Petrovo mučeništvo - izmišljotina

Prva osoba koja spominje smrt Petra i Pavla bio je rimski biskup Klement. On piše 95. god (poglavlje 5)
" Ali, sjetimo se heroja koji živješe među nama...i njihova plemenitog primjera...bili su proganjani i osporavani, sve do svoje smrti... Petar koji je pretrpio mnoge nedaće i tako svjedočeći otišao na mjesto slave. Radi ljubomore i progonjenja, Pavao je bio primjer izdržljivosti, nekoliko puta u zatvoru, otjeran u izgnanstvo, kamenovan, propovijedao na Istoku i Zapadu, stekao slavu po svojoj vjeri i svjedočio pred vladarima, i tako je otišao s ovoga svijeta i dospio na sveto mjesto.... "
Kao rimski biskup, Klement je trebao znati točno što se desilo Petru i Pavlu u Rimu. Premda piše tek 30 godina nakon događaja, kao kršćanin, on je jedini izvor kojega imamo.
Uočite da nikada ne koristi riječ "mučenik". Uopće ne piše kako su umrli. Nikada ne tvrdi da su umrli u Rimu. Samo da je Petar pretrpio " mnoge nedaće". Jedino što se približava pojmu mučeništva je da su " osporavani, sve do smrti". Isti izraz se upotrebljava i za likove kao što su Jakob, Josip, Mojsije i David, a nitko od njih nije bio mučenik. Klement samo kaže da su ostali kršćani sve do svoje smrti unatoč napadima i otporima.
Naravno, što je vrijeme više odmicalo, to se dodavalo više detalja njihova "mučeništva". Oko 140 godina nakon smrti Petra i Pavla, Tertulijan prvi tvrdi da je Petar raspet na križu naopačke. On piše u 'Protiv Marciona' :-
Kako je sretna Crkva, na koju su apostoli izlili svoju doktrinu zajedno sa svojom krvlju, kada je Petar podnio pasiju kao naš Gospodin i kada je Pavao nosio krunu u smrti poput Ivana apostola koji je prvo uronjen u kipuće ulje, bez ozljeda, a zatim se vratio na izgnanstvo na otoku.
Tertullijan ne daje nikakve podatke da podupre svoj iskaz da je Petar raspet, a Pavlu odrubljena glava. U istoj rečenici piše o Ivanu u kipućem ulju. Njegova publika je očito mogla progutati i tu laž.

Kao što se ti zoveš Kamen, na čvrstoj Stijeni ću sagraditi svoju Crkvu

Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete - čast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja;
(1.Pet 2,4-5) Sam Petar govori vjernicima da su mala kamenja građena na ogromnoj stijeni Isusu Kristu.
Apostol Pavao u 1. Kor. govori :
Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.
(3,11)
"i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist."
Prva poslanica Korinćanima 10, 3
Isus je nazvao Petra i Sotonom (Mat 16,23), no jedno je jasno. Isus nije imao u planu Crkvu - Vatikan, koja će trajati tisuće godina. Propovijedao je skori dolazak Kraljevstva božjega, bilo u obliku sebe kao Mesije koji će to uspostaviti u Jeruzalemu, ili prema kasnijim pisanjima, kao apokaliptička vizija kraja svijeta.

Postoji mnogo paralela iz Starog zavjeta, gdje se neki kamen uzima kao svjedok onome koji govori. To je smisao Petra (Petrus) kao "Isusova svjedoka Novoga Saveza" (da se ne zataji Bog, kojega je Petar 3 puta zatajio): ont>

Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu. Jošua upisa te riječi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu. Zatim reče Jošua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je čuo riječi što ih je govorio Jahve; on će biti svjedok da ne zatajite Boga svoga." Recite taj logičan zaključak katolicima, i oni će odmah skočiti na vas kao opareni. Na toj jednostavnoj rečenici, temelji se Vatikanska država i cijela crkvena totalitarna autokratska piramida. Ujedno treba napomenuti da je Petar - "tobožnji prvi Sveti Otac Papa" - bio oženjen čovjek (Mat. 8,14 "Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici".)

Sveti Oci - Pape

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen."
Mat.23, 9-12  

Onaj kip žene u sredini gornje slike, koja drži križ, je sv. Jelena Križarica tj. carica Jelena koja je tobože dovukla Isusov "istinski" križ iz Jeruzalema u Rim, kao i ostale Isusove relikvije, čavle, krunu od trnja, križeve razbojnika itd. Vidi pod Pobožnje laži - Relikvije.

