"Zauvijek jedno,
Koje u tišini nam pjevušiš,
Koje nas kroz onoga drugoga podučavaš
Korake moje snagom i mudrošću napoji.
Dok hodam da pouke zapažam,
Shvrhu svih stvari da poštujem.
Da sa štovanjem dodirujem, pomozi mi!
S onog mjesta iza mojih očiju, govori mi!
Daj da promatram, a ne prosuđujem.
Neka zla ne nanosim,
A nakon posjeta moga
Glazba i ljepota neka ostanu.
U Zauvijek kada se vratim,
Neka bi krug zatvoren bio,
A spirala proširena...»