POSTOJI POTREBA

To je najveći privid. Na ovom se prividu temelje svi ostali prividi.
Sve što trenutno doživljavate u životu, sve što osjećate iz trenutka u trenutak, sve se temelji na ovoj zamisli, kao i vaše misli o njoj samoj. 

U Svemiru Potreba ne postoji. Čovjeku je nešto potrebno samo ako zahtijeva određeni ishod. Svemir ne zahtijeva određeni  ishod. Svemir jest ishod.
Isto tako, Potreba ne postoji niti u božjem umu. Bog ne zahtijeva nikakav određeni ishod. Bog je onaj koji stvara sve ishode. Kad bi Bogu nešto bilo potrebno da ostvari određeni ishod gdje bi Bog to pronašao? Nema ničega što bi postojalo izvan Boga. Bog Jest Sve Što Postoji, i Sve Što će ikada postojati. Možda ćete tu misao bolje shvatiti ako umjesto riječi upotrijebite riječ »Život«. Te su dvije riječi istoznačnice, značenje se neće promijeniti; samo će se vaše razumijevanje.

Nema ničeg što bi postojalo izvan Života. Život Jest Sve Što Postoji. Sve što će ikada Postojati.
Takva je priroda stvari. Tako jest, a ne onako kako ste vi to zamislili.
U svojoj ste mašti stvorili zamisao Potrebe na temelju svoga iskustva da vam je nešto potrebno da biste preživjeli. Pretpostavite, pak, da vam nije važno živite li ili umirete. Što bi vam tada bilo potrebno?
Baš ništa.
I pretpostavite da je za vas nemoguće da ne živite. Što bi vam tada bilo potrebno?
Baš ništa.
A evo i istine o tome: vama je nemoguće da ne preživite. Ne možete, a da ne živite. Ne radi se o tome hoćete li živjeti, nego kako ćete živjeti. Odnosno, kakav ćete oblik uzeti? Kakvo će biti vaše iskustvo?
Reći ću vam ovo: da biste preživjeli, ništa vam nije potrebno. Vaš je opstanak zajamčen. Ja sam vam podario vječni život, i nikada vam ga nisam oduzeo.
Kad ovo čujete, možda ćete se suglasiti, ali preživljavanje je jedno, a sreća drugo. Možda zamišljate da vam je nešto potrebno da biste sretno preživjeli - da biste bili sretni samo pod određenim okolnostima. To nije istina, ali vi ste vjerovali da je to istina. A budući da uvjerenje stvara iskustvo, vi ste život iskusili na taj način, i tako ste zamislili jednog Boga koji isto tako mora na taj način iskusiti Život. To, pak, nije nimalo istinitije za Boga, nego za vas. Jedina je razlika u tome što Bog to zna.
Kad i vi to spoznate, i vi ćete biti kao Bog. Ovladat ćete životom, i cijela će se vaša stvarnost promijeniti.
A sada, evo i velike tajne: sreća se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica sreće.
To je tako važna izjava da će podnijeti i ako je ponovimo.

Sreća se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica sreće.

Ta je izjava točna i za svako drugo stanje postojanja.
Ljubav se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica ljubavi.

Suosjećaj se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica suosjećaja.
Obilje se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica obilja.
Zamijenite ovo s bilo kojim stanjem postojanja koje možete zamisliti ili izmisliti, i dalje će vrijediti da Postojanje prethodi iskustvu, i stvara ga.

Budući da to niste razumjeli, zamišljali ste da se neke stvari moraju dogoditi da biste vi bili sretni - pa ste isto tako zamišljali nekakvog Boga za kojeg vrijedi to isto.
 

Ako je, pak, Bog Prvi Uzrok, što bi se moglo dogoditi, a što Bog nije uzrokovao? A ako je Bog svemoćan, što se moglo dogoditi, a što Bog nije odabrao da se dogodi?
Je li moguće da se dogodi nešto što Bog ne može zaustaviti? A ako Bog odluči da to ne zaustavi, nije li ta pojava sama po sebi nešto što je Bog odabrao? Naravno da jest.
Pa ipak, zašto bi Bog odlučivao da se događa nešto što će Ga rastužiti? Odgovor na ovo pitanje odgovor je kojeg vi ne možete prihvatiti.

