NIKAKO JA TEBE OSTAVITI NEĆU
- Gospodine Isuse, ljubim Te!
Gotovo cijeli dan razmišljam kako je ovo sve preteško i suviše snažno za ovo Tvoje jadno sredstvo koje si Ti, Vječni, u svome milosrđu odabrao.
Ne, ne smijem dopustiti da moj um razmišlja. Time neću ništa postići, mogu samo sebi zadati dodatnu glavobolju.
Bože Jedan i Trojedini, ovo mi je sve jasno, i opet mi ništa nije jasno. Znam po Otkrivenju, po Danijelu i po drugim izvorima da Ti dolaziš, da je Tvoj drugi, slavni dolazak blizu. Čak sam neko vrijeme mislila da si se Ti, Gospodine, predomislio, i da će Tvoj dolazak biti puno kasnije.
Ne znam, potpuno sam zbunjena. Od svoje slabosti bojim se pomišljati na sve to, a opet nekako moram.
Ti kažeš da su ove Tvoje riječi istinite. Isto tako kažeš da se ovaj put obraćaš izravno, jasno, snažno i bez prispodoba, dakle konkretno.
To me, ljubljeni Bože, plaši, priznajem. Doživljavam Tvoju riječ često kao grmljavinu, a onda opet - toplina, ljubav, sama Očinska nježnost.
Priznajem, toliko sam zbunjena, i ono malo, gotovo neznatno samopouzdanja minulo je, nestalo. Jadna Ti sam, moj Bože. Preveliko je to sve za mene. Oprosti, ljubljeni, ovo Tvoje siroto dijete ne pita Te za račun, ne, nego samo zbrajam činjenice, da sam ja uistinu bijeda ispod svake bijede. Gdje si me samo pronašao?!
Oprosti, Oče, oprosti! Bilo kako bilo, Tvoju svetu volju ja ću s ljubavlju vršiti. Tvoja sam potpuno i u svemu! Ja ionako nemam ovdje više što tražiti osim Tebe služiti, Tebi se klanjati, Tebi ugađati koliko god mogu u svojoj bijedi i slabosti.
Ljubim te. Sva Moja Ljubav je s tobom. Neka ti, dušo, u ovom danu Ljubav Boga donese radost i mir, tebi i tvojoj obitelji.
Neka Moj Božanski oganj Ljubavi ražari tvoje srce, te postaneš plameno srce koje će izgarati ljubavlju za svojega Boga. Budi u miru!
(približio mi se muž i sjeo blizu mene.)
Zadahnjujem te svojim dahom Mira, ne strahuj!
Kad dođe vrijeme, on će to saznati. Samo sve Meni prepusti. Ništa se ne boj. Ja vodim njegovo srce, njegov duh i dopuštam da njegove misli obuhvaćaju sve onako kako jest.
Raduj se, dušo ljubljena! Bog te štiti, Bog je na tvojoj strani. Vjeruj, ljubljeno dijete, uistinu imaš svemoćnog saveznika, i ništa se ne boj!
(Moja pomisao na poteškoće u vezi ovog zadatka.)
Moja zaručnica se muči mišlju da će je njezin Zaručnik ostaviti, napustiti.
Dušo, o dušo ljubljena, zar da te ostavim, da tugujem zbog tebe? Da Mi srce jeca od žalosti za tobom?
Zar da Moj križ Spasa za tebe, dušo, postane bez cijene? Nikako!
Čuj Me, dušo: NIKAKO Ja tebe ostaviti i napustiti neću!
Ta zar bi ti ostavila svoju Luciju? Reci, bi li je napustila? Eto vidiš, Ljubav, dušo, Ljubav je ta nerazrješiva spona.
Jača je čak, neusporedivo jača, od pupčane vrpce. Jer ova se dade i može prerezati, dok LJUBAV, LJUBAV BOGA nikako.
Ti se, dušo, možeš odalečiti od Mene i ne prihvatiti Moj zov Ljubavi. To je tvoja slobodna volja.
Ali Ja, Bog tvoj, ljubim te i ako to učiniš.
Nisam miran ni spokojan, dok god postoji i najmanja mogućnost da Mi se vratiš.
Dok god živiš na ovome svijetu, do posljednjeg samrtničkog daha Ja te čekam, Ja te zovem - VRATI SE SVOM BOGU!
Moja Ljubav u svojoj strpljivosti ide do te mjere da zažmirim i zatvorim uši na sva tvoja proklinjanja, na sve tvoje psovke, na sve tvoje izopačenosti, na sve tvoje slabosti, - i opet te privijam svome Srcu Boga.
Ja cjelivam tvoju dušu bez prestanka cjelovom vječnosti. Zadahnjujem je Božanskim dahom miline da potpuno ne uvene i ne osuši se u ovoj ledenoj pustoši.
Sve tvoje slabosti koje nosiš, sve grijehe, sve nesavršenosti draže su mi i lakše ih trpim nego što bih trpio oholost u tvome srcu.
Dušo, kažem ti Ja, tvoj Bog, od svih grijeha ipak najjača je oholost. Zašto? Zato jer svi grijesi vode od oholosti.
OHOLOST je kao zdenac prepun svakog smeća, truleži, raspadanja, gdje se kote zmije i crvi, gdje najodurnija gamad koju sam svojom rukom stvorio, gmiže i plazi, množi se neprestano te postaje sve odurnija u svome smradu i izgledu.
Dušo, ti često dobro kažeš (Moj Duh u tebi govori): Bolje mi je i dvije grbe nositi na leđima nego biti ohola. Razmišljaj često o tome!
Vi ste toliko bijedni u tijelu i skloni svakome grijehu, a osobito oholosti, te i ne primijetite kad vam se ona uvuče u srce.
Da bi Moja Ljubav, Ljubav Boga, mogla u savršenstvu napredovati i
cvasti u vašem srcu, protivnik joj nikako ne smije biti oholost.
Moj Mir, ljubljeno dijete, tebi i tvojima! Radi sa Mnom!
28.11.1997.