OVU ZADAĆU KOJU PREKO TEBE ŽELIM OSTVARITI ZA DOBROBIT SVOGA NARODA, DAO SAM TEBI IZ RAZLOGA ŠTO TAKVO SRCE NISAM MOGAO NAĆI DO SADA

 

 

 

 

       Ljubljeni Gospodine Isuse, obraćam Ti se jer vjerujem da ovaj glas u mome srcu, u mojoj nutrini, dolazi od Boga, od Jednoga a Trojstvenoga Gospodina. Iako sam pritisnuta vrlo velikom napasti, mukom i tjeskobom SUMNJE, iako je to sve u meni, taj jaram i težina, ipak pri punoj svijesti i posve bistrom razumu pitam Te, vjerujući da taj glas dolazi uistinu SAMO i jedino iz Božjeg izvora, tj. iz izvora PRAVE, ŽIVE I SVETE ISTINE, pitam dakle, Tebe Bože, ako ja odbijem slušati ovaj glas i pokoravati se njemu, štoviše, ako ja prekinem izvršavati naloge dobivene preko toga glasa, hoćeš li Ti, Bože, htjeti naći neku drugu spremnu dušu koja je prikladnija za izvršenje ovoga nauma i ovoga, kako ti kažeš, Božanskog plana?

 

       Ja sam u velikim poteškoćama i tjelesnim i duhovnim. Ja ne mogu dalje. Ovo je SVE isuviše teško za mene. Ako si to uistinu Ti, Bože SVEMOGUĆI, VJEČNI I ISTINITI, kako tvrdiš i tumačiš, ja, evo, ne nalazim drugoga načina niti druge mogućnosti nego da JASNO i GLASNO zapitam TEBE hoćeš li naći neku drugu dušu za ostvarenje ovoga plana?

Ja sam spremna u svoj svojoj bijedi, ništavosti i grješnosti i dalje biti i ostati jedna neznatna duša žrtva, klanjati se Jedinom Svetome i biti samo radi Tebe na ovoj zemlji.

 

       Molim Te, Ti koji sve znadeš, reci mi hoćeš li u svojoj MILOSRDNOJ ljubavi dati ovu milost i ovu zadaću nekoj drugoj svetijoj duši koja će to sve s većom poniznošću, ljubavlju i poslušnošću ispunjavati i ja ću, Bože ljubljeni, biti u miru.

 

       Ja Te molim, ne uzmi ovu moju iskrenu prošnju za zlo. Ako su u bilo kojoj riječi moja usta i moje srce uvrijedili Tvoju Božansku Osobu, oprosti mi i smiluj mi se.

 

 

 

 

 

       Mir tebi, Mirta. Mir srcu tvome, mir duši tvojoj, radost moga mira neka ispuni sav tvoj bitak, dijete ljubljeno, radosti Očeva, to što tvoja duša i duh prolaze teško se može riječju objasniti, opisati pa i stisnuti u nekakav teoretski sažetak.

 

       Ljudskim jezikom duhovne stvari se ne mogu prenijeti i objasniti. Govorom, tumačenjem ljudskom logikom i rasprom, može se samo potratiti dragocjeno vrijeme, može se izgubiti dobro raspoloženje, mir i spokojstvo, i može se srce potaknuti na grijeh i zlo. Zašto je to tako ?

Nemoj se zamarati trudeći se sama sebi objasniti ono što ti tvoj um, pamet, a ni srce ne mogu doseći i objasniti. Sve to troje što imaš ništa je u odnosu na ono nadnaravno duhovno zbivanje i duhovne vibracije koje se događaju, a koje ti, jer si više u MENI nego u svijetu, osjećaš, ćutiš i prebireš o tome.

 

       Dušo ljubljena u muci jesi, u patnji svoje duše više no što si ikada bila za svoga života i ovako razapeta, duhovno ne možeš umom razumjeti, a niti vidjeti gdje je tvoj Bog koji neprestano govori o ljubavi, o miru, o pomirenju, o radosti i o blagoslovu - kada ti cijelo tvoje žiće ćuti i osjeća da se nalaziš na samome dnu paklenog podzemlja.

 

       Ta zar može biti teže - misliš i govoriš. Užas pakleni, mrak duše, tama nutrine, pustoš i suhoća, hladnoća srca, praznina oko tebe - gdje li je Bog? Gdje li je Sveti nad SVETIMA bez kojega niti može što biti, niti može što opstati.

 

       Kćeri ljubljena, prolaziš moju muku na Kalvariji ili barem dio moje muke - duhovnu napuštenost i potpunu neprisutnost Svetoga nad SVETIMA.

 

       Nisi li me prije određenog vremena opunomoćila da mogu i smijem tvoju dušu zaroniti i ostaviti i u samom dnu pakla ako je to meni, Bogu, u volji i ako je to u mome Svetome planu.

 

       Dala si svoj DA iskreno, potpuno i iz dubine svoga srca i Ja Bog, s obzirom da nitko više i ne želi trpjeti, jedva sam dočekao taj tvoj DA i, oprosti mi kćeri, uronio sam tvoju dušu, tj. dopustio napasniku da ju kuša, ali samo do mjere koju sam Ja, Svevišnji i Sveprisutni Bog, odredio i dopustio. Dalje od te mjere on ne može iako možda hoće.

 

       Dijete ljubljeno, ova tvoja patnja mila mi je i dragocjena ako je sama u ljubavi prikažeš i kažeš iznova svoj DA - evo me, Gospodine.

Kćeri, ovo poslanje i ovu zadaću koju želim preko tebe ostvariti za korist i dobrobit ovoga naroda dao sam i povjerio tebi - ne tvome znanju, ne tvojoj spretnosti, ne tvojoj prikladnosti, ne tvojim talentima - NE TO NIKAKO!!!

 

       Dao sam samo tvojoj DUŠI i ponudio tvome srcu, JEDNOSTAVNOM, PONIZNOM i DJETINJEM, a samo iz JEDNOG JEDINOG RAZLOGA ŠTO TAKVO SRCE NISAM MOGAO NAĆI DO SADA.

 

       Ja Bog, svojom SVEMOGUĆNOŠĆU MOGU ako hoću stvoriti od zrna pijeska serafa koji će zablistati anđeoskom čistoćom i svetošću, ali Ja Bog, ne mogu premda hoću, stvoriti srca ljudska onakva kakva su meni u volji - a samo zbog toga, što POŠTUJEM VAŠU SLOBODNU VOLJU.

Vi SVI niti hoćete, niti želite a niti težite biti jednostavni i ponizni.

 

       Dušo ljubljena, dušo moje duše, tvoj križ jest težak i mukotrpan, ali ga ti svojom slobodnom voljom ne možeš ili ne želiš ponijeti.

Ako ti više nemaš hrabrosti da se uz moju pomoć primiš ove zadaće, Ja ću, dušo ljubljena, posve povući ovu MILOST i zaboraviti da sam je ikada i dao ovome narodu.

 

       Ja te ljubim i blagoslivljem. Radi sa mnom!

 

 

(31. srpnja 1998.)