Ništa Boga ne može učiniti nesretnim. Vi to ne možete vjerovati, jer bi to od vas zahtijevalo da vjerujete u jednog Boga koji nema potreba i koji ne donosi prosudbe, a vi ne možete zamisliti takvog Boga. Razlog zbog kojeg ne možete zamisliti takvog Boga je u tome što ne možete zamisliti takvog čovjeka. Vi ne vjerujete da možete živjeti na taj način -pa ne možete zamisliti ni Boga koji bi bio uzvišeniji od vas.
Kad shvatite da na taj način možete živjeti, tada ćete znati sve što se može znati o Bogu.
Znat ćete da je vaša druga procjena bila točna. Bog nije uzvišeniji od vas. Kako bi i mogao biti?
Jer Bog je Ono Što Jeste Vi, a vi ste Ono Što Jest Bog. Vi ste, pak, uzvišeniji nego što mislite da jeste.

U ranim danima vaše primitivne kulture, najveći dio ljudi nije ovladao tim stupnjem vještine. Njihova je jedina želja bila da izbjegnu nesreću ili bol. Njihova je svijest bila previše ograničena da bi mogli shvatiti da bol ne mora dovesti do toga da se osjećaju nesretnima, pa je stoga strategija njihovog života izgrađena na temelju onoga što se kasnije opisivalo kao Načelo Užitka. Kretali su se prema onome Što im je donosilo zadovoljstvo, a otklanjali se od onoga što im je oduzimalo to zadovoljstvo (ili nanosilo bol).

Tako je rođen Prvi Privid, zamisao da Potreba Postoji. To je bilo ono što bi se moglo nazvati prvom pogreškom.
Potreba ne postoji. To je izmišljotina. U stvarnosti, vama zapravo ništa nije potrebno da biste bili sretni. Sreća je stanje uma. To rani ljudi nisu bili sposobni shvatiti, l budući da su osjećali da su im određene stvari potrebne da bi bili sretni, pretpostavili su da to isto vrijedi i za sveukupni Život. Tu su pretpostavku proširili i na onaj dio Života kojeg su shvaćali kao Uzvišeniju Moć - moć koju su kasniji naraštaji zamišljali kao živo biće, a obraćali su mu se mnogim i raznolikim imenima, uključujući Alaha, Jahvu, Jehovu i Boga.

Ranim ljudima nije bilo teško zamisliti moć koja bi bila veća od njih samih. To je, zapravo, bilo nužno. Bilo je potrebno objašnjenje za ono što se događalo, a što je u potpunosti bilo izvan njihovog nadzora.
Pogreška se nije sastojala u tome što su pretpostavili da postoji tako nešto kao što je Bog (združena moć i združena energija Svega, Što Jest), nego u tome što su pretpostavili da bi ta Sveukupna Moć
i Potpuna Energija mogli uopće bilo što trebati; da je Bog, na neki način, ovisan o nečemu ili nekome drugome da bi bio sretan ili zadovoljan, potpun ili cjelovit. ;To je kao da kažete da Punina nije puna, da joj je potrebno nešto što bi je dovelo do stanja punine.

To je proturječje - ali oni to nisu uspjeli shvatiti.

Mnogi ljudi ni danas još to ne uviđaju. Stvorivši ovisnog Boga, ljudi su ispreli kulturalnu priču u kojoj Bog posjeduje određeni raspored. Drugim riječima, Bog želi da se nešto dogodi, i potrebnomu je da se to mora dogoditi na određeni način da bi bio sretan.
Ljudi su tu kulturalnu priču sveli na mit koji ovako glasi: Neka bude Volja Tvoja.
Vaša zamisao da ja imam Volju prisilila vas je da pokušate odgonetnuti kakva je ta Moja Volja. Taj vam je pokušaj brzo pokazao da među pripadnicima vaše vrste nema sveopće suglasnosti po tom pitanju.

A ako ne znaju svi kakva je Božja Volja, ili ako se svi ne slažu u pogledu toga što je Božja Volja, tada nikako nije moguće da svi ispunjavaju Božju Volju.

