RODITELJI I ODGOJ DJECE

 

  

- Gospodine...

 

 

 

S tobom sam, dušo. Ljubim te i dajem ti svoj Mir.

 

 

 

- Gospodine, želim te nešto pitati.

 

 

Pitaj, dušo.

 

 

 

- Skladnu i harmoničnu obitelj, dobro odgojenu i poslušnu djecu ne sjećam se da sam u životu ikada vidjela ili susrela. Vjerujem da postoje, samo je vrlo malo takvih obitelji. Kao da se đavao ubacuje baš u svaku obitelj i ne da joj mira.

 

Vidiš, Go­spodine, moja djeca me ne slušaju, tvrdoglava su i nepokorna. Koji god način odgoja pokušavam, ostaje bez rezultata, ili su reakcije upravo negativne. Očito je da nemam odgajateljskog dara. Često sam u muci, kako odgajati djecu, kada biti blaga, a kada oštrija, kako biti i ostati dosljedna.

Bože ljubljeni, upravo sam nemoćna, što i kako činiti. Vidim da i druge majke imaju sličnih problema.

 

Molim Te, pomozi nam svojom Riječi!

 

 

 

Dušo ljubljena, potpuno se pouzdaj u Mene, Boga svoga.

S to­bom sam i dajem ti svoj Mir.

 

Vidiš, dušo, kao što vi Mene, Boga, ne slušate, i niste poslušni Mojoj Riječi, Mome Zakonu, tako isto ni vaša djeca vas ne slušaju. Zar može biti drugačije?

Posljedice svoga neposluha prema Bogu Ocu vi, djeco, doživljavate već tu na ovome svijetu.

 

Tvoja djeca, krv tvoje krvi, meso tvoga mesa, narav tako slična tvojoj naravi, ne mogu biti drugačija jer su zadojena neposluhom.

 

Što je lakše: reći NE ili reći DA, poslušat ću ?

Ono prvo NE znači nijekanje Ljubavi, nijekanje strpljivosti, nijekanje poslu­šnosti, i tako redom proizlazi nijekanje svih Mojih zapovijedi i zakona, a samim tim i nijekanje Mene, Boga i Moje Riječi.

 

Takovo srce, premda još mlado (dječje), privikava se prihvaćati sva đavol­ska protivljenja, prljave navike i pakosti.

Svoj negativan utjecaj na djecu dali ste vi roditelji, očevi i majke.

 

Ovaj naraštaj opak je do savršenstva.

Čim dijete počne s prvim tepanjem i sricanjem slova, trudite se da prihvati vaše prostačke izraze, da ih ponavlja za vama, a vi se tome smijete kako vam je potomstvo pametno i napredno. Trujete paklenskim izmetom nevina srca anđeoske čistoće.

 

Ovaj Moj Narod koji sam odabrao sebi za baštinu, toliko je zatrovan govorom pakla, a taj se kao požar širi od obitelji do obitelji.

Što dijete bolje tepa prostačine i psovke, to ste vi ponosniji i sretniji.

 Dušo, ima li još veće opačine i neposluha prema Bogu od ovoga?

 

I onda se pitate, zašto su vam djeca takova! Zar ne vidite? Sami ste neposlušni i iskvareni. Ne može iver daleko od klade!

 

Dušo ljubljena, šiba je u raju rasla. To je vaša narodna izreka, a Ja, Bog, potvrđujem je. Samo i to treba znati valjano i u pravoj mjeri. Ne mlatiti djecu za sve i svašta. Nikako ne dizati ruke na dijete kad si ljuta, srdita, jer onda to dijete tuče đavao, a ne roditelj.

 

Strpljivost u odgajanju je na prvome mjestu. Tvoje dijete mora osjetiti da je ljubljeno, da je zaštićeno, da je prihvaćeno.

 

Isto tako kada kulminira u svom bezobrazluku, neposlušnosti i tvrdoglavosti, treba biti kažnjeno. To je vrlo osjetljivo područje, to više što mnogi roditelji ne znaju mjeru nego po djetetu lupaju i tako iskale sav svoj bijes. Pogrešno, potpuno pogrešno!

 

Dijete - kad zasluži, - treba dobiti po turu, ali prije toga neka se roditelj sabere i moli Duha Mira i razboritosti, te tako mirnom rukom i mirnim srcem kazni dijete.

Bez psovki i vike, bez prostačenja. To samo potiče gnjev i srdžbu vašeg djeteta, a to nije do­bro, jer đavao ubire dvostruki plod - ima na uzdi vas i vaše dijete.

 

Sve što činiš u vezi odgoja, mora biti u velikoj ljubavi i strpljivosti, bilo da je to pouka, tumačenje, bilo igra s djetetom, bilo opomena, ili pak kazna. Kroz sve to tvoje dijete mora osjetiti da si ti roditelj, da si ti otac ili majka, tj. da si ti autoritet.

 

Iako se ponekad spustiš na djetetov nivo, to nikako ne znači da mu trebaš dopustiti da ono po tebi gazi. Đavao u svemu ima svoje prste, pa tako i u vašoj volji. Kad roditelj kaže: ...a što mu ja mogu! - to je opet đavlov posao.

 

Svakome od vas kažem Ja, Bog vaš, Otac vaš nebeski: pitat ću vas, roditelji, kako ste odgajali djecu?

 

Darovao sam vam djecu kao cvijeće za moje Kraljevstvo, da vašom pomoću, brigom i marom zavrijede ući u Nebeske dvore, a što si ti, dušo, učinila?

Što si poduzela da djetetova prgava i prkosna narav bude manje prgava i manje prkosna?

Što si učinila, dušo, da tebi darovano dijete ne bude sebično, samodopadno, lijeno i neposlušno?

 Što si učinila, dušo, da tvoje dijete spozna ISTINU da Ja, Bog, JE­SAM, da sam vas sve stvorio, da vas ljubim, da vas želim čiste natrag u dragu domovinu?

Što si učinila, dušo, da svoje dijete ne razmaziš, nego ga poučiš o Mojim zapovijedima, o strahu Božje­mu i o vječnoj kazni, ako bude svemu tome neposlušno?

 

Dušo, promisli o ovome . Neka te Moj Duh bogobojaznosti protrese i povede u pravom smjeru.

Jest, dao sam ti veliku zadaću, tešku zadaću, odgovornu nadasve,- ali, dušo ljubljena, dao sam ti Sina na križu, Krv Njegovu predragocjenu, Majku Njegovu i tvoju, krv mučenika, zagovor sviju svetaca i svetica!

 

Što sve nisam Ja, Svevišnji Bog, dao tebi, hrvatski narode ? Pitam te sad u ovaj posljednji tren, gdje to stojiš, Narode Moj ? Kamo si to krenuo ? U Europu ? Na Zapad? Čije to kumire nosiš i dičiš se njima ? Zašto žanješ plodove droge, prostitucije, nemorala, plodove neposlušnosti i prezira Boga i Božje Ljubavi ?

 

Moj Mir, dijete, tebi, ljubim te!

Radi sa Mnom!

 

 

14.12.1997.