PREDANJE U SLOBODI

 

 

 

- Pozdravljam Te, ljubljeni Bože, blagoslivljem Te i klanjam Ti se.

 

U svojoj muci tijela i duše želim biti Tvoja po prečistom Srcu Bezgrešne Majke.

Iznova ti predajem ovu bijedu i jad. Često se zgrozim nad sobom: što sam i tko sam? Čini mi se, Gospodine, da postajem sve opakija, sve gora i neposlušnija.

Ne mogu čak ni ovu bijedu od srca vinuti Tebi, Bože, da ti tako u svojoj ljubavi barem mogu zahvaljivati.

Osjećam se kao prazna vreća. Sve me boli, i tijelo, i duša, i srce. Što je to, Gospodine? Ne kažem da mi ovako već nije bilo, ali ovo je u meni uistinu ledena pustoš i suhoća duše. Baš kao prazna vreća sa mnogo zakrpa.

 

 Što sam ja, Gospodine? Otirač? Bože, i čini mi se tako.

Ti si Mi, Bože, u svom milosrđu podario ovaj dar, ovu milost! I ja bih uistinu trebala do neba skakati od radosti i bez prestanka pjevati "Veliča".

 

A u stvarnosti osjećam se kao glupo dijete koje ne mari za skupocjeni poklon nego mu je žao što je jedan mrav ostao bez noge.

Zašto sam takova? Što to meni nedostaje? Ili da bolje pitam, što mi to ne nedostaje? Načeta sam, ranjena od svih strana.

Zašto se ne mogu barem malo radovati? Kad pogledam unatrag svoj život, otkad me pamćenje služi, bila sam povučeno, stisnuto i turobno dijete. Jest neki put, povedena za drugima, možda sam se znala nečemu i obradovati. Možda čak nekoj gluposti. Ali sve to kratko i površno. Znam i osjećam da Ti svo­jom sigurnom rukom sve vodiš i dopuštaš.

 

 Gospodine, smijem li te pitati, zašto sam takova? U duši, u naravi.

 Zašto moja duša toliko trpi? Ti znaš da mi je teško. Trpim zbog nepravednog svijeta, zbog ratova, mržnje širom zemlje, zbog zlostavljanja djece, zbog ubijanja dječice tokom minulih stoljeća, zbog mrcvarenja svega živog što si stvorio.

 

Zašto mi baš mora biti žao i najmanje ribe što strada zbog nemara ljudskog? Zašto trpim sa svakom pticom što ugiba zbog nehaja i okrutnosti čovjekove?

 

Ti si čovjeka stvorio, sve si u njemu i na njemu svo­jom moćnom rukom oblikovao. Sve mu pod noge stavio da on upravlja i gospodari, da kraljuje svojom ohološću.

 

Što si, Gospodine, u svojoj Ljubavi dao slobodnu volju, to Te ne smijem pitati, ali Te ipak pitam.

Čovjek okrenut zlu, svojoj propasti, zlorabi taj Tvoj dar, svoju slobodnu volju. Okreće se sam protiv sebe. Njegova slobodna volja čini od čovjeka roba u lancima i okovima. Čovjekova slobodna volja uništava, ruši, pali i razara svu Zemlju.

 

Kroz povijest ta slobodna volja porobljavala je, masakrirala i uništavala sav živi svijet. Slobodna volja je naše prokletstvo. Smijem li ja to misliti, reći?

 

Gospodine Bože, Oče svega svijeta, vječna Ljubavi, vječna pravdo, Gospodaru svjetova, moliš u ovom posljednjem času ove ere da u slobodnoj volji ova šačica Naroda dade Tebi hvalu, dade Tebi slavu, dade Tebi sve dužno poštovanje kao Bogu i Ocu, kao Stvoritelju i Spasitelju, kao voditelju i prosvjetitelju.

 

Hoće li ta šačica Tvoga Naroda prezreti svoje prokletstvo i prihvatiti Tvoje blaženstvo?

 

 

 

 

Mir tebi, dijete!

Sva Ljubav Moja s tobom je.

 

Nije li duhovna, duševna patnja teža od tjelesne?

Nije li muka u srcu teža od muke u tijelu?