Najpametniji među vama koristili su to načelo da bi objasnili zašto je život nekih ljudi bolji od života drugih ljudi. Ali tada se nametnulo novo pitanje: kako je uopće moguće da se Božja Volja ne izvršava, ako je Bog uistinu Bog?
Jasno, u tom se Prvom Prividu pojavio i određeni nesklad. Taj je nesklad trebao razotkriti da je zamisao o Potrebi lažna. Ali ljudi su na nekoj dubokoj razini znali da se ne mogu odreći tog Privida, jer bi to okončalo nešto vrlo, vrlo važno.
I bili su u pravu. Ali, ujedno su i pogriješili. Umjesto da shvate da je privid uistinu Privid, i da ga koriste u svrhu u koju su ga i stvorili, mislili su da moraju ispraviti tu pogrešku.
Tako su, s namjerom da isprave nesklad Prvog Privida, stvorili Drugi Privid.

 

Deseti Privid: str. 68
NEZNANJE POSTOJI

Postepeno, kako su se Prividi gomilali jedan na drugoga, bilo je sve teže i teže razumjeti Život. Ljudi su postavljali sve više i više pitanja na koja nije bilo odgovora. Ako je to istina, zašto onda ovo? Ako je to istina, zašto onda ono? Nije prošlo dugo vremena, a filozofi i učitelji počeli su dizati ruke. »Mi ne znamo«, rekli su, »a ne znamo čak ni je li moguće znati«.
Tako se rodila zamisao o Neznanju.
Ta je zamisao služila mnogim svrhama, pa se vrlo hitro raširila i uskoro je postala posljednji odgovor.
Mi jednostavno ne znamo. Ljudske ustanove u njoj su počele tražiti ne samo svoje sklonište, nego i određenu vrstu moći. »Mi ne znamo« pretvorilo se u »nije ni mišljeno da znamo«, što je postalo »nije vam ni potrebno da znate«, a to se konačno pretvorilo u »ono što ne znaš, neće te ni povrijediti«.
To je religijama i vladama pružilo ovlast da kažu što god žele, da se ponašaju kako god im se svidi, a da nikome ne moraju polagati račune.
»Nije ni mišljeno da znamo« zapravo se pretvorilo u religijsku doktrinu. Postoje određene tajne Svemira za koje Bog ne želi da ih mi saznamo, tvrdila je ta doktrina, pa se čak i raspitivanje o takvim stvarima smatralo bogohuljenjem. Ta se doktrina brzo proširila od religije na politiku i vladu.
Posljedica: u vašoj je povijesti postojalo razdoblje kad su određena pitanja, postavljena u određenom trenutku i na određeni način mogla dovesti do toga da čovjek izgubi glavu.
Doslovce.
Ta je zabrana postavljanja pitanja Neznanje uzdigla do željenog obilježja. Postalo je vrlo mudro i vrlo pristojno ne postavljati  pitanja. To se pretvorilo u prihvaćeno ponašanje. Uistinu, u očekivano ponašanje.
I premda se čini da kažnjavanje za uvredu nanesenu drskim pitanjima možda nije tako oštro danas, kao što je bilo u proteklim stoljećima, na vašoj planeti postoje određena mjesta gdje se malo toga promijenilo.
A sada vam ovo kažem: suština ljubavi je sloboda.

Svatko tko vam kaže da vas voli, i da vam se raduje, podarit će vam slobodu.
To je, eto, tako jednostavno. Ne morate tragati dalje niti dublje, da biste pronašli tananije značenje.
Već sam vam i prije rekao, a reći ću vam ponovo.

U srži ljudskoga iskustva postoje samo dvije energije: ljubav i strah.
Ljubav daruje slobodu, strah je oduzima. Ljubav se otvara, strah se zatvara. Ljubav pozdravlja slobodno izražavanje, strah ga kažnjava. Tim mjerilom možete znati voli li vas netko, ili vas se plaši. Ne slušajte što govori. Promatrajte što radi.

Ljubav vas uvijek poziva da slomite spone neznanja. Da postavite bilo koje pitanje. Da potražite bilo koji odgovor. Da izgovorite bilo koju riječ. Da podijelite bilo koju misao. Da podržite bilo koji sustav. Da obožavate bilo kojeg Boga.
Da živite svoju istinu.
Ljubav vas uvijek poziva da živite svoju istinu.
Tako možete biti sigurni da je to ljubav.
Ja vas volim. Zbog toga sam vam došao reći da je Neznanje Privid.
Vi znate sve što se može znati o tome Tko Vi Uistinu Jeste -što je suština ljubavi. Nema ničega što biste trebali naučiti. Trebate se samo prisjetiti.

