POD NAZIVOM LJUBAV SVIJET PODVALJUJE LAŽNE LJUBAVI

 

 

 

 

-         Gospodine Bože, Isuse moj, ljubim Te. Predajem Ti u ovome danu cijelu sebe. Predajem Ti sve svoje misli, riječi i djela, sve poteškoće i patnje. Učvrsti me u vjeri, da mogu Tvoje sveto Ime svjedočiti i danas u svojoj obitelji gdje sve vrvi od svjetovnosti. Pomozi mi da u ljubavi i strpljivosti prihvatim svoju djecu i muža i, sve njihove ideje.

 

Daj mi, Gospodine Bože, svoje Ljubavi, svoje svete Božanske Ljubavi s kojom ću moći sve nadvladati, svaku protivštinu i svaku zabludu. Pomozi mi da prihvatim križ ovoga života iznova i danas na Slavu tvoga Svetog Imena i za spas svoje Duše!

 

 

 

Dušo, Mir s tobom, zadahnjujem te dahom svoje Ljubavi i svog Mira.

 

I danas kao i svaki dan uči se biti Moja, Božja. S ljubavlju

prihvaćaj Ljubav koja ti se bez prestanka nudi.

 

Njeguj Ljubav! Ljubi Ljubav! LJUBAV je tako malo ljubljena. LJUBAV je prezrena.

 

Pod nazivom Ljubav svijet podvaljuje svoje ljubavi, lažne ljubavi. Pod nazivom ljubav svijet gura svoje licemjerne požude, svoje strasti, svoje prljave nakane. Pod nazivom ljubav svijet Slavi i časti svoje proždrljivosti i lakomosti, svoje pohote i svoje neumjerenosti.

 

Svijet misli, živi, radi, diše i umire po svjetovnome. On ne može natrag. On (svijet) kao vodena stihija poslije velikog pro­loma oblaka zahvaća, lomi, trga i odvlači sve što mu se nađe na putu i što može ugrabiti. Opasne li stihije! Đavolske kandže i paklene čeljusti guraju se u užasnom vrtlogu, trgajući se i otimajući, tko će više i bolje ugrabiti, proždrijeti i odvući za so­bom.

 

Užasne li stihije razularenog naroda sve do samog vrhunca, kad gotovo nema više. U svojoj lomljavini i trganju za grabežom svjetovnih užitaka čovječanstvo je ostalo bez srca, bez pameti, bez stida, bez morala, bez Duha i Duše, - gotovo bez svega što čovjeka čini čovjekom

 

I zvijeri se uplašene povlače pred navalom ljudske stihije u paklenom obliku. I zvijeri koje po svojoj naravi nemaju ništa od onoga što sam darovao čovjeku, a ipak osjećaju i ćute da ovo čovjek više nije, da je to jedna užasna POJAVA što se preko daha đavolske vlasti preobrazila od čovjeka u neman, čudovište. Da, ništa drugo nego čudovište u ljudskome obliku. (Gospodin Isus misli na grupe mladih, na njihovo odijevanje, frizure, ponašanje... )

 

 

Dijete, Mir tebi! Ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

 

6.3.1998.