Ni suvremenim indijancima danas, nije lako...

-------------------

Posjet narodu Apasa

Oci u oci sa starijom kulturom


"Sto je zivot ako smo zatoceni poput stoke u oboru?
Bili smo neobuzdani i slobodni,
Slobodni kretati se kamo zelimo.
Kako bismo mogli zivjeti u zatocenistvu?"
- Victorio, vodja Apasa


1995. godine, kada sam vec poceo pisati ovu knjigu, dozivio sam svoj prvi istinski susret sa starijom kulturom. Mladja je kultura, kao sto joj je svojstveno, pokorila i porobila tu stariju kulturu te nad njom izvrsila pokolj. No, prezivjelo ih je dovoljno da bih osobno mogao upoznati njihov nacin zivota. Taj mi je susret donio nekoliko vaznih pouka o zivotu u Duhu.

... On zivi prema "apaskom vremenu", rekla je. "Sve se dogadja u onom trenutku u kojem se treba dogoditi i na onaj nacin na koji se treba dogoditi pa zbog toga ne voli nista planirati."...

... Prepoznao sam poznatu pustinju u kojoj su tu i tamo rasle kadulja, opuncija, kotrljajuce grmlje i golemi saguaro kaktusi ruku rasirenih i podignutih prema nebu kao nijemi cuvari prastare zemlje. U blizini je Mt.Graham, za Apase sveto mjesto, stjeciste duhovnih silnica,
koje im je Sveuciliste u Arizoni oduzelo zahvaljujuci politickom utjecaju i novcu, te ondje sagradilo opservatorij...

...Ispricao sam Jane o ptici koja je letjela iznad mojega automobila i zatratzio njeno misljenje. Ona mi je rekla da su ptice njezini glasnici, da joj donose saznanja o raznim situacijama i o buducnosti te da je cesto stite od opasnosti...

... Zbog toga sam sa zadovoljstvom prihvatio njegov poziv da mu se pridruzimo u obredima
kojima inace smiju biti nazocni samo pripadnici plemena: obredu znojenja i plesu Okrunjenih plesaca...

... Reci cu slijedece: taj je obred potvrdio sve sto sam intuitivno znao o moci povezivanja s
vlastitim duhovnim izvorom...

... Jedna je uciteljica, Angloamerikanka koja je stigla tek nedavno, rekla: Ta djeca posjeduju neopisivu energiju i snagu. Pokusam li obuzdati osmogodisnje ili devetogodisnje dijete, zadrzati ga da ne potrci prema necemu ili tek stavim ruku na njegovo rame, osjecam snagu tinejdzera ili mladog muskarca. Ta su djeca nevjerojatno snazna, a kada nesto odluce, gotovo ih je nemoguce sprijeciti da to i ostvare."...

...Ona me strogo pogledala. "Mi smo oduvijek vjerovali u jednoga Boga. Pred Suncem ne molimo zato sto ga obozavamo, vec zato sto nas podsjeca na stvaratelja Sunca koji nas grije i daje nam zivot. Mi uvazavamo zivotinje i stujemo ih zato sto su dio Bozjeg svijeta i
njegovog djela."...

... A tada je u meni bljesnula spoznaja. Ritam bubnjeva bio je isti za svaki napjev: ugadjali smo svoje mozgove, vjerojatno na frekvenciji od 10 Hertza alfa mozdanih valova ili na nekoj sukladnoj frekvenciji.
Uvidio sam da posrijedi nije primitivan ples: bio je to oblik meditacije na mantru jednako kao sto to cine hinduisti, Tibetanci sa svojim molitvenim niskama te katolici dok satima mole krunicu.
Oni izazivaju izmijenjena stanja...

... Za te je ljude taj obred temeljan, najdublje ukorijenjen, najstvarniji i najcvrsce vezan uz zivot, najupecatljiviji. Dok sam ga promatrao i sudjelovao u njemu, u svojim sam dubinama bio potuno siguran da je kultura nas bijelaca postala isprazna sala o samounistenju, s televizijom na celu...