Rekli su vam da ne možete spoznati Boga, i da je uvreda za Mene čak i postavljanje pitanja o Meni.
To nije istina. Niti jedna od ovih dviju izjava nije istinita.
Rekli su vam da postoji nešto što Ja trebam od vas, i ako Mi to ne date, možda se nećete vratiti Kući, u Jednotu sa Mnom. To nije istina. Niti jedna od ovih dviju izjava nije istinita.

Rekli su vam da ste odvojeni od Mene, i da ste odvojeni jedan od drugoga. To nije istina Niti jedna od ovih dviju izjava nije istinita.

Rekli su vam da ćete, ako ne učinite ono što ja od vas zahtijevam u tom nadmetanju, biti kažnjeni i da je ta kazna osuda na vječne muke. To nije istina. Niti jedna od ovih izjava nije istinita.

Rekli su vam da je Moja ljubav prema vama uvjetovana, i da ste, ako znate i ispunite Moje uvjete, i sve ostale uvjete potrebne da biste pobijedili u natjecanju za život, tada nadmoćni.
To nije istina. Niti jedna od ovih izjava nije istinita.
Konačno, rekli su vam da vi ne znate da su te izjave neistinite, i da to nikada ne možete znati, jer je sve to previše složeno da biste vi to mogli razumjeti.
To nije istina. Niti jedna od ovih izjava nije istinita.

A SADA, EVO ISTINE...

1. Bogu ništa nije potrebno.
2. Bog ne može doživjeti neuspjeh, a ni vi.
3. Ništa nije odvojeno ni od čega drugoga.
4. Svega ima dovoljno.
5. Nema ničega što biste morali činiti.
6. Nikada vam se neće suditi.
7. Nikada vas se neće osuditi.
8. Ljubav ne poznaje uvjeta.
9. Nešto ne može biti nadmoćno samome sebi.

10. Vi već sve to znate.

Učite svoju djecu tim istinama

Učite svoju djecu da im ne treba ništa izvana da bi bila sretna - nikakva osoba, nikakvo mjesto ili stvar - i da se prava radost otkriva iznutra. Učite ih da su sami sebi dovoljni.
Učite ih tome, i velike ćete ih stvari naučiti.
Učite svoju djecu da je neuspjeh izmišljotina, da je svaki pokušaj uspjeh, i da svaki napor donosi pobjedu, da je prvi podjednako dostojan poštovanja kao i posljednji.
Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti

Učite svoju djecu da su duboko povezana sa sveukupnim Životom, da su Jedno sa svim ljudima, i da nikada nisu odvojeni od Boga.

Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.
Učite svoju djecu da žive u svijetu veličanstvenog obilja, da ima dovoljno za sve, i da se najviše prima u dijeljenju, a ne u gomilanju.
Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.
Učite svoju djecu da ne postoji ništa što bi morala učiniti ili biti da bi bila dostojna uzvišenog i ispunjenog života, da se ni sa kim ni zbog čega ne trebaju nadmetati, i da Božji blagoslovi pripadaju svima. Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.
Učite svoju djecu da im se nikada neće suditi, da se ne moraju brinuti hoće li uvijek sve napraviti kako treba, i da ništa ne trebaju mijenjati, niti trebaju »postati bolji« da bi u očima Božjima bila savršena i prekrasna.
Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.
Učite svoju djecu da u ljubavi nema nikakvih uvjeta, da ne trebaju brinuti da će ikada izgubiti vašu ljubav, ili Božju, i da je njihova vlastita ljubav, bezuvjetno pružena, najveći dar kojeg mogu poklonili svijetu. Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.
Učite svoju djecu da biti osobit ne znači biti bolji, da ako smatraju da su nekome nadmoćni, tada tu osobu ne sagledavaju Onakvom Kakva Ona Uistinu Jest, i da se u priznanju »moj način nije bolji, nego je samo drukčiji« krije duboka iscjeliteljska snaga.
Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.
Učite svoju djecu da nema ničega što ona ne bi mogla naučiti, da se privid Neznanja može izbrisati s lica Zemlje, i da će sve što im je uistinu potrebno dobiti sami od sebe, kad ih se podsjeti Tko Oni Uistinu Jesu. Tome ih učite, i velike ćete ih stvari naučiti.
Tome ih učite, ali ne riječima, nego postupcima; ne raspravama, nego pokazivanjem. Jer vaša će se djeca ugledati u ono što vi činite, i postat će onakvi kakvi ste i vi.

