Isprva su Arkonski entiteti bili kao namreškane formacije u gustim poljima elementarne tvari. Kada je Sunce eruptiralo u Orion Nebuli, uvuklo ih je moćni vrtlog. Materijal izranjajućih Arkona postao je organiziran oko okrečućeg solarnog vrtloga, zatim spljoštenog u ogromni rotirajući ravni ''tanjur“ {disk} koji se razdijelio u različite pojaseve. Kako se proto-planetarni disk oblikovao, Arkoni su bivali apsorbirani u njega. Oni su anorganska bića čiji se fizički sastav poklapa sa neorganskom kemijom planeta, odvojena od Zemlje. Kako se disk račvao, glavni Arkon, zvan Salkas, Samael, Yaldabaoth ili Jahve, nazočio je svojem oblikovanju i pogrešno pretpostavio da je on stvoritelj sistema koji se pojavio. To je kao da je glavni Arkon vidio sebe odraženog u iskrslom solarnom disku, i zatim uzeo taj sistem kao za svoj proizvod.

Otvarajući svoje oči, glavni je Arkon vidio ogromnu količinu materije bez granica, i postao je arogantan: „Ja sam taj koji je Bog, i nema sile odvojene od mene.“ [Hipostaza Arkona, 93:23]Ovo je prvobitna pogreška Arkonskog mentaliteta: greškom zamijeniti svjedočeću silu - za silu koja oblikuje svjedočeno.
Planeti
Riječ planet znači „lutalica“, ili u doslovnom smislu „devijantan“ {izopačen}. Ona je derivat grčke riječi plané, „greška, devijacija, koja vodi u zastranu“. Plané je u Gnostičkim tekstovima uvijek je korišten da bi opisao akciju Arkona:
„A oni su ljude koji su ih slijedili uvalili u velike nevolje, navodeći ih u zastranu {da zalutaju}, sa mnogim obmanama.“ (Ivanov Apokrifon II, 29,30 – 30,10)Gnostici su koristili još jednu grčku riječ, heirmarmene za kruti sistem kontrole povezan sa planetarnim regijama. Smatrali su da je takva kontrola, prikazana regularnošću satnog mehanizma „nebeske mehanike“, bila neprijateljska ljudskom životu i u suprotnosti sa živućim pulzacijama tro-tijelnog kozmosa. Učenjaci prevode heirmarmene kao „pravilo {vladavina, zakon} sudbine“ i etiketiraju gnostički pogled na planetarne sfere kao „“astralni determinizam“.

Ivanov Apokrif:„Jer iz te sudbine (heirmarmene) koju su Arkoni smislili, proizilazi svaki grijeh i nepravda i bogohuljenje, i lanac zaboravnosti i neznanja, i svaka opaka komanda sa ozbiljnim grijehovima i velikim strahovima prikačenima na to. I tako je cijeli svijet učinjen slijepim kako ne bismo spoznali Jednoga koji stoji iza svega ovog ... A zbog tog lanca zaboravnosti, oni koji su upleteni ne vide svoje vlastite pogreške, jer su ograničeni sa mjerenjima vremena i momenata, otkako sudbina ima vlast nad svime što je mjereno na takav način.“
Gnoza
Istinska je religija lišena salvacionističkih elemenata postojala je i bila raširena u paganskim kulturama Europe, i bila je prikazana, i još je jedvice, u domorodačkoj spiritualnoj mudrosti autohtonih ljudi kao što su australski aboridžini, i autohtono-umne kulture u Amerikama, na Arktiku i Polineziji. U izvjesnoj mjeri, azijski metafizikalni sistemi kao DžogČen i Vedanta su slobodni od salvacionističkih elemenata. Gnoza, put direktne spoznaje božanskih stvari, bila je metoda prosvjetljenja, koja se suprotstavljala na temeljit način salvacionizmu putem svojih naglasaka na iskustvo iznad autoriteta, na učenje iznad (prihvaćanja) doktrina.
U Gnozi nijedna doktrina nije bila sveta ili iznad pitanja, niti bi tako trebalo biti išta što je u obliku gnostičkih učenja danas. Znanje njegovano u Misterijima bilo je dokazivo putem direktnog iskustva, i zaista, inicijatori su inzistirali da učenici uče za sebe osnove eksperimentalnog misticizma. Svaka generacija mystai-a proširivala je proces tekućeg otkrivanja i razrađivala mudrost razvijenu od strane onih koji su im prethodili. Gnostici su bili plodni pisci, a iako nisu držali svetim išta što je dano od individualnih autora, za njih su podučavanje i učenje bile svete obaveze. Predavanja koja su oni slijedili bila su otvorenog-kraja {bez završetka, u smislu da netko drugi nastavlja rad}, inovativna i ekspanzivna.