... Vozeci kroz mracnu pustinju, upalio sam radio i pronasao postaju Navajo Indijanaca, nekoliko stotina kilometara sjeverno i zapadno.
"Slijedi nasa danasnja povijesna misao", rekla je voditeljica izmedju dvije "contry and western" pjesme. "Kada je Kolumbo slucajno nabasao na nasu zemlju, prisvojio ju je jednako kao i nase ljude i sve nase blago, u ime pape te spanjolskoga kralja i kraljice.
Najprije je naredio da se okupe svi Indijanci iz okolnih krajeva te zahtijevao da mu svaka osoba starija od cetrnaest godina sutradan donese saku zlata. Sljedeceg su dana hvatali sve one koji su donijeli manje ili nisu donijeli nista, i odsjecali im jednu ruku. Toga su dana tisuce ljudi izgubili ruke.
Potom je Kolombo zarobio onoliko Indijanaca koliko ih je uspio ugurati u potpalublje svojih brodova, te ih poslao u Spanjolsku kako bi ih ondje prodali u roblje. Vecina ih je umrla tijekom putovanja jer su ih drzali u potpalublju, u vlastitim izmetinama, a hranu su im bacali kada se mornarima prohtijelo. Medjutim, oni koji su prezivjeli, priskrbili su Kolumbu lijepu zaradu. Nekoliko se puta vratio kako bi uzeo jos robova i odsjekao jos ruku.
To je covjek kojemu bismo na Kolumbov dan trebali odati pocast."
Kad je Merle Haggard poceo pjevati, jedva sam popustio stisak saka na upravljacu.


(Dio teksta iz knjige Thom Hartmann, PROROKOV PUT, Dozivljaj sile zivota.)

 

 

U sjećanje ostalim žrtvama zvijerske «duhovnosti» i onima koji se još bore za svoj opstanak zbog ljudi bez duše, svetosti i srca:

www.culture-amerindiens.com

 

http://www.culture-amerindiens.com/

 

--------------------------------------------------------------------------

 

 

 

"...Kada neka vrsta ili kultura izumire, uvijek mozete nesto nauciti od nje. U Barakoai smo zatekli vrlo naprednu civilizaciju - mozda najnapredniju od one koju smo ostavili kod kuce... Baracoa je siromasni grad. Ali iako nedostaje svega, osim dovitljivosti i domisljatosti, na ulicama Baracoe necete zapaziti znakove siromastva na nacin na koji biste to u New Yorku ili Tokiju ili ovdje kod nas u Parizu. Baracoanci zive u buducnosti iz jednostavnog razloga jer su naucili suspregnuti suvremene potrosacke navike i znaju se dobro zabavljati bez obzira na sve. Ali vjerojatno nece jos dugo. Turizam ih vraca u sadasnjost. Mjesna prostitutka zaradi vise za jednu noc provedenu s turistom, nego za godinu dana rada u uredu. Za neke Baracoance - one s boljim vezama, trazenijim vjestinama i najseksipilnijim tijelima - povratak turizma znaci biti bolji od susjeda, cesce jesti meso, mozda cak i kupiti par adidas tenisica. Za sve ostale turizam je mijesanje pica strancima, pospremanje hotelskih soba i prodavanje tracarija po plazama".

 (Kolumbo je 28.listopada 1492. stigao do mjesta Tain na Kubi, sa preciznim kartama Amerike iz Aleksandrijske knjiznice i financiran od obitelji - korporacije Medici kao clan tajnog iluminatskog drustva. Petsto godina kasnije grad je nazvan Baracoa, Benettonov Colors, 16., Jedan grad, srpanj-kolovoz 1996., KN20,00)..."

 

(Napomena: Tekast je dobiven od dr.sc.Marijan Vejvode u sklopu Novog Svjetskog poretka, meni nepoznat izvor.)

 

U Rijeci, 27.04.2008.                         Borivoj Bukva