Nisam li Ja u Duši više trpio zbog vaše propasti negoli zbog tereta križa?'

 Nije li teret vaših grijeha ostavio veće rane i veći trag na Duši Boga negoli rane od udaraca biča?!

Nije li dragocje­nija Moja bol Srca i Duše od boli rana što sam ih zadobio od okrutnog krvnika?!

 

Vi, djeco Moja ljubljena, svojom slobodnom voljom krvnici ste ovoj Duši Boga, ovom Srcu Boga Otkupitelja.

 

Dijete ljubljeno, do sada si išla za Mnom, Mojim stopama, Mojim utrtim putem. Zašto sada posustaješ? Još malo, izdrži još ovo neznatno.

 

Znaj, dijete, pred sam kraj, kad već nisam mogao, onda Mi je bilo najteže! I Šimun Mi je pomogao.

Ja sam tvoj Šimun. Ja ću ti dragovoljno pomoći. Tu duševnu patnju, patnju srca, daj također Meni! Ujedinit ću je sa svojom patnjom Boga. Tvoja patnja uje­dinjena s Mojom bit će tvojoj Duši mnogo lakša i izdržljivija.

 

Dušo, tebi nije do radosti ovoga svijeta, ali se zato pokušaj radovati u Meni, Bogu. Okreni svoje srce Mome Srcu Boga, i u Mojoj Ljubavi naći ćeš onu pravu, istinsku radost. Ne, to nije ona raskalašena radost kakovu svijet pozna.

 

Radost Moga Srca na­lazi se u tišini duše, u samoći ili u društvu. Ta radost dana je odabranim dušama. Ja sam ti dao tu radost, ali je ti, dijete, ne znaš primati.

Izranjena mnogim ranama ne znaš se radovati u Meni, Bogu. Pusti tegobnosti ovoga svijeta, ta zbog njih tvoj Bog neusporedivo više trpi nego ti.

 

Zagledaj se u radosno srce svoje Lucije. Ono je uistinu puno radosti, ljubavi, mira i pravog dječjeg raspoloženja. Srce djeteta koje se ne osvrće zato što je jedan mrav izgubio nogu, nego svu svoju puninu nalazi u životu koji mu je podario Svevišnji.

 

Budi kao Lucija, barem pokušaj! Sve ostalo prepusti Meni! I ako ne uspiješ, ne brini puno! Tvoj trud se isplati. Ja te neću poprijeko gledati zbog tvog neuspjeha. Ja, Bog tvoj, znam da ti ne želiš biti turobna i zabrinuta.

 

Kažem ti: rane na tvojoj duši utezi su koji ne dopuštaju da se tvoje srce iskreno raduje u Bogu svome.

Stoga predaj Mi sve svoje rane, i Ja ću ih izliječiti. Samo kad ih istinski predaš.

Sve do tada nosiš ih sama, i zato tvoja duša toliko trpi. Predaj Mi tu patnju i bol, Meni to puno znači.

 

To predanje mora izići iz tvoje slobodne volje. Dao sam ti u svojoj Ljubavi svu slobodu da raspolažeš po volji.

 

Prava je pogibao za dušu upravo ta slobodna volja. To se primjećuje, vidi i osjeća tijekom ljudske povijesti.

Stvarno jest samo prokletstvo ta slo­bodna volja, ali ne od Mene, Boga, nego od sotone kome ste dopustili da vam uđe u srce.

Zarobljenici ste svoje slobodne volje.

 

Slobodna volja je od Mene, Boga, izraz Ljubavi. Kad sam vas stvorio iz čiste Ljubavi, sve vam dao iz čiste Ljubavi, taj dar slobodne volje također je iz čiste Božje Ljubavi.

 

Slobodnu volju treba gledati kao blaženstvo i živjeti tako da ona to bude.

Ali vi ste sve okrenuli naopako. Tako ste i slobodnu volju iskoristili na svoju štetu i svoju propast.

 

Ja opet ne bih bio Bog, ne bih bio Ljubav, kad bih iz bilo kojeg razloga povukao tu slobodnu volju, pa makar je vi iskoristili za svoju pogibelj.

 

Moj Mir tebi, dijete!

Ljubim te, radi sa Mnom! 

 

19.12.1997.