobođenog iz kruga rođenja i smrti.

* "Transfiguracija" koja teži za "buđenjem unutarnjeg Krista" u Lectorium Rosicrucianumu ne odgovara kršćanski pojmljenom "rođenju u Duhu", nego predstavlja tek alkemijski proces samospasenja ("alkemijsko vjenčanje Christiana Rosenkreutza") koje podcjenjuje Kristovu povijesnu ulogu, njegovo utjelovljenje, a preko njegovog pashalnog misterija muke, smrti i Uskrsnuća prelazi prešutno, dok stvarnost Crkve od Krista osnovane potpuno ignorira.

* Mrtvi koji čekaju na novu reinkarnaciju, svoju zagrobnu egzistenciju produžuju svjetlosnim eterom kojeg pljačkaju od ljudi. Zato u svijetu mrtvih postoje moćne organizacije koje, s jedne strane, sputavaju ljude koji bi se htjeli osloboditi ovoga svijeta, a s druge strane, pljačkaju svjetlosni eter od ljudi kako bi sami produžili vlastitu egzistenciju. U tom smislu sljedbenici Lectorium Rosicrucianuma distanciraju se od televizije, smatrajući je sredstvom nadahnutim iz podzemnog svijeta u svrhu odvraćanja ljudi s njihovog puta oslobođenja zamračenjem gnostičke svijesti štetnim negativnim zračenjima.

* Naš će svijet, prema apokaliptičkom učenju Lectorium Rosicrucianuma, završiti Harmagedonskom bitkom prouzročenom nacionalizmima, a tri nečista duha Apokalipse: država, Crkve i svijet, i dalje će poticati ljude u svoje hramove, ali na kraju će stanovnici svijeta mrtvih preuzet upravu Crkvom, državom i društvom.

* Milenarističko-apokaliptički mentalitet nazire se i iza fantastične kronologije utemeljene na različitim numerološkim spekulacijama, sugerira trajanje naše epohe 6.300 godina, a 1953. je ušla u svoju završnu fazu koja se imala okončati prošle 2001. godine. Zračenja Logosa neumoljivo bi se trebala obrušiti na svijet, razlučivši dobro sjeme od kukolja. Tko se bude opirao, bit će uništen, tko se pokori moći će ući u obećanu zemlju, gdje će se živjeti u stanju vječne sreće.

* Prema Lectorium Rosicrucianumu, kršćanske Crkve su u potpunosti zaboravile pravo učenje predano od Krista.

* Možemo konstatirati da se ovozemaljski i iracionalni idealizam Lectorium Rosecrocianuma zasniva na Lutherovoj pobuni protiv Crkve i na Theophrastusu Paracelsusu od kojeg su preuzeli okultne elemente poput duhova posrednika, elementarnih duhova, a njihovi "nevidljivi učitelji", očito da su slična misterioznim Tibetanskim Majstorima u teozofiji.

* Prisutnost znanstvenika u redovima rosenkreuzera samo potvrđuje da ideja postojanja tajnih bratstava koja raspolažu natprirodnim tajnim moćima predstavlja veliki izazov ne samo za pojedince sklone magijsko-okultnome, već da na njih nije imuna ni intelektualna elita.

* Lectorium Rosicrucianum ili "Gnostička Duhovna Škola" sadržaj svoga vjerovanja naziva "univerzalnom mudrošću" koja predstavlja konglomerat međusobno i oprečnih učenja, od mitološke simbologije, ezoterije, hermetizma, okultizma i raznih srednjovjekovnih hereza, preko alkemije i gnostičke magije, pa sve do jednako subjektivnog selektiranja elemenata iz velikih svjetskih religija, jednako kršćanstva (Biblija, križ, Krist…) kao i Orijentalnih religija (reinkarnacija, karma…), i sama tako utirući put dobu Vodenjaka.

* Ezoteričko dekodiranje Biblije u svjetlu "nevidljive Biblije" što ga provodi Lectorium Rosecrocianum potpuno je tuđe pokladu Božje Objave kakvog je primila Crkva od svog Božanskog utemeljitelja Isusa Krista, a "neoskvrnjena istina" što ju prenosi "Univerzalno učenje mudrosti" Lectorium Rosecrocianuma nije moguće uskladiti s onom Istinom koja nam je u punini zasjala jedino u Isusu Kristu.

JOSIP BLAŽEVIĆ

www.ver.hr