Padre Pio “Molitva kroz djela uvijek je bila i uvijek ce ostati jedan od najvisih oblika molitve”

 JA JESAM Padre Pio, stigao sam k vama kroz ovoga Glasnika. Mozda je moje ime za  vecinu od vas nepoznato.

  Zivio sam u proslome stoljecu u Europi. Bio sam svecenik Rimokatolicke crkve. Postao sam poznat zahvaljujuci darovima primljenih od Duha Svetoga. No, vecina me ljudi zna zbog stigme ( Kristovih rana ) koju sam pokazivao vecinu svoga zivota.

  Dolazili su ljudi u gomilama tijekom mojih sluzbi cak kako bi vidjeli moje stigme. Pokazati ove stigme bila je dobrovoljna zelja moje duse. Istovremeno sam ovim stigmama preuzeo na sebe ogroman dio svjetske karme. Pripadao sam Rimokatolickoj crkvi tijekom citavoga mog zivota, sluzio sam ovoj crkvi. Mnogo je ljudi nakon moje smrti prikazivalo me kao primjer, kao model predanosti crkvi i poslusnosti njenim dogmama i pravilima.

 Ostao sam u stvari u crkvi cak nakon sto mi je za dugo vrijeme uskraceno pravo ispovijedi. Ovo je bio glavni dio moga sluzenja. Tijekom ispovijedi na sebe sam preuzimao dio karme ljudi koji su se ispovijedali kako bih im olaksao njihov teret.

  Kako sam imao mogucnost tijekom ispovijedi vidjeti istinske razloge za probleme ljudi na koje su naisli u svojim zivotima, mogao sam im osigurati instrukcije, upute sto je bilo potrebno njihovim dusama. Kazivao sam ne samo osobi koju sam ispovijedao, vec sam kazivao njenoj dusi pokusavajuci uciniti sve moguce kako bih olaksao osobi teret koji nad njom lezi kao karma njenih proslih djela. Iako se u zapadnoj Krscanskoj crkvi termin “karme” nije upotrebljavao, imao sam priliku vidjeti razloge patnji dusa i cinio sam najbolje od sebe kako bih olaksao ovu patnju te kako bih usmjerio vanjski um osobe koja se ispovijedala prema pravome putu omogucujuci njenoj dusi izbjeci razloge patnje u buducnosti.

 Mnogi su me ljudi prikazivali kao primjer, kao model poniznosti ckrvenoj hijerarhiji. U stvari nisam napustio crkvu tijekom svih tih dugih godina kojima sam morao cekati da mi se dade pravo ispovijedanja. Nisam napustio crkvu zato da bih se podvrgao nepravdi u odnosu prema meni od strane vodstva crkve. Nisam vidio drugi put doli Rimokatolicku crvu kroz koju sam mogao ostvariti jedno aktivno sluzenje ljudima. Dakle, sto sam mogao suprotstaviti ovoj odluci vodstva crkve? Moju borbu? Poceti se boriti za svoje pravo sluzenja ljudima?

 Iskreno sam mislio da je Bog imao pravo testirati me na svaki moguci nacin. A On je ovo cinio kroz vodstvo crkve. Bog me je lisio prava koristenja moga dara, a ne ljudi koji su u danome slucaju bili izvrsitelji Njegove volje. Dakle, ovdje se ne govori o mojoj poslusnosti i poniznosti pred vodstvom crkve i njenome zakonu, vec o mojoj poslusnosti i poniznosti Bozjoj Volji. Bog ima pravo lisiti nas svega sto imamo, cak i male ovisnosti, kako bi nas testirao, kako bi testirao nasu odanost Njegovoj Volji i nasu poniznost. Postoje samo vasi odnosi s Bogom, vasi osobni odnosi s Bogom i vasi osobni odnosi s vragom. Oboje je u vama.

 Dakle nije vazno kojoj religiji ili religijskoj grupi ili smjeru pripadate. Najvazniji su vasi osobni odnosi s Bogom.

           Trcati mozete od jedne crkve do druge, od jedne do druge religije, ali necete naci olaksanje vase duse dok ne spoznate, dok ne shvatite da su i Bog i vrag unutar vas. Dok vanjska religija i religijski sustavi imaju samo pomocnu ulogu. Korisni su samo dok su vam od pomoci u rjesavanju vasih unutarnjih problema i dok odgovaraju na vasa unutarnja pitanja. Korisna su dok vam pomazu rijesiti glavno pitanje – pitanje vasega odnosa s Bogom.

 I uvijek biste trebali upamtiti da u svakoj crkvi ima ljudi koji su istinski sluge, ali da ima i onih ljudi koji su dosli sluziti svome egu. Istinskih je sluzitelja uvijek manje nego li ovih potonjih. No oni su u svakoj crkvi i u svakoj religiji za jacanje svake crkve i njihov je utjecaj utemeljen upravo u tome Svjetlu koje je otkriveno od strane svetaca ove religije. Pocinje li crkva progoniti svoje svece, tada je takva crkva osudjena na polako umiranje buduci je sebe lisila osnove na kojoj je utemeljena.