Napomena uz "prekrasna crkvena zdanja", Mikelanđelovu umjetnost, Bachove oratorije ili Bethovenove simfonije:
Nikada nećemo znati kako kreativna i vrijedna divljenja bi bila djela tih umjetnika da su im novce davali svjetovni, a ne crkveni bogataši, ili svjetovna država. Ali znamo da je umjetnost i arhitekturu Stare Grčke i Rima uvelike devastirala i zagušila upravo "kršćanska kultura." Inače, Bazilika Svetog Petra izgrađena je golemim novcima prikupljenim od prodaje "oprosta grijeha". Ako ste počinili kakav grijeh, mogli ste ga isplatiti u gotovini Crkvi i tako skratiti svoj boravak u čistilištu.

Bilo ih je navodno oko 260. Po katoličkom popisu, 30 ih je bilo mučenika, a 86 svetaca.
Koliko god se ponavljao taj podatak, on je tako drsko lažljiv da i najzadrtiji katolički eksperti (Delehaye, Ehrhard, Duchesne, itd.) priznaju da je najviše 2 pape dalo svoj život za vjeru. Oko tucet ili više bez oklijevanja su oduzeli živote svojim rivalima ili neprijateljima.
Za dvije trećine od 86 navodnih papa-svetaca, nema nikakvih pouzdanih dokaza. Hvalospjevi u Katoličkoj Enciklopediji temelje se na bajkama i nadgrobnim natpisima, kao onaj koji opisuje Ivana XII, najkorumpiranijeg mladog lupeža koji je ikada nosio tijaru kao "ornament cijeloga svijeta."
Od prvih 30 papa sa službenog popisa, poznato nam je samo njih pet. Od njih, dvojica su bili Anti-Pape, trećega (Viktor) je ukorila cijela crkva za njegovu aroganciju, a bio je vrlo dobar s Imperatorovom najžešćom ljubavnicom; četvrti (Callistus) bio je beskrupulozni, bivši trgovac robljem (a on nam je najbolje poznat): peti (Damassus) imao je moralne standarde niske i za to doba. Nepoznato je barem 100 papa (tu su skoro svi tobožnji mučenici i sveci), više od polovice ostalih je krivo za trgovinu crkvenim položajima, nepotizam i korupciju, a od preostalih 160, uz dobre dokaze, oko 30 ih je bilo ubojica, bludnika i raznih drugih kriminalaca. Toliko o svetoj, neprekinutoj tradiciji od Svetog Petra do danas.
Prvi "crkveni oci" su sa zgražanjem govorili o poganskim rimskim prvosvećenicima koji su si dali titulu Pontifex Maximus - Vrhunski Pontif ! Ali povijest se ponavlja. Imperator Gracian (360 n.e.) milostivo daje tu "slavnu titulu" tadašnjem papi Damasusu I, pa je i današnji Papa ponosno nosi, zajedno sa ogromnom, zlatom izvezenom kapom - mitrom, koja je preuzeta od svećenika boga Mitre, prikladnom šarenom haljinom i faraonskim "pastirskim štapom".
Mitraizam je bio najpopularnije vjerovanje u doba starog Rima prije širenja kršćanstva. Naravno, nakon kristijaniziranja svega, većina Mitraističkih hramova je uništena ili prenamijenjena.

Klement V

Prethodnik Ivana XXII, Klement V, sva crkvena blaga je dao svojim rođacima. Novi je Papa morao sve rasprodati, uključujući i odriješenja grijeha, izlaznice iz čistilišta i ulaznice za raj.
Lukavo je sastavio popis grijeha, zajedno sa cjenikom za njihovo otpuštanje. Na popisu je bilo svega, od ubojstva do piratstva i incesta, bluda i sodomije. Što je netko bogatiji, tim je više mogao sagriješiti i kupiti odrješenja, a time je crkva bila bogatija. Većina bogatstva je protraćena na Papinu omiljenu pasiju - ratovanja. Dotični Papa izdaje bulu "Cum inter nonnullos (1323)" po kojoj su Isus i apostoli bili bogati. 114 franjevaca je spaljeno, jer su zagovarali siromaštvo.

Papa Agapetus (535-6) spaljuje anatemu koju je Papa Bonface II (530-2) svečano proglasio protiv Dioscorusa (530). Isti je bio anti-papa, ali Agapetus, koji ga je štitio, prikazan je kao istinski Papa. Papa Adrian II (867-72) je rekao da građanski brakovi vrijede; Papa Pius VII (1800-23) ih proglašava nevažećim. Oba su nepogrešivi Pape pod izravnim uplivom Svetoga Duha. Nicholas V (1447-55) poništava sve od Eugeniusovih IV (1431-47) "dokumenata, procesa, dekreta i cenzura protiv koncila [Basle]. ... i da ih se smatra nepostojećim" (Dollinger, op. cit., p. 275), ali oba su ostala na svetoj liniji Papa.

