S milostinjom je isto kao i sa srećom i svetošću. Ne možeš za sebe reći da si sretan, jer onog trenutka kada postaneš svjestan svoje sreće, prestat ćeš biti sretan.
    Ono iskustvo koje ti nazivaš srećom uopće nije sreća, nego uzbuđenje i ushićenje uzrokovano nekom osobom, stvari ili događajem.
    Prava sreća je neprouzročena. Ne treba ti nikakva povoda da bi bio sretan.
    Pravu sreću ne možeš iskusiti. Sreća se ne nalazi na području iskustva. Isti je slučaj i sa svetošću.

    Svetost je nesebičnost.
    Onog trenutka kada postaneš svjestan svoje svetosti, ona postaje mučna i pretvara se u farizejstvo.
    Dobro djelo nije nikada bolje od onoga koje se učini bez svjesnosti da činiš neko dobro, jer si toliko zaljubljen u samu aktivnost da nisi ni svjestan sebe i svoje dobrote i vrline. Tvoja lijeva ruka nema pojma da desna ruka radi nešto dobro i hvale vrijedno. Ti to činiš jednostavno zato što ti se to čini prirodnim i spontanim.
    Provedi neko vrijeme u posvješćivanju činjenice da nijedna vrlina koju vidiš u sebi nije uopće vrlina, nego nešto što si ti vješto uzgojio, proizveo i nametnuo samom sebi. Da je to prava vrlina, ti bi u njoj posve uživao, i smatrao bi to toliko prirodnim da ti ne bi ni palo na pamet smatrati to vrlinom. I zato je prava odlika svetosti da je ne možeš biti svjestan.

    Druga odlika svetosti je da nije naporna.
    Napor može promijeniti ponašanje, ali ne može promijeniti tebe.
    Razmisli o ovome: napor koristi ako želiš hranu staviti u usta, ali ne može ti dati tek; može ti pomoći da ostaneš u postelji, ali ti ne može donijeti san; možeš se potruditi da nekome odaš tajnu, ali ti to ne pomaže da ostvariš povjerenje; napor te može prisiliti da nekome polaskaš, ali ne može dovesti do izvornog divljenja.
    Napor može dovesti do djela služenja, ali nema te moći da proizvede ljubav ili svetost. Jedino što naporom možeš postići je potiskivanje, a ne izvorna promjena i rast. Do promjene se dolazi samo kroz svjesnost i razumijevanje. Shvati svoju bijedu i ona će nestati - učinak će biti sreća.
    Shvati svoju oholost i nestat će - učinak će biti poniznost. Shvati svoju bijedu i nestat će - učinak će biti sreća. Shvati svoje strahove i oni će okopniti - učinak će biti ljubav. Shvati svoje navezanosti i one će iščeznuti - posljedica je sloboda.
    Ljubav, sloboda i sreća nisu stvari koje možeš gajiti i proizvesti, niti možeš znati što su one u sebi. Jedino što možeš učiniti jest opažati njihove suprotnosti i svojim opažanjem uzrokovati odumiranje tih suprotnosti.

    Postoji i treća odlika svetosti: za njom se ne može žudjeti. Žudiš li za srećom, bit ćeš tjeskoban ako je ne postigneš.
    Bit ćeš u stanju trajnog nezadovoljstva, a nezadovoljstvo i tjeskoba ubijaju sreću - upravo ono što želiš postići.
    Kada žudiš za svetošću, hraniš u sebi pohlepu i častohleplje koje te i čini tako sebičnim, ispraznim i neposvećenim.
    Moraš razumijeti ovo: u tebi postoje dva izvora promjene.

    Jedan je prepredenost tvog ega koji te sili na to da se trudiš postati nešto drugo nego što bi trebao biti, tako da možeš uzdizati i veličati samog sebe.

    Drugi je izvor promjene mudrost prirode. Zahvaljujući toj mudrosti postaješ svjestan i shvaćaš to. To je sve što trebaš: prepustiti stvarnosti i prirodi promjenu i vrstu, način i brzinu promjene.
    Tvoj ego je veliki tehničar, ali nije kreativan. Upušta se u primjenu metoda i tehnika kojima proizvodi takozvane svete ljude, koji su kruti, tvrdi, mehanički, beživotni i netrpeljivi prema drugima kao što su i prema sebi, nasilni ljudi - sušta suprotnost svetosti i ljubavi. Vrsta "duhovnih" ljudi koji, svjesni svoje duhovnosti, slijedeći svoj put, na kraju razapinju Mesiju.
    Priroda nije tehničar. Priroda je kreativna. I ti ćeš biti stvaralac, a ne lukavi tehničar, ako u tebi ima samozataje - ne pohlepe, ambicioznosti, tjeskobe, borbenosti, želje za pobjeđivanjem, postizanjem, dobivanjem. Sve što ti treba je pronicava, pažljiva, prodorna, budna svjesnost koja uzrokuje nestanak svake gluposti i sebičnosti, svake navezanosti i strahova.
    Promjene koje će slijediti neće biti rezultat tvojih planova i volje. Stoga neće biti mjesta za osjećaj zasluge i uspjeha, ili čak svjesnosti tvoje lijeve ruke glede onoga što stvarnost čini uz pomoć tvoje desne ruke.