SATHYOPANISHAD, dio 11

 

Izravno Božje rukovodstvo

(razgovor s prof. Anilom Kumarom)

 

Poglavlje 4: VANJSKA  VRATA

 

A. Kumar: Bhagavan! Trebamo li slijediti disciplinu i pravila u ishrani? Je li to potrebno za našu duhovnu potragu? Sai poklonici u cijelom svijetu su vegetarijanci zbog Tvog učenja. To je fascinantno. I danas imamo brojna pitanja u vezi s našim prehrambenim navikama. Ljubazno te molimo, usmjeri nas.

Bhagavan:   Kakva je hrana, takav je um.

                    Kakav je um, takve su naše misli.

                    Kakve su misli, takvo je djelovanje.

                    Kakvo je djelovanje, takav je rezultat.

Rezultat ovisi o hrani koju jedeš. Trebaš biti discipliniran u svojim prehrambanim navikama. Vidljiva je veza između glave, hrane i Boga. Kakva ti je hrana, takva je i glava; kakvo je stanje u tvojoj glavi, takva je manifestacija Boga u tebi.

Ne trebaš jesti puno. Jedeš da bi živio, ne živi da bi jeo. Previše jedenja je tamas kvaliteta. Ako jedeš jednom dnevno, yogi si; ako jedeš dva put dnevno, onda si bolestan (rogi). Ako jedeš satvičku, laganu i izbalansiranu hranu u umjerenim količinama, razvijaš satvički ili pobožan um. Ako jedeš ljutu, vruću rajas hranu, imat ćeš emocionalno potresen um. Ako jedeš tamas hranu, meso, alkohol i drugo, imat ćeš zvjerski, brutalan, tup i pasivan um.

Znači, hrana oblikuje tvoj um i o tvom ponašanju ovise posljedice. Također, treba misliti i o patrasuddhi, čistoći posuđa i pribora koji koristiš. Treba biti čist i način kuhanja, kao i misli osobe koja kuha hranu.

Ne trebaš jesti bilo gdje, niti bilo koju hranu koja ti je ponuđena.

Prije nekoliko godina živio je asketa (sanyasi) koji je bio pozvan na ručak u rezidenciju poslovnog čovjeka. Te noći asketa, neženja i duhovni tragatelj, nije mogao zaspati. Zaspao je jako kasno i sanjao šesnaestogodišnju djevojku kako plače. Asketa je to ispričao svom guruu. Guru je neko vrijeme meditirao i rekao mu razlog takvog sna. Dan kad je biznismen pozvao asketu na ručak bio je 11. dan od smrti njegove šesnaestogodišnje žene i on je obavljao poseban tradicionalni običaj. Kako je asketa jeo hranu pripremljenu za tu prigodu, umrla se djevojka pojavila sa suzama u očima. Djevojčin otac bio je vrlo siromašan i nije mogao uzdržavati svoju obitelj. Pa je kćerku, protivno njenoj volji, dao za ženu ovom starom biznismenu. Frustrirana, počinila je samoubojstvo bacivši se u bunar. Prema običajima, biznismen je priredio pogreb i 11. je dan zamolio isposnika da dodje na objed. To je cijela priča o njegovom snu. Dakle, bez razlike, ne bi trebao jesti ponuđenu ti hranu.

Evo još jedne priče: učenik swamija Nityanande jednom je jeo izvan ašrama. Dok se vraćao, ukrao je srebrni pehar i donio ga u ašram. Uskoro se vrlo rastužio nad tim činom. Guru mu je objasnio da je hrana koju je vani jeo bila pripremljena od osobe koja je nekad bila lopov i u učeniku se javila želja za krađom. Dakle, kuhar mora imati čiste misli.

Nadalje, moraš se osjećati lako poslije, kao i prije objeda. Najbolje je da polovinu želuca ostaviš praznim. Možeš ga popuniti vodom. Gomolji nisu dobri za tijelo. Ne bi smio piti punomasno mlijeko. Možeš pomiješati mlijeko s vodom. Minimalni razmak između obroka je četiri sata. Trebaš dovoljno kalorija za tijelo. Ne puno masne (uljnate) i pržene hrane. Malo odspavaj nakon ručka (preporuka za Indiju, jer su tamo najveće vrućine poslije ručka), prošeći jednu milju nakon večere. Trebaš dobro jesti i puno raditi.

 

 

A. Kumar: Swami! U tvojoj organizaciji i institucijama radnici, studenti, učitelji, poklonici i liječnici uvijek nose bijelu odjeću. Zašto? Koji je tome razlog?

