- Gospodine Isuse...
S tobom sam, dušo!
- Prije nekoliko dana govorio si mi o nekim svećeničkim dušama koje će poslije velike nevolje ući u Vladavinu Mira. Rekao si mi i njihova imena, ja ih poznajem. Gospodine Bože, zar je to uistinu tako? Mislim, oni više nisu mladi, a nisu čak ni srednje dobi.
Dušo ljubljena, vidiš, Ja, Bog, odredio sam neke od svojih pastira da Me dočekaju u Vladavini Mira, da Me hvale i slave, da Mi se klanjaju u Novoj Eri u Mome Kraljevstvu.
Trebam te svećeničke Duše.
Svaki njihov dan života određen je u Mome srcu Boga.
Svaki njihov udisaj zraka i otkucaj srca Meni je dobro poznat.
Te su duše napuštene i prezrene od svijeta i čekaju Moj drugi dolazak. To je sve u Mome Planu Boga.
To što su to po vašim mjerilima starije osobe,- ta zar Ja, Bog, nisam svemoguć ?
Svojom ću prisutnošću pomladiti i ozdraviti sve koji budu ušli u Moje Kraljevstvo.
Neće više biti suza ni boli ni jauka.
Neće biti mržnje, tjeskobe, ljubomore ni zavisti. Sve novo, sve savršeno, sve ispunjeno Mojom prisutnošću.
O, dijete ljubljeno, Ja, Bog, se neizmjerno radujem našem susretu.
Ali do tada valja proći kroz oluje, kroz velike nevolje da biste zavrijedili ući u Eru Mira.
Sve duše koje će ući u Moje Kraljevstvo, odabrane su, sve su predodređene, sve su u Mojoj čvrstoj Ruci Boga.
- Gospodine, imena Mi nećeš reći da ih zapišem?
Dijete, zasad ne. Doći će već vrijeme za to.
Moj Mir tebi!
Ljubim te radi sa Mnom!
28.12.1997.