Idite sada i učite ovome ne samo svoju djecu, nego sve ljude i sve narode. Jer svi su ljudi vaša djeca, i sve su zemlje vaš dom, kad se uputite na put ovladavanja spoznajom.
To je putovanje na koje ste se uputili prije mnogo stoljeća i mnogo života. To je putovanje na koje ste se dugo spremali, a sada vas je dovelo ovamo, u ovo vrijeme i na ovo mjesto.
To je putovanje koje vas sada poziva mnogo žurnije nego ikada prije; a vi osjećate da sada napredujete sve većom brzinom.
To je neminovni ishod čežnje vaše duše. To je govor vašeg srca, jezik vašeg tijela. To je izraz Božanstva u vama. A sada vas poziva kao nikada prije - jer sada čujete taj zov kao što ga nikada prije niste čuli.
Vrijeme je da se sa svijetom podijeli veličanstvena vizija. To je vizija svih umova koji su uvijek istinski tragali, sviju srca koja su uvijek istinski voljela, sviju duša koje su uvijek istinski osjećale Jednotu Života. Kad to jednom osjetite, više se nećete zadovoljiti ni sa čim manjim. Kad to jednom iskusite, nećete željeti ništa drugo, nego samo da to podijelite sa svima onima čije živote dodirujete.
Jer to je Stvarnost, a ona je sasvim suprotna Prividu. Bit ćete sposobni iskusiti Stvarnost, i spoznati je, upravo zbog privida. Vi, pak, niste Privid, a »vi« kojeg doživljavate u okviru Privida nije ono Tko Vi Uistinu Jeste.
Ne možete se prisjetiti Tko Vi Uistinu Jeste sve dok zamišljate da je Privid stvaran. Morate shvatiti da je Privid samo privid - da ste ga vi stvorili, zbog vrlo stvarnih razloga, ali da sam Privid nije stvaran.
Ovamo ste došli toga se prisjetiti, s većom jasnoćom nego ste se ikada prije toga prisjetili.
 

Preobrazba vašega svijeta ovisit će o vašem sjećanju. Značenje riječi obrazovanje nije »unijeti znanje«, nego »izvući« ga. Istinsko obrazovanje izvlači iz učenika ono što već u njenu postoji.

Učitelj zna da je znanje već u učeniku, i stoga nema nikakve potrebe unositi znanje u učenika.

Učitelj jednostavno radi na tome da navede učenika da on primijeti da je znanje pohranjeno u njemu.

Učenje nikada ne podrazumijeva pomaganje drugima da što nauče, nego pomaganje da se prisjete.
Sve učenje samo je prisjećanje. Sve podučavanje samo je pod-sjećanje. Sve pouke su uhvaćena sjećanja. Nemoguće je nekoga naučiti nečemu novome, jer nema ničega novoga što bi se moglo naučiti. Sve ono što je ikada bilo, i sada jest, i uvijek će biti, i jest, upravo sada.
Duša ima pristup svim podacima. Uistinu, duša jest sve to u oblikovanju.
Duša je Tijelo Boga, u oblikovanju.
Ja sam u neprestanom procesu oblikovanja. Taj proces se naziva evolucijom, i taj proces nikada ne prestaje.
Ako mislite o Bogu kao o procesu, ili kao o biću, koje je »dovršeno«, nečega se niste dobro prisjetili. Evo velike tajne: Bog nikad nije završen.
Bog nikada ne završava ni sa čim. Uključujući i vas.
Bog nikada ne završava s vama.
To je stoga jer vi jeste ono što Bog jest. A budući da Bog nikada ne završava s Bogom, Bog nikako ne može završiti s vama.
A evo i Božanskog protuslovlja: rekao sam da sve što je ikada bilo, sve što je sada, i sve što će uvijek biti, jest upravo sada. Isto sam tako rekao da proces evolucije nikada ne završava, i stoga i nikada nije dovršen. Kako i jedno i drugo može biti istinito?

