POBAČAJ

 

      

 

Gospodine Isuse, evo cijeli dan prođe samo u svjetovnim zbivanjima. Kuham, poslužujem, jedem i tako redom. Nisam stigla do ovoga časa čuti se u miru s Tobom. To su mi najdraži trenuci, Spasitelju moj. Najslađe mi je s Tobom, ma gdje bila. Pomalo sam zabrinuta za mlijeko, zato i nešto više jedem.

 

 

 

Budi u miru! Budi u Mome miru! Čini kako sam ti rekao u vezi mlijeka, i ništa ne brini!

 

 

Gospodine, moj Bože, tužna sam zbog Slavice. Mislili smo eto...

 

 

Znam, dušo! Vidiš, kad Bog nudi i daruje, a vi odbijate (Go­spodin misli na žene, majke) ljuteći se i preklinjući Me da to ne dopustim. Promisli, dušo, koliko tuge mora da je u Mome Srcu kad znadem, kolike majke ubijaju tu nevinu dječicu u svojim utrobama. Masakriraju ih. Oh, cijelo nebo plače zbog takovih žena!

 

Ja sam Bog koji neprestano stvara. Iako sam tebe odabrao za svoju suradnicu i povjerio ti zadaću, a ti, dušo, umjesto da kličeš od radosti i pjevaš Hosana, ti ogorčena srca u očaju pribje­gavaš najgoroj mogućnosti!

 

Ubiti!! Kad biste vi žene samo znale koliko duboko vrijeđate i žalostite svojega Boga tim činom, nikada, vjerujte mi, NIKADA to ne biste činile.

 

I sama pomisao na takav čin već je uvreda Vječnomu. Poznata mije vaša slabost. Ali dao sam vam duha jakosti, duha čvrstoće da se mognete othrvati navalama Zloga. Đavao obilazi oko svake žene koja zatrudni i kao ričući lav bjesni na nju, ne bi li je poljuljao u  vjeri i natjerao da počini zlo. U svojoj podloj lukavštini on vam i te kako znade pred oči stavljati sve razloge protiv poroda. A vi slabe, razoružane, jer ne vapite za Mojim Duhom, padate u njegove kandže, i otuda smrt mojih malenih, nevinih, ljubljenih nadasve. Jao, o jao, vi žene, a nemajke! Tri puta jao svakom srcu koje začne, a ne rodi svojom krivnjom. Kažem vam, oprošteno vam je ako se duboko i od srca pokajete i taj opaki grijeh više ne činite. Vjerujte mi, pakao je prepun takvih zločinačkih majki. Kažem vam, svaka žena, ma koliko grešna bila, ako je pod srcem nosila i rađala djecu prema Božjem planu, a nije griješila (ubijajući ih), bit će opravdana.

 

Jer kažem vam: rađati i odgajati djecu u bogobojaznosti i ne "čuvati" se od začeća, Bogu je nešto najmilije. Te su žene-majke svete. Iako žive ovdje u ovoj dolini suza i spotiču se o sve nedaće, griješeći pritom svakako u svojoj ljudskoj slabosti, - ipak su svete, jer ne sputavaju Božji plan.

 

 

- Gospodine Isuse, ja sam također jako griješila godinama, bojeći se trudnoće i ne želeći je.

 

 

Da, Mojim Duhom spoznaje prosvijetljena si, te si spoznala svoje grijehe. I što rekoh onoj bludnici: Idi i ne griješi više!, to govorim i tebi: ne griješi više! Spoznaja o tome kod tebe očita je, i zato više ne griješiš. Ti si potpuno u Mome planu i savršeno Moja i stoga svoje volje i nemoj imati. Ona te samo nepotrebno opterećuje i smeta. Stoga, dušo ljubljena, ponovno ti kažem. Pogled svoj upri u svoga Zaručnika i drži se za Moju ruku!

 

Dahom svojih usta grijem te da se ne smrzneš u ovoj ledenoj pustoši.

 

I sunce, iako vas svakodnevno grije, pomrčalo je od opa­čina i uvreda nanesenih Svevišnjemu. Ni pukotine na zemljinoj kori nisu više nevine i nedužne. Narode moj, sinovi moji, hoću li još ikojeg vjernog naći?

 

Zasad je dosta. Pođi, trebaju te. Ljubim te, Moj mir tebi!

 

21.9.1997.