Ispričat ću vam priču…….

 

Nekad davno, bio jedan veliki mudrac, koji je odlučio posjetiti Boga.

I krene on na put.

Po pustim stazama, kroz šume i doline……

Kad u jednoj pustoši primijeti veliki termitnjak. (nastamba mrava termita)

No, kad je došao bliže, tek tada primijeti da usred nastambe sjedi yogi u meditaciji.

Otvori yogi oči i pita ga kud je krenuo.

Ovaj odgovori da ide do Boga.

«Ej, molim te, pogledaj me. Ja već godinama sjedim ovdje i meditiram tako da su mravi oko mene sagradili svoju nastambu, i nije mi lako. Vjerujem da si jako veliki mudrac kad možeš do Boga! Pitaj ga molim te, kako dugo moram još ovako meditirati da bi se prosvijetlio?»

Obeća mudrac, i krene dalje.

Na putu naiđe na veliko drvo, ispod kojeg je plesao i pjevao bakta (tragaoc koji Boga slavi kroz pjesmu, ples, predanost i radost).

Razgovor se ponovi.

I bakta zamoli mudraca da pita Boga koliko će još života morati dolaziti u tijelo prije nego se prosvijetli.

Nakon par dana, u povratku, mudrac ponovo prođe kraj yogija u termitnjaku.

Ovaj sav u grču pita, što je Bog rekao za njega.

«Veli da ćeš se morati još jedanput roditi prije nego se prosvijetliš», veli mudrac.

Na to yogi počne kukati nad gorkom i teškom sudbinom, a mudrac ode dalje.

Kad je došao do bakte, i on zapita za sebe.

«Pogledaj u krošnju drveta. Bog veli da ćeš se morati roditi još toliko puta, koliko je lišća na ovom stablu».

Na to bakta počne plesati i skakati sav radostan, uz objašnjenje: Što je jedno drvo puno lišća, prema cijeloj šumi.

I u taj tren desi se. Bakta bi prosvijetljen.