P: Pitanje

M: Maharađ Nisargadat

 

P: Kako mogu da nađem mir, kad svet pati?

 

M: Svet pati zbog vrlo opravdanih razloga. Ako vi  želite da pomognete svetu, vi morate biti iznad potrebe za pomoć. Tada će svo vaše činjenje i nečinjenje pomoći svetu najefikasnije.

 

P: Kako može nedjelovanje biti od koristi tamo gdje je akcija potrebna.

 

M: Gdje je djelovanje potrebno, ono se dešava. Čovjek nije akter, njegovo je da bude svjestan što se dešava. njegovo samo prisustvo je djelovanje, akcija.

Prozor je odsustvo zida i on daje zrak i svjetlost zato što je prazan. Budite ispražnjeni od svakog mentalnog sadržaja, od svih zamišljanja i napora, i samo odsustvo prepreka, smetnji, će prouzrokovati da Realnost, Istina, jurne unutra.

Ako vi stvarno hoćete da pomognete osobi, držite se podalje!

Ako ste vi emocionalno angažirani, posvećeni za pomaganje, vi ćete propustiti da pomognete. Vi možete biti vrlo zauzeti i biti vrlo zadovoljni sa vašom milosrdnom prirodom, ali malo će biti urađeno. Čovjek je stvarno pomognut, kada on više zadugo dalje nije u potrebi da mu se pomogne. Sve ostalo je samo uzaludnost.

P: Nema dovoljno vremena da se čeka na pomoć da se desi. Osoba mora nešto da uradi.

M: Na svaki način radite! Ali ono što vi možete uraditi je ograničeno; Sopstvo je jedino neograničeno.

Dajte neograničeno od vašeg Sopstva, Sebe. Sve ostalo vi možete dati samo u maloj količini, mjeri.

Samo vi, vaše Sopstvo ste nemjerljivi.

Pomagati je u samoj vašoj prirodi, to je sama vaša priroda.

Čak i kad vi jedete i pijete vi pomažete svom tijelu. Za sebe, svoje Sopstvo, vi ne trebate ništa. Vi ste čisto davanje, bespočetno, beskrajno, nepresušno.

Kada vidite žalost i patnju, budite sa tim. Ne jurite u aktivnost.

Niti učenje, niti djelovanje, ne mogu uistinu pomoći. Biti sa žalošću, razgolititi je, rasvijetliti njene korene - pomažući da se razumije, razotkrije - istinska je pomoć.

 

P: Moja smrt se približava.

 

M: Vaše je tijelo kratkog vijeka, ali vi ne. Vrijeme i prostor su samo u umu. Vi niste ograničeni, u kavezu. Samo razumijte sebe - to Ono samo po sebi je Vječnost.

 

P: Kada mi govorimo o pomaganju čovječanstvu, mi mislimo na borbu protiv nereda i patnje.

 

M: Vi samo govorite o pomaganju. Da li ste vi ikada istinski pomogli i jednom čovjeku? Da li ste vi ikad odveli neku osobu iznad potrebe za daljim pomaganjem? Da li vi možete dati čovjeku karakter, zasnovan bar na ostvarivanju njegovih dužnosti i mogućnosti, ako ne na sagledavanju i saznanju svog i njegovog istinskog postojanja, bića? Kad vi ne znate što je dobro za vas, kako možete znati što je dobro za druge?

 

P: Odgovarajuće dobavljanje sredstava za život, egzistenciju, je dobro za sve. Vi možete biti Bog lično, ali vam je potrebno dobro hranjeno tijelo da biste razgovarali sa nama.

 

M: Vi ste onaj kome je potrebno Moje tijelo da bih razgovarao sa vama. Ja nisam Moje tijelo, niti mi je ono potrebno. Ja sam samo svjedok. Ja nemam sopstvenog oblika. Vi ste tako naviknuti da mislite o sebi kao o tijelu koje ima svjesnost, da vi jednostavno ne možete ni zamisliti da ste svjesnost koja ima tijelo. Jednom kad vi spoznate da je tjelesno postojanje samo stanje uma, kretanje u svjesnosti, da je ocean svjesnosti beskonačan i vječan, i da, kada ste u dodiru sa svjesnošću, da ste vi jedino svjedok, vi ćete biti u stanju da se odvojite iznad svjesnosti potpuno.

 

P: Mi smo govorili da postoje mnogi nivoi egzistencije. Da li Vi egzistirate i funkcionirate na svim nivoima? Dok ste Vi na Zemlji, da li ste također i na nebu?

M: Ja nisam nigdje gdje biste Me mogli naći. Ja nisam stvar da bi Mi se moglo dati mjesto među drugim stvarima. Vi ste Mi govorili o superstrukturi, nadgradnji, dok sam Ja zainteresiran za temelje. Nadgradnja se uspinje, raste i pada, dok temelji ostaju. Ja nisam zainteresiran za prolazno, dok vi ne mislite o ničem drugom.

 

P: Oprostite mi na čudnom, neumjesnom pitanju. Ako bi neko oštrim mačem iznenada odsjekao Vašu glavu, kakva bi razlika to bila za Vas?

 

M: Nikakva uopće. Tijelo bi izgubilo svoju glavu, izvjesna linija komunikacije bila bi prekinuta, to je sve. Dva čovjeka govore međusobno telefonom i žica se prekida. Ništa se ne dešava ljudima, jedino što oni moraju da potraže neki drugi način komunikacije. Bhagavad Gita kaže: "mač to ne sječe". To je doslovno tako. U prirodi je svjesnosti da preživljava svoja vozila, tijela. To je kao vatra. Ona spaljuje gorivo, ali ne sebe samu. Upravo kao što vatra može da nadživi planinu goriva, tako isto svjesnost preživljava bezbrojna tijela.

 

P: Gorivo podržava plamen.

 

M: Sve dok traje. Promijenite prirodu goriva i boja i izgled plamena će se promijeniti. Mi razgovaramo međusobno. Za to je prisustvo potrebno; sve dok nismo prisutni, mi ne možemo razgovarati. Ali prisustvo samo po sebi nije dovoljno. Mora također i želja za razgovorom da postoji. Iznad svega mi želimo da ostanemo svjesni. Mi ćemo podnijeti svaku patnju i ponižavanje, ali ćemo radije ostati svjesni. Sve dok se mi ne usprotivimo protiv ovog nagona za iskustvom i ne napustimo manifestirano, ispoljeno, potpuno, neće biti olakšanja, oslobođenja. Mi ćemo ostati u klopci.

 

P: Vi kažete da ste tihi svjedok, a također da ste iznad svjesnosti mentalne. Ne postoji li tu protivriječnost u tome? Ako ste Vi iznad svjesnosti, što Vi svjedočite?

 

M: Ja sam svjestan i nesvjestan, oboje svjestan i nesvjestan, niti svjestan, niti nesvjestan - svemu ovome ja sam svjedok - ali realno ne postoji svjedok, jer nema što da bude svjedočeno. Ja sam savršen prazan od svih mentalnih struktura, formacija, prazan od uma - ipak potpuno probuđen, duhovno svjestan. Ovo ja pokušavam da objasnim, izrazim, govoreći da sam iznad uma.

 

P: Kako vas ja onda mogu doseći?

 

M: Budite probuđeni, duhovno svjesni, o nalaženju u svjesnosti, mentalnoj, i tragajte za izvorom svjesnosti. To je sve. Vrlo malo može biti prenjeto riječima. Djelo je ono, kako sam vam rekao, što će vam donijeti svjetlost, a ne Moje pričanje vama. Značenja, načini, ne znače mnogo. Ono što se računa je želja, poriv i ozbiljnost.