Rađamo se pospani, rastemo mjesečareći, zatvorenih očiju se ženimo, sneno odgajamo djecu, umiremo bunovni, bez da smo se ikada stvarno probudili i dotakli ljepotu življenja, kaže Anthony De Mello. A vi ga demantirajte!

Koliko nas prolazi kroz život, kao u snu? I ne primjećujući da čvrsto spavamo... Pa ipak, svi mistici, kojoj god religiji ili svjetonazoru pripadali, slažu se u jednom: da je sve dobro. Sve je dobro. Čak i dok vlada kaos, čak i kad se sve raspada, čak i dok snivamo, sve je zapravo dobro. Čudan paradoks.

Pa ipak, većina nas nikada ne uspije osjetiti i iskusiti ljepotu življenja jer smo utonuli u dubok san. Ponekad spokojno sanjamo, katkad se nađemo usred noćne more. Evo, sjetite se stare priče:

Muškarac zalupa na vrata sobe svoga sina. "Ivice", kaže, "probudi se!"

"Neću, tata", odvrati Ivica.

Otac podigne glas: "Ustani, moraš u školu!"

"Neću u školu", kaže Ivica.

Otac ga upita: "A zašto?"

"Imam tri dobra razloga," kaže Ivica. "Kao prvo, škola mi je dosadna. Kao drugo, svi učenici mi se rugaju. A treće, mrzim školu."

Otac mu uzvrati: "Dobro. A sad ću ja tebi reći zašto moraš u školu. Prvo, to je tvoja dužnost. Drugo, jer imaš četrdeset i pet godina. Treće, jer si ti ravnatelj škole!"

Probudite se! Probudite se! Odrasli ste.

Niste više bebe da po cijeli dan samo spavate. Probudite se! Izvucite palac iz usta. Pustite tu plišanu žirafu koju tako grčevito držite!

Priroda kiše je uvijek ista...

Većina ljudi tvrdi kako želi izaći iz dječjeg vrtića, ali ja im ne vjerujem. Ono što zapravo žele jest da im popravim potrgane igračke. 'Vratite mi moju ženu. Hoću da me opet voli! Vratite mi moj posao. Hoću natrag svoj lijepi ured! Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh." To je ono što želimo: svoje igračke. Sve je u tome.

Čak će vam i najbolji psihijatri reći da ljudi koji ih posjećuju ne žele biti izliječeni. Traže samo olakšanje. Izlječenje bi bilo previše bolno. Buđenje nije ugodno. Čoveku je tako fino i toplo dok leži u krevetu, a buđenje ga uznemiruje.

Zato mudra osoba ne pokušava probuditi ljude koje susreće. Nadam se da ću i ja biti mudar, i ne dizati buku. Ne pokušavati vas probuditi, ako još spavate. No, jeste li budni ili spavate, to se mene zapravo ne tiče, iako vam povremeno kažem: "Probudite se!"

Na meni je da produžim svojim putem, da plešem svoj ples. Prihvatite li korak, dobro je. Ne prihvatite li, opet dobro. To je vaša stvar.

Kao što kaže stara arapska poslovica: "Priroda kiše je uvijek ista, pa ipak od nje raste trnje u pustinji i cvijeće u oazi."

Anthony de Mello

www.mediapositiva.hr