Ivana Orleanka - vještica - svetica

 Srpnja 21, 1773, Papa Klement XIV osuđuje Jezuite, ali Papa Pius VII u kolovozu 7, 1814 to poništava. Eugenius IV je osudio Ivanu Orleanku (1412-31) da se spali kao vještica i heretik, ali Papa Pius X (1903-14) je beatificira 1909, a Benedict XV (1914-22) kanonizira (postaje svetica) 1920.
Izjava inkvizitora Ivane Orleanske iz 1431:
"Velika opasnost bila joj je pokazana kako dolazi od nekog tko je tako uobražen da vjeruje kako postoje takva prikazanja i otkrovenja i stoga laže o stvarima koje se tiču Boga, dajući lažna proročanstva i objave koje nisu znani od Boga, nego izmišljeni. Iz toga može slijediti zavođenje ljudi, stvaranje novih sljedbi i mnoge druge bezbožnosti koje potkopavaju Crkvu i katolike."
S druge pak strane, radi se o sumanutoj osobi spremnoj da povede vojnike i pobije mačem vjerske neistomišljenike. 1429. god. dok je Svetica Ivana bila zauzeta borbom protiv Engleza, u isto vrijeme u Češkoj-Bohemiji djeluje Jan Hus. Oštro je osuđivao zloupotrebe i laiciziranja Crkve, te razuzdani život svećenstva. Danas se smatra tvorcem češkog književnog jezika. Kada je Hus 1412. ustao protiv bule pape Ivana XXIII kojom se dijele oprosti za novac (indulgencije), dobija već drugu ekskomunikaciju. Kad je Hus konačno odbio zahtjev koncila da se odrekne svih svojih učenja koja nisu u skladu s učenjem rimokatoličke Crkve, a naročito kada nije priznao primat apostola Petra (tj. pape kao njegovog nasljednika) u Crkvi proglašen je heretikom, osuđen i istog dana (6. srpnja 1415.) spaljen na lomači. Evo što je Sv. Ivana izdiktirala da bude napisano i poslano husitima, koji su se zalagali za povrat crkvenih bogatstava narodu:
"Odavno bih vas posjetila sa svojom osvetničkom rukom da nisam zauzeta u engleskom ratu.
Ali ako uskoro ne saznam da ste prekinuli s vašim zlodjelima i da ste se vratili u okrilje Crkve,
možda ću napustiti ovaj rat s Englezima i okrenuti se protiv vas
da uništim to strašno praznovjerje s mačem i prekinem ili vašu herezu ili vaše živote.
Ako se vratite svjetlu, ako uđete u krilo katoličke vjere,
pošaljite mi vaše poslanike.
Ali ako ustrajete u otporu .... očekujte da me vidite,
s najjačom čovječjom i božanskom moći,
da vam platim u vašem vlastitom novcu"
(Gies, Joan 'Arc, str. 135)

Danas je njezina slika u pariškoj katedrali Notre Dame, i mnoge joj se svijeće pale kao svetici. Kako kada ju je nepogrešivi Papa Eugenijus IV kao Petrov nasljednik, i pod vodstvom Svetoga Duha proglasio vješticom i pristao da je spale živu?
Savonarolu (1452) isto tako pale, unatoč njegovu govorništvu i moralu, jer se usudio kritizirati Crkvu. A, kako čujem, sprema se i njegovo proglašenje Svecem.

Papu Honoriusa (625-38) je 6. Ekumenski koncil 678-87 proglasio heretikom. Stoljećima su se Pape zaklinjale kod preuzimanja Vatikanskog ureda, da je Honorius bio heretik, ali eto ga na popisu Papa!

"Izvan je svake sumnje da on [Papa] može griješiti čak i u stvarima koje se tiču vjere. Ustvari, mnogi rimski pape su bili heretici." - Kaže nam to Sveti Otac Papa Adrian VI, 1523. Zašto mu ne bismo vjerovali ? Zato jer ako ne vjerujete u apsolutni autoritet i nepogrešivost Pape, gubite pravo na Spasenje i Život Vječni u Raju !

Ekskomunicirani leš Pape
896. godine, Papa Stjepan VII (896-7) je dao iskopati leš prethodnog Pape Formosusa (891-6) 8 mj. nakon ukopa. Leš u raspadanju, obučen kao Papa, "odveli" su na suđenje, posjeli na tron, "procesuirali" i našli krivim što se okrunio kao vladar, jer je bio jedan od mnogih nezakonitih potomaka Karla Velikog. Osuđenog od pape Stjepana VII, leš bivšeg pape Formose je skinut do gola, odsječena su mu tri prsta desne ruke kojima je blagoslivljao, a ostatak bačen rulji, koja ga je vukla ulicama i bacila u rimsku rijeku Tiber.

Papa Stjepan VII je tada proglasio sva Formosijusova zaređenja nevažećima, pa Katolička crkva i danas ima problema - