Postojao je jedan veliki prigovor tome da je Canseliet bio Fulcanelli: bio je previše mlad da bi bilo moguće da je zadobio onoliko znanje koje je predstavljeno u knjizi. I, da, studij o njegovom predgovoru, kompariranom sa glavnim tekstom pokazao je različite stilove. I tako je canseliet bio isključen. Champagne je sljedeći vjerojatni sumnjivac jer je BIO stariji i iskusniji, i bilo je sigurno da ga je njegov rad, kao umjetnika, vodio diljem Francuske, tako da je imao prilike vidjeti sve spomenike opisane u toliko detalja. Jedini problem sa ovom teorijom bio je u tome što je Champagne bio “poznati hvalisavac, praktični šaljivdžija, pijanac koji se volio igrati riječima, koji je često sebe volio prodavati pod Fulkanellija – iako je njegovo ponašanje u potpunosti odudaralo od takvog standarda.”

A kao dodatak tome, Champagne je bio alkoholičar čije je natapanje pelinkovcem u konačnici dovelo do njegove smrti. Umro je 1932.g., od gangrene sa 55 godina starosti. Zapravo su mu otpali nožni palci. To ne zvuči baš kao nalik “Majstoru Alkemije”. U drugu ruku, neki od opisa transmutacija koje su radili alkemičari mogu vas začuditi i natjerati da se zapitate nije li i otpadanje nožnih palaca dio tog procesa! Šali na stranu, ima tamo mnogo više pojedinosti i čudnovatosti uključene u sortiranje toga tko ili što je Fulcanelli zapravo mogao biti, a sve bez neke veće jasnoće od one sa kojom smo započeli ovu diskusiju! To se samo vrti u krugovima! Poanta je: više od jedne osobe posvjedočilo je Fulcanellijevo postojanje, njegovu uspjehu u transmutaciji, i njegovom kontinuiranom postojanju u sadašnje vrijeme – što ga čini starim preko 140 godina! A neki teoretičari misle da je on čak i stariji!

Morning of the Magicians {Jutro Magova} od Pauwelsa i Bergiera, objavljeno je 1963., i tek su tada okultisti engleskog govornog područja i studenti alkemije postali svjesni Fulcanellija. U toj točki vremena, trebalo je proći još 8 godina prije no što će Zagonetke Katedrala biti prevedene na Engleski. No svaka od ovih knjiga probudila je potpuno novu publiku Tragača ka mogućnostima čuda današnjih vremena, jednako tako i vrlo STVARNOJ vjerovatnoći tisućama godina staroj tajni čuvanoj među nepoznatim osobama. U engleskom izdanju Zagonetki Katedrala, Eugene Canseliet je rekao da mu je Majstor dao vrlo malu količinu alkemijskog “praha projekcije” 1922. godine i dopustio mu da transmutira 4 unce olova u zlato. Vincent Lang koji je napisao uvod za knjigu, primio je pismo od Canselieta, koje dijelom kaže:

Jedina osoba koja je rekla da je vidjela Fulcanellija bio je Canselijet, njegov učenik. Rekao je da je sreo Majstora u Španjolskoj 1954.g., pod jako neobičnim okolnostima. Kasnije se Gerard Heym, osnivački član Društva za Studij Alkemije i Rane Kemije, urednik Ambix-a, svojeg žurnala, razvikan kao europski veliki okultni naučnik svojih dana, sprijateljio sa canselietovom kćerkom, i putem nje pregledao Canselietov pasoš. Unutra JE BIO španjolski pečat sa ulaznom vizom za 1954.g. I tako barem za jednu stavku imamo činjenicu, čak iako je to rekla-kazala. Ja to nisam vidjela.

Jedan Canselietov prijatelj, koji je htio ostati anoniman, rekao je da je taj sastanak bio “u drugoj dimenziji... u točki u kojoj su takvi susreti mogući.” Priča je bila da je Canseliet primio neku vrstu priziva”, možda telepatski, i otputovao u Sevilju, gdje je imao susret, i odveden dugačkim okolnim putem u veliki planinski dvorac za koji se pokazalo da je enklava alkemičara – kolonija! Rekao je da je izgleda Fulcanelli prošao čudan oblik transformacije, tako da je imao osbine muškarca i žene – bio je androgin. U jednoj točki, rekao je Canseliet, imao je potpune osobine žene. Neka opskurnija alkemijska literatura također ukazuje na tu androginost. Adept koji prolazi kroz transformaciju navodno gubi kosu, zube i nokte, i narastu mu novi. Koža postaje mlađa, glatkija i lice poprima aseksualne osobine. To me podsjeća na ono što su Kasiopejci rekli o tranziciji u četvrti denzitet:

Dakle to je vrsta fascinantne ideje da je alkemijska transmutacija interakcija sa drugačijim denzitetom. I bio je još jedan komentar o tome glede naizgledne “androginosti”.

I sigurno u toj realnosti transmutacija olova u zlato ne bi predstavljala neko natezanje! Ključ je izgleda u pristupu 4. denzitetnoj realnosti, i to zahtijeva transmutaciju alkemičara! No, vratimo se našoj diskusiji: Nakon Cansalietove posjete enklavi alkemičara, navodno negdje u Pirinejima, Gerard Heym je rekao da je on imao jedino blijeda sjećanja na doživljaje u Španjoloskoj. kao da je nad njim bila primijenjena neka hipnoza da zaboravi detalje koje je tamo vidio i što mu je rečeno. (Zašto nismo iznenađeni?!) Poanta ove recitacije jest da je tamo bilo mnogo dobro provjerenih priča o čudnim stvarima o alkemiji izviještenih od strane pouzdanih svjedoka, i da se priče nastavljaju u nekoj vrsti “podkulture” sve do današnjih dana. Nešto SE događa, i to već VRLO dugo vremena! I tako je Fulcanellijev trag završio u Pirinejima. Već sam znala da su Pirineji jedno zanimljivo mjesto zbog Baska. Također sam došla do usporedbe baskijske psihologije i maske od žada koja je otkrivena u Meksiku. Trag je postajao vrlo zanimljiv... Otprilike u to doba, gledala sam video o navosnom otkriću Davida Hudsona, iako je tu bilo nekih elemenata priče koji se baš nisu uklapali. Uprkos toga, nakon prikupljanja svih tih podataka, mislila sam da sam spremna zamoliti Kasiopejce da mi daju sljedeći niz naznaka:

Sada, gledajući ovako retrospektivno, shvatam da su Kasiopejci vrlo nježno ukazivali na otvaranje izvjesnog puta... smjera proučavanja i učenja koji je trebao imati enormne implikacije. I najčudnije od svega, veze “Arkadije” “sekte”, i “alkemije” postale bi središnji motiv Najveće Zagonetke od svih – potrage za Svetim Gralom. A sve je počelo na Hrastovom Otoku {Oak Island}


Prijevod poglavlja 13 - EQ@2009

Poglavlje 13-a

www.val.hr