Bhagavan: Bijelo simbolizira nevinost i čistoću. Čista bijela odjeća može se usporediti s čistim ogledalom. Ako prašina zaprlja ogledalo, ne vidiš svoj odraz jasno. Slično tome, um je kao čista, bijela odjeća. Jedino ćeš tada biti sposoban naći izlaz iz svojih vlastitih grešaka, moći razlučivati i ispraviti ih. Danas se to ne događa. Ljudi jasno vide greške drugih, ali ne i svoje vlastite. Kad stojiš pred ogledalom vidiš svoj odraz. Nije li tako? Slično, ogledalo tvog uma je okrenuto prema drugima i zato vidiš tuđe pogreške. Čak i najmanja mrlja je jasno vidljiva na bijeloj odjeći. Ako nosiš odjeću u boji, ne vidiš prljavštinu, mrlje. To je pogrešno. Nikad ne bi smio skrivati prljavštinu na sebi. Odmah je trebaš oprati. Ni dobro ni loše ne trebaš imati u sebi. Loše trebaš izbaciti, a dobro podijeliti s drugima. Neki od nas rade suprotno. To je pogrešno.

Gospodin Śiva ti nudi najbolji način kako da uspostaviš idealni svijet. On je popio otrov, on je Nilakantha, Bog s plavim grlom. Ali, mjesečinu mjeseca kojeg nosi na glavi podijelio je s drugima. Zato je zadržao Mjesec na glavi da može drugima davati utjehu.

 

 

A.Kumar: Redovno posjećujemo hramove. Idemo na hodočašća svako malo. Nastavljamo s religijskom ritualima. Ali, nema prepoznatljive promjene u našim obrascima života. Zašto je to tako?

Bhagavan: Obožavanje, pokora, meditacija, bhajani i drugo svete su aktivnosti koje čine tvoj život značajnim, sadržajnim (ima cilj) i korisnim. Ali to nije duhovnost. Sve su to dobre akcije i pomažu ti da živiš na posvećen način. Ništa što radiš sa svojim umom ne može biti duhovno. Istinska duhovna staza je atmavicara, samoispitivanje.

Tragalac treba znati da on nije tijelo, um ili razum i da je njegovo sebstvo (atma) izvan vremena i prostora. On nije ime, niti oblik, atma je vječna, čista i nedvojna. Duhovnost je svjesnost atme. To je Brahman, božanskost koja se proteže posvuda i u svim bićima, kako kažu spisi. Samo čista duhovnost može ti dati iskustvo te svjesnosti. Ali, ti pronalaziš mnoge oblike vjerske prakse u ime duhovnosti.  Prasadam ili posvećenu hranu ponuđenu Gospodu jedu poklonici. Samo je pokažu slici ili liku božanstva i onda je sami jedu. Kad bi Bog uistinu uzimao ono što mu se ponudi, siguran sam da mu nitko ništa više ne bi nudio.

Uvijek se sjeti da je odricanje najveći i najbolji oblik sadhane. Trebaš žrtvovati vrijeme, novac, sposobnost i snagu. Također bi trebao Bogu ponuditi list tulasija u znak obožavanja. Žrtvovanje (odricanje) omogućuje dosizanje besmrtnosti. Odricanje (tyaga) je yoga, duhovna vježba.

Ljubav se izražava kao odricanje. Ljubav bez odricanja je beznačajna i u potpunosti sebična. Moraš se odreći tjelesnih osjećaja i odanosti tijelu. Moraš se odreći svojih grješnih misli i ružnih osjećaja. Žrtvovanje je tvoja prava priroda. Žrtvovanje je božanska odlika poklonjena čovjeku. U stvari, ne činiš ništa veliko niti posebno odričući se. To činiš za samog sebe.

Yogi primijeti kravu kako se bori u rijeci za život. Ulazi i izbavlja je. Netko ga upita: zašto si spasio kravu? Yogi odgovara: 'spasio sam je zbog svoje vlastite sreće. Nisam je mogao gledati kako se bori i pati'. Mnogi su prošli vidjevši kravu u tom jadnom stanju, ali ništa nisu učinili da je spase. Žrtvovanje je prilika dana čovjeku.

Evo još jedne male priče. Domaćin je želio jednom poslužiti hranu Brahminu kao dio rituala koji je izvodio. Našao je jednog siromašnog i starog Brahmina koji je pristao ručati u njegovoj kući. Došao je i lakomo počeo jesti posluženu mu hranu. Domaćin je razmišljao: 'Kakav je on Brahmin, nije se čak ni oprao niti napravio nekakvu puju prije jela. Nije pohvalno (punya) hraniti takvog čovjeka'. Toliko se razljutio na starog Brahmina da ga je počeo tući štapom i izbacio ga iz kuće stišćući ga za vrat.

Istog dana kad je domaćin zaspao, sanjao je kako se pojavljuje Bog i pita ga: 'Zašto si pozvao starog Brahmina na ručak i istukao ga? Zašto si ga izbacio stišćući mu vrat? Nisi ga mogao nahraniti niti jedan dan, dok mu ja dajem hranu svih 80 godina! Sramota!'

Odricanje je iznad svih ograničenja i odredbi. Majka je spremna žrtvovati svoj život za dijete. Zašto? Njena je žrtva samo zbog ljubavi. Stabla žrtvuju plodove da ih ti možeš jesti. Niti jedno stablo ne uzima svoje plodove. Rijeke teku i žrtvuju svoju vodu da ti utaže žeđ. Krave daju mlijeko svima vama za piće i njegu. I tvoje je tijelo namijenjeno za žrtvovanje.

Obožavanje, bhajan i slične vanjske aktivnosti su manje od služenja i žrtvovanja. Ruke koje služe su svetije od usana koje mole. Ljubav prema Bogu je štovanje (vjera, predanost) koja se treba izraziti kroz odricanje. Ljubav je odricanje. Odricanje je Prema yoga, put ljubavi prema Bogu. To je yoga. Ako imaš tu vjeru, predanost i postojanost će postati jače i dublje ukorijenjene. Putem mudrosti (jnana), razumijevanja vlastite prirode, ideš do samoispitivanja (atmavicara), slijediš i doživljavaš Boga. Kažu, praktična mudrost koja se postiže odricanjem (tyaga) jedini je put do oslobođenja (kaivalya). To je proces podalje od uma i tjelesnih aktivnosti. Samo tada ćeš biti u stanju dosegnuti očekivane rezultate i postići blaženstvo (ananda).

 

 

A. Kumar: Swami, zašto smo različiti? Zašto je naše ponašanje drugačije? Koji su uzroci ovim razlikama? Kako možemo njegovati dobre ideale i životne puteve?

Bhagavan: Sve dok ne proučiš i u potpunosti ne razumiješ ljudsku prirodu, imat ćeš tu dvojbu.  Čovjek je kombinacija tri osnovne kvalitete, demonske, životinjske i ljudske. Ljudska je kvaliteta ona koja ti omogućuje da dosegneš božanskost. Uzmi, na primjer, plod naranče. Ona se sastoji od vanjske gorke kore, tvrdih sjemenki i mekane pulpe pune soka. Slično tome, ljudsko biće ima demonsku prirodu kao što je vanjska, gorka kora naranče, životinjski temperament kao sjemenke i, konačno, ljudske vrijednosti kao što je sočna pulpa. Ako uzmamo, npr. zreli plod tamarinda, njegova je vanjska kora životinjska priroda, tvrde sjemenke simboliziraju demonsku, a mekana pulpa ljudsku prirodu. Ako se pulpi doda sjeme, tj. ako je ljudska priroda u sprezi s demonskim ponašanjem, ona se manifestira kao demon. Slično tomu, ako se sočna pulpa udruži s vanjskom korom, to je kao kad se ljudska priroda udruži sa životinjskim ponašanjem, on se ponaša kao životinja.

Tako, više ili manje, to ovisi o društvu, je li ono demonsko ili životinjsko. To je uzrok svih različitosti. Ali, ljudske vrijednosti te čine savršenim i omogućuju ti božansko iskustvo. Tu leži slatkoća i svrha života.

 

 

A. Kumar: Swami! Da li je neoohodno da se pridržavamo strogosti i slijedimo disciplinu samo unutar ašrama, ili ih trebamo slijediti i vani?

Bhagavan: Preporučam da slijedite disciplinu i vodite jednostavan život gdjegod živite. Možeš ići na bilo koje mjesto, uvijek slijedi disciplinu (niyama), čistoću, samonadzor, budi iskren (sraddha) i vodi duhovnu praksu (sadhana). To je duhovni put života.

Od dva bolesnika, jedan može biti liječen ambulantno, a drugi primljen u bolnicu, ovisno o bolesti. Ali, obojici su potrebni lijekovi, zar ne? Slično tome, možeš boraviti u ašramu ili vani, ali svakako trebaš slijediti disciplinu, biti jednostavan i voditi duhovni život. Kao pojedincu koji je uhvaćen u krug rađanja i umiranja (bhava roga), ti trebaš lijek – sadhana.

 

 

A. Kumar: Swami! Neki ljudi postavljaju izazove (ciljeve) koji su prilično nepotrebni. Pobožni i plemeniti ljudi su uznemireni i potreseni u takvim situacijama. Što da učinimo s takvima koji nas nepotrebno izazivaju?

Bhagavan: Samo egoistični i ljubomorni ljudi na fizičkoj razini izazivaju na taj način. Aspiranti (kandidati) i tražitelji ne trebaju biti uznemireni ovim izazovima. Ne trebate reagirati na njihove riječi i dozvoliti da to na vas utječe. Krava koja pase na polju može izazivati drugu kravu. Svinja koja se hrani prljavštinom može izazivati drugu svinju. Može li čovjek koji jede dobru hranu promijeniti svinju? Možete govoriti jednakima, ali ne i svima. Ne odgovarajte svakome i ne gubite svoj mir. U stvari, ako se morate suočiti s izazovom, učinite ovako: Da li pomažeš svima kao ja? Baviš li se socijalnim programima skrbi kao ja? Jesi li slobodouman kao što sam ja? Koliko si ljudi preobratio na ispravni životni put?

Ljudi trebaju zdravo natjecanje. Ne trebaš loš, bijedan i mizeran izazov!