******

A jedan od njih, čija je svjetlosna odjeća

zelenkasto sjala, približi mu se i zapita:

"Reci prosvjetljeni,

čime mi bestjelesni i bez živaca

i moždanih ćelija mislimo i osjećamo?"

A anđeo odgovori:

to se zbiva kroz moć praznog prostora,

koji je posljednja tajna i biće sve materije

i svih likova...

Tjelesne radosti i žalosti su tek misaone sjene,

koje stvara moć duha, koji sve likove od atoma

do Zemlje i sunca u kozmosu podržava,

tako da ih tjelesna bića smatraju i gledaju

zasebno i izvan sebe uplivom čari,

koja im svijest opsjenuje stalnom varkom...

Samo kada čovjek sa svojom svijesti

nije posve predan tijelu,

počinje se uzdizati iznad obmane sjetila -

kao što među ljudima ima slijepih

koji umjesto očima vide vršcima prstiju,

iako ovi nemaju ni mrežnice ni vidnog živca.

Jer moć sjetila ne leži u tijelu,

već potječe iz duha.

Tko tu istinu spozna,

može vidjeti s prstima, a i bez njih.

Oni koji su na pola puta do probuđenja,

ljudi zovu vidovitima.

Beethoven je stvorio divna djela

kada više nije čuo, osim sa sluhom duha,

otvorenim prema unutra.

Pošto vi bestjelesni dusi

živite s onu stranu tjelesne obmane,

gledate bez očiju, čujete bez ušiju,

osjećate bez ćula opipa

te mislite bez organa za mišljenje.

Drugi jedan kerubin zapita anđela:

Istina je da mi, za razliku od inkarniranih,

vidimo, čujemo i mislimo bez tjelesnih organa.

No kako mogu bestjelesni dotaći predmete?

Anđeo mu odgovori:

Duh pokreće materiju i tvarne predmete,

jer je materija projekcija duha.

Sve su stvari tek letimični misaoni tragovi duha.

I ljudima je poznato, da su mediji posredstvom

duha pokretali predmete, telekinetski bez doticanja

slali ih lebdenjem na velike udaljenosti

kao da su još neinkarnirane misli ......

Kada slikar završi neku sliku,

ona je odraz njegovog duha -

ali ne sam slikar.

Isto tako je čovjeće tijelo

odraz i izražaj njegovog duha,

no ne čovjek sam.

Kao što slikareva platna

tako se ljudska tijela, koje duh oblikuje,

nazivaju lijepim ili ružnima

već prema njihovoj svojstvenosti;

a prema tome kako duh gleda tijelo

i mislima oblikuje - mijenja se stanje tijela.

Kada čovjek to spozna,

može on kakvoću i zdravstveno stanje

svog tijela prema želji

ostvarivati i mijenjati:

jer prema svojem pravom biću

on je dijete božje

i nosilac vječnog života,

a ne rob prolaznosti

koji smatra da je smrću njegova tijela

i njegov život dokončan.

Sve materijalno je sjeni slično predivo duha,

bez svijesti, bez radosti i bez boli.

Osjeća i zapaža duh a ne tijelo.

nastavlja se..

( Izvor -nepoznat)