NOVA ERA LJUBAVI, MIRA, RADOSTI

 

 

 

 

 

 

-Isuse, Bože moj, ljubim te.

 

 

S tobom sam.

 

 

- Gospodine, toliko se bojim svih događaja što nas trebaju snaći, svega toga... osobito progonstva. Sva sam u strahu. Rekla sam Ti, koja sam ja kukavica, slabost, bojažljivost. Uostalom, cijeli je moj život, otkad znam za sebe - strah, taj strah me vječito prati. Gospodine, Ti si svemoguć, učini nešto! Molim te.

 

 

 

Da, dušo. Sve o tebi dobro Mi je znano. Svaka tvoja bojazan, svaki tvoj pokušaj da pobijediš strah Ja, Bog tvoj, poznajem.

Ali vidiš, ljubljena Moja dušo, neke stvari Ja dopuštam da naprosto budu. Mogao bih jednom Svojom pomisli, mogao bih raspršiti taj strah, ali dopuštam da sve ide svojim tokom. Zašto? Opet ti kažem, sve za tvoju dobrobit.

 

Da ti pojasnim:

Od utrobe majčine svaki čovjek zadobije rane na duši. Najviše rana zadobije dijete, čedo koje Ja dopustim da se začne, a od roditelja nije ljubljeno. To čedo naprosto osjeća te vibracije neljubavi. Osjeća da nije dobrodošlo u tu obitelj. Za to čedo nje­gova obitelj je cijeli svijet. Ono strašno trpi, iako toga nije svjesno.

Sve one prostore u njegovoj duši koje treba ispunjati majčinska i očeva ljubav, sve te prostore ispunja bol i patnja za ljubavlju, zapravo raste strah, jer te prostore ubrzo ugrabe nečiste ruke.

 

Znaš otkuda dolazi strah, čiji je to posao. Suviše mnogo je takvih duša na svijetu.

 

Ljubav se prezire, gazi, mrzi, jer da nije tako, svako čedo začeto u utrobi majke prihvaćalo bi se s ljubavlju. Ta ljubav je hrana važna za dijete isto koliko i mlijeko. Bez mlijeka djetetovo tijelo umire, a bez ljubavi duša djetetova živa umire.

 

Dušo ljubljena, kćeri Moja, predaj Mi taj svoj strah, i kažem ti Ja, tvoj Bog, mjesto straha ispunit ću bezgraničnom Ljubavlju. Ali, dušo, to moraš sama učiniti.

 

 A sada da Ja tebe nešto pitam?

 

 

- Da, ljubljeni moj Isuse, pitaj!

 

 

 

Želiš li ti ući u Vladavinu Mira?

 

 

 

- Znaš, Gospodine, da želim, svim srcem želim. Ta i molila sam neko vrijeme redovito krunicu na tu nakanu. Ali sam po­malo ohladila svoje misli glede toga. Čak sam mislila da konac ovoga vremena i nije tako blizu. Da će to biti negdje za 30-50 godina i da ja toga nikako neću doživjeti.

 

 

 

Varaš se, dušo, sve je to tu, na pragu. Neće se navršiti dvijetisućita, no dan ne zna nitko. Ni Sin, doli Otac. Ja sam Ti rekao da živiš tako kao da ćeš se sada susresti sa Mnom. To Ti govorim i ovaj put.

 

Kad molite u Očenašu: " Dođi Kraljevstvo Tvoje ", obično ni ne mislite pravo na te riječi, što one u potpunosti znače. Neki čak tumače u smislu da dođe Kraljevstvo Božje u vaša srca. Da, to je u neku ruku prihvatljivo, jer bez Ljubavi Božje u vašim srci­ma ne može doći ni Moje Kraljevstvo na Zemlji.

 

 " Dođi Kraljevstvo Tvoje" - Ja sam vas naučio da tako molite. Vidiš, molite, a ne znate što. To Kraljevstvo, dušo ljubljena, je nova era ovdje na Zemlji. Ne na nebu. Ovdje na Zemlji. To je nešto kao Raj na Zemlji.

 

Novu Zemlju pripremam za vaš život.

To je život kakav vi niste ni pomislili da postoji.

Ta nova era, era je Ljubavi, Mira, Radosti, Topline.

 

Ne, vi to sad teško možete dokučiti. Ali Ja, Bog, za vas sve to spremam. Mali je broj onih koji će ući u Vladavinu Mira. Taj mali broj Mojih odabranih duša mora proći kroz sve nevolje da bi zavrijedili ući. To je kao ulaznica za Moje Kra­ljevstvo.

 

Dušo, zato te pitam, želiš li ući u novu eru. Strpi se dakle i hrabra budi. Predaj Meni, Bogu, sve svoje nedostatke, i taj strah Mi predaj! Potpuno Mi pokloni svoje povjerenje.

Ne boj se, kažem ti Ja, tvoj Bog. Ne boj se, vjeruj Mi!

Vrijedi pretrpjeti sve to što će te snaći, tebe i mnoge druge, da bismo se našli zajedno u Mom Kraljevstvu u Vladavini Mira.

 

Vjeruj Mi, dušo! Ne boj se!

Moj Mir i Blagoslov počivao na tebi! Radi s ljubavlju!

 

 

7.11.1997.