 Zbog toga mozete tragati za novim religijama i novim ljudima koji vam donose novo znanje, ali takodjer mozete ostati u okvirima tradicionalnih religija i crkava. Sve je definirano ne vanjskom pripadnoscu pravome ili krivome religijskome usmjerenju, vec je sve odredjeno unutarnjom borbom i potragom za ISTINOM unutar vas samih.

 Ako ste iskreno, istinski odredjeni, uvijek u okvirima koje god religijske ispovijesti, naici cete na ljude koji su u skladu s vasom vibracijom i dobiti cete od njih upravo ono sto najvise trebate za razvoj vase duse u danome trenutku. Ovo bi mogle biti samo rijeci odobrenja i stimulacije, ali isto tako i izazova kojega trebate proci casno u danome trenutku i to je ono sto vasa dusa treba vise od icega za svoj razvoj.

 Vjerojatnost vasega nailazenja na lazne religijske pokrete i sekte izvan sluzbenih religija ista je kao i vjerojatnost vasega susretanja laznih interpretacija religije u starim i navodno provjerenim vjeroispovjestima. Vi sami svojim vibracijama i energijama privlacite one zivotne situacije koje su u biti testovi na vasem putu i iz kojih trebate izaci casno.

 Zbog toga ne pokusavajte naci Boga izvan vas samih. Pokusajte uspostaviti odnose s Bogom unutar sebe.

 Svakako cete naci na vasem putu osobu svecenickoga reda, ali koja ne moze imati ono jedno sto ce vam dati potrebno znanje na vasem putu. Budite sposobni slusati svoje srce, budite sposobni razlikovati vukove u ovcoj kozi kojih ima u obilju i koji traze nacine posjedovanja vase duse – nazocni su u tradicionalnim religijama kao i izvan njih. Nema nikakve garancije da ce vam osoba na koju cete naici na svome putu izvan granica sluzbene crkve osigurati ovo sto vam je potrebno. Nailazite na zivotne situacije koje privlacite svojim vibracijama. Za neke je potrebno izici izvan granica tradicionalne crkve, a za druge je potrebno biti unutar njih. Nije to zbog toga jer je ova crkva vrlo dobra, vec ce za neiskusnu dusu ove osobe biti bolje boravljenje medju prasnjavim tradicijama. Dok se od svjezega zraka ovakve duse mogu razboljeti i postati nesposobne proci testove.

 Nema i ne moze postojati nikakvo opce, generalno vodstvo za svakoga. Svaka je osoba na svome stupnju, na svome koraku evolucijskoga napretka. Ono sto je dobro za jednoga, katastrofalno je za drugoga.

 Zakljucno bih vam htio dati nekoliko preporuka:

 Nikada ne zurite sklapati dogovore u svezi s financijskom obavezama prema bilo kojoj organizaciji. Nikada ne potpisujte vanjske dokumente ili ugovore. Vasi odnosi s Bogom ne mogu se temeljiti na bilo kojim vanjskim dokumentima s bilo kojom organizacijom ili crkvom. Vi i samo vi mozete odluciti koliko cete novca i sto od imovine mozete predati za jednu ili drugu organizaciju ili crkvu. Ne postoji organizacija na fizickome planu koja vas moze obvezati na financijske obveze za njeno odrzavanje.

 Kako biste pronasli put Bogu, ne trebate pripadati nikakvoj vanjskoj organizaciji. Kako biste spoznali Bozja nacela vodjenja u zivotu u skladu sa zakonom zemlje u kojoj zivite, mozda trebate neku vanjsku organizaciju. No nije obavezno da organizacija bude religijska. To moze biti bilo koja organizacija koja je osmisljena, stvorena kako bi unijela nacela Bozjega vodjenja u bilo kojoj sferi vasega zivota poput odgoja i obrazovanja djece, skrbi o starima i beskucnicima, zdravstvene i medicinske skrbi, edukacije pa cak i svakoga poslovnog poduhvata.

 Zivot je raznolik i svaka sfera ljudskoga djelovanja treba biti bazirana na visim Bozjim nacelima, a ne na principima profita. Samo o vama – samima – ovisi kojim cete se nacelima u svome zivotu rukovoditi pri uspostavljanju ovakvih organizacija. Katkada uspijete li osnovati organizaciju i njezino vodjenje ostvariti u skladu s visim Bozjim nacelima, ne donosite manju dobrobit nego li da ste se posvetili moljenju u samostanu.

 Molitva kroz cinjenje, kroz djela oduvijek je bila i uvijek ce ostati jednim od najvisih oblika molitve.

 T.Misushina