OVO JE MOJE POSLJEDNJE UPOZORENJE

 

 

- Gospodine Isuse!

 

 

 

S tobom sam, Mir tebi. Dopusti da se Moj Mir nastani u tebi.

 

 

-        Ljubim Te, Spasitelju moj, klanjam Ti se, blagoslivljam Te, slavim Te. I ovaj dan, nedjelja, Tvoj dan, neka bude na hvalu i slavu Tvoga Imena.

 

Moj Isuse... oprosti, ona Tvoja srdžba od sinoć, potresla me. Ne znam, malo sam smetena. Nisam Te još takvog čula.

 

 

 

Budi mirna, dušo! Ljubim te. Ove Moje riječi, riječi Boga, neka te zadahnu radošću, mirom, vjerom da ovo jesam Ja, Bog tvoj.

Dušo, priđi Mi bliže, potpuno Mi se primakni, i tada ćeš i bez najmanje poteškoće jasno čuti što ti želim reći.

 

Ovo što ću reći tebi, govorim svakoj duši koja čita ove riječi.

 

Ljubim neizmjerno svaku dušu. Želim svaku pored sebe u svom zagrljaju, u svom Srcu Boga.

 

Vaše muke, vaše rane, vaše tjeskobe i strahove ja, Bog vaš, izliječit ću, zacijeliti, preoblikovati sve ono što je negativno u nešto potpuno novo i Meni, Bogu, ugodno.

 

Duše, o duše, stalo Mi je do vas veoma. Ne sumnjajte u to. Ovo su Božje riječi. Ne gledajte onoga tko piše ove retke, nego razmišljajte i srcem slušajte što govore ove riječi.

 

Ja, Bog vaš, Isus Krist, Život sam svoj dao za vas. Krv svoju, Krv Boga istočio sam za vaše otkupljenje.

Pokušajte, duše lju­bljene, to staviti sebi pred oči. Meditirajte o tome i shvatit ćete da ste samo Ljubavlju Boga otkupljene.

 

Želim vas sve natrag u dragu domovinu. Ni jednu ne želim izgubiti. Svaku od vas volim kao da je jedna jedina na svijetu.

 

Zamislite, koliko Otac može voljeti svoga Jedinca Sina, a ipak Ga dade za vas. Sjetite se toga, ljubljene Moje duše! Sjetite se da vaš Zaručnik   jeca od tuge za vama.

 

Ove Moje riječi govorim u vremenu koje je već isteklo. Ovo je Moje posljednje upozorenje, Moj posljednji poziv - vapaj... Vratite se svome Bogu, - pokajte se, okrenite se od svijeta, jer ne pripadate svijetu.

 

Čaša pravde već odavno se prelijeva, i otuda Moja srdžba - ali pravedna srdžba, dugo u strpljivosti Boga zadržavana srdžba.

Jao, o jao onoj duši koja ne prepozna ovaj Moj povik.

 

Dušo, (Gospodin se obraća meni) sada razumiješ, zašto sam sinoć bio toliko gnjevan,- ti si se osjetno potresla.

Kad bi se ba­rem potresle sve duše koje ovo čitaju!

 

 Što bih Ja sve učinio da vas (duše) probudim, potresem?!

 

Dopuštam poplave, potrese, nesreće, a vi govorite: i prije je toga bilo!

Nebo je osuto znako­vima, priroda također, - to su Moji znaci. A vi govorite: pa što onda, takovo je vrijeme!

 

Da vas udarim još jače, krivili biste atmosferu za sve to.

Slijepi ste, hodate u mraku, jer vam je đavao zatvorio oči te ne vidite. Ludi ste, ili razuma nemate, i kad ne znate prepoznati.

 

Srce vaše otvrdnulo je više od kamena.

 

Kako da vas probudim?

Evo, kroz ovo jadno sredstvo Ja, Bog vaš, Otac nebeski, zovem vas, djeco, dođite, vratite se Stvoritelju svome!!!

 

 

Ti, dušo, imaš sav Moj Mir i svu Moju Očinsku Ljubav.

Blagoslivljam tebe i sve tvoje.

Radi s ljubavlju!

 

 

9.11.1997.