U Gnozi Misterija nije bilo posrednika između inicijanta i vrhovnog iskustva inicijacije: susretanje Bogova i istraživanja čuda ovoga svijeta, Zemlje, i kozmosa iznad. Svrha Misterija bila je da podučavaju kako spoznati Gaju i ko-evoluirati u Njene svrhe.
Gnostički vidovnjaci koji su na veliko promatrali kozmos vidjeli su sve događaje kao dio stalnog čuda svjesnosti. Oni su shvatili da moć koju mi posjedujemo da bi bili svjesni kozmosa, nije jedinstveno subjektivno vlasništvo ljudi nego pripada baš dinamici kozmosa. Stoga su poštovali sve što se događa „tamo vani“ iznad Zemlje kao izraz svjesnosti i osjećaja koji ''operira'' u višim dimenzijama . Oni nisu antropomorfizirali, lažno projicirajući ljudske kvalitete na ne-ljudski svijet, pokušali su opisati osjećanje, samo-svjesne kvalitete kozmosa samog. Gnoza je živuće znanje živućeg kozmosa.

Gnostici su vjerovali da samo putem suočavanja sa onim što je ludo i nehumano u nama, mi možemo istinski definirati što je ljudsko. U biti, definirati čovječanstvo znači obraniti ga od distorzije. Gnostici su isticali da je kapacitet za diztorziju humanitas-a, ili dehumanizacija, inherentan {neodvojiv} u našim mislima, ali taj kapacitet sâm nije potencijalno devijantan. Obzirom da smo mi obdareni dozom božanske inteligencije, u mogućnosti smo da detektiramo i ispravimo distorzirano razmišljanje. Mi možemo gospodariti onime što tibetanski Budisti zovu krol'pa, „mislima koje vode u zastranjenje“, mentalim fiksacijama koje nas skreću sa humanitas-a, našeg pravog identiteta. Međutim, Gnostici su također upozorili o jednom tuđinskom obrtaju (alien spin) koji može dodati istinski devijantan element u naše razmišljanje. Efekt Arkona nije da nas učine da pogrešimo, nego da nas, najviše putem zatupljenosti i odvraćanjem pozornosti, čine da se ne obaziremo na naše pogreške, tako da one prijeđu prag iznad skale korekcije.
"Arkoni bacaju Adama u 'trans'... Stavljaju ga u pospano stanje, ali njegova percepcija je ta koju su oni zatupili... Oni otvrdnjavaju naša srca tako da nemožemo obraćati pozornost i nemožemo vidjeti..

Tako gubimo odraz Božanskog Svjetla unutar nas. Kada životni-duh poraste i obasjavajuća sila tijela ojača dušu, nitko vas ne može zavesti na krivi put u smanjivanje vaše ljudskosti. Ali oni koje ugrabi lažni duh bivaju otuđeni od ljudskosti i iskrivljeni... Duh dostojan prezira zadobiva moć kada nas vodi na stranputicu. Arkoni opterećuju dušu, privlačeći nas na djela zla, i gurajući nas u zaborav, čineći da zaboravimo tko smo."(Ivanov Apokrifon, II,22: 14-10, kroz 27-20.)
Poruka Gnosticizma nije „Bacimo krivicu na Arkone“. Jezgra učenja Gnoze jasno pokazuje da ova tuđinska vrsta nije autonomna sila zla koja radi protiv nas. Arkoni predstavljaju grešku a ne zlo. Oni ne uzrokuju pogreške u našem procesu učenja, ali utiču na naše razmišljanje tako da naše pogreške idu dalje neotkrivene i počinju prelaziti prag iznad skale korektibilnosti. Stoga Arkoni predstavljaju specijalan test u našem naporu da prepoznamo i ostvarimo naše božansko zaduženje.
Iz: ˝Gnostika, navigator kroz teoriju o Arkonima˝