Odgovor je povezan s prirodom vremena, onakvom kako je vi shvaćate. Uistinu, nema tako nečeg kao što je vrijeme, postoji jednostavno proces koji se neprestano nastavlja u beskrajnom Trenutku Sadašnjosti. Bog je proces.
Vi to nikako ne možete razumjeti u okviru ljudske logike, ili i okviru ograničenja ljudskoga uma. Ta su ograničenja samonametnuta, a samonametnuta su s određenim razlogom. Taj je razlog povezan s razlogom pojavljivanja sveukupnosti Privida, što vam je do sada mnogo puta objašnjeno - i bit će vam objašnjeno još jednom prije nego ova sadašnja komunikacija dođe svome kraju.
Za sada, jednostavno znajte da Bog nikada ne prestaje »Bogovati«. Proces kojim Ja doživljujem Samoga Sebe trajan je, beskonačan i trenutan.

Osobiti vid Mene koji se očituje kao ljudski život na Zemlji se i sada preobražava. Vi sada, u ovim danima i u ovome razdoblje odabirete igrati svjesnu ulogu u toj preobrazbi. Vaš izbor da igrate tu ulogu pokazuje se već i jednostavnim činom odabiranja ove knjige. Ne biste je odabrali - a kamoli pročitali ovoliko mnogo - a da na nekoj vrlo dubokoj razini nemate namjeru vratiti se u svjesnost.
To se prisjećanje sada pojavljuje širom vašega svijeta, u cijelom vašem ljudskom društvu. Prisjećanje je otpočelo sasvim ozbiljno, a dokaze možete vidjeti posvuda oko sebe.
Približavate se drugom stupnju procesa preobrazbe života na svojoj planeti, a taj se proces može dovršiti u vrlo kratkom vremenskom razdoblju - za nekoliko desetaka godina, za jedan ili dva naraštaja - ako vi to tako odaberete.
Prvo je razdoblje ove preobrazbe oduzelo mnogo više vremena - zapravo, nekoliko tisuća godina. Ali čak je i to, u kozmičkim okvirima, vrlo kratko vrijeme. Tijekom tog razdoblja buđenja ljudskosti, oni pojedinci koje ste vi nazivali učiteljima, Majstorima, guruima ili avatarima, na sebe su preuzeli zadatak podsjećanja ljudi Tko Oni Uistinu Jesu.
Kako broj ljudi koje je dotakla ova prva skupina i njezino učenje raste prema kritičnoj masi, iskusit ćete ubrzanje duha, ili ono što biste mogli nazvati probojem, u kojem počinje drugo razdoblje preobrazbe.

Sada odrasli počinju učiti svoju djecu - a ako se promatra s tog stajališta, kretanje je vrlo brzo.
Vaša se rasa sada nalazi na prijelomnoj točki. Mnogi su ljudi osjetili pomak kad ste zakoračili u novo tisućljeće. To je bila ključna točka u početku globalnog pomaka svijesti u kojem vi sada igrate svoju ulogu.

Ključ nastavljanja ovog zamaha leži u vašim mladima. Ako obrazovanje vašeg potomstva sada obuhvati određena životna načela, vaša vrsta može načiniti kvantni skok prema naprijed u ovoj evoluciji za koju je sposobna.

Svoje škole gradite oko pojmova, a ne akademskih predmeta: gradite ih oko suštinskih pojmova, kao što su svjesnost, ispravnost, čestitost, odgovornost; pojmova kao što su otvorenost, dijeljenje, sloboda, potpuno samoizražavanje, radosno slavljenje i pravilan odnos prema seksualnosti, ljudska povezanost i raznolikost u jednoti.
Tome ih učite, i velikim ćete ih stvarima naučiti. Nadasve, podučite ih Prividima, i kako - i zašto - živjeti s njima, ali ne u njima.

 

iz knjige «Zajedništvo s Bogom» Neale Donald Walsch

Prvi Privid glasi: str. 29

2001

Odabrali Goga i Laci