PRIKAZUJ SVE ZA MOJE SINOVE SVEĆENIKE

 

 

 

- Gospodine Isuse, Bože moj, ljubim Te.

 

 

 

 

Mir tebi! Mir i Radost neka se nastane u tvome srcu!

 

Dušo ljubljena, odabranice Moga Srca, poslanice Moje Riječi, ovo su dani Moje muke, ovo su dani muke Bogočovjeka. Ovo su dani kroz koje vas želim približiti Mome spasiteljskom križu.

 

Vi svi strahovito bježite od križa. Bježite od muke i patnje. Opirete se svakom progonstvu, preziru i svakoj drugoj poteškoći. I što se više vaša srca i vaše pameti opiru i protive križu koji vam je dodijeljen, to vam je taj križ mukotrpniji i teži.

 

Sve dok u Ljubavi ne prigrlite muku i patnju, Ja, Bog, nemam šanse, nemam mogućnosti da vam taj križ pomognem nositi.

 

Predajući svoje srce, svoju muku i svoj križ u Moje Ruke i u Moju volju Boga, vaša patnja dobiva blagoslov Moje predragocjene Krvi, i tako blagoslovljena, poškropljena Božanskom rosom, vaša patnja ne samo da postaje izdržljivija,nego postaje Sveta.

Sveta, dijete ljubljeno, jer služi svetom cilju, spasavanju Duša.

Sveta - zato jer preko te patnje, boli i muke koja, iako možda dolazi od prokletstva, ako je u Ljubavi prema Meni, Bogu, prihvatiš - onda se taj pečat prokletstva poništava, i ta patnja, budući da je Meni, Bogu, predana, postaje - Sveta.

 

Sve što služi za izgradnju Moga Kraljevstva i za slavu Moga svetoga Imena, dobiva pečat SVE­TOSTI.

 

Ja, Bog vaš, neumorno kucam na vrata vaših srdaca moleći i tražeći od vas da Mi u ovome posljednjem djeliću ovoga vre­mena pomognete spasavati i otkupljivati Duše.

 

Dijete ljubljeno, rekoh ti, ove dane Velikoga tjedna prikazuj sve svoje poteškoće za Moje sinove svećenike. U silnoj su muci i zabludi, u velikoj pogibelji Moji ljubljeni sinovi. Ne znaju i ne vide, čak i ne slute, koliko je njihov Bog odmakao na stazi svoga povratka. A da znaju, ljubljeno dijete, sledili bi se od silnoga straha.

 

Zato ove male muke, zato ove tvoje patnje duše i tijela, zato, ljubljena kćeri, tvoje srce osjeća svu bol majke kojoj je čedo bolesno.

To nije velika patnja u Mojim očima Boga, ali je uis­tinu velika, jer ti si, dušo, jedno slabo dijete koje je već toliko toga otrpilo u životu, te zbog mnogih rana vrlo često ne može više.

 

Kažem ti, ne samo poradi utjehe, nego i poradi toga što to sve tako stoji - još malo, još vrlo malo i neće više trebati!

 

Mir tebi! Ljubim te, radi sa Mnom!

 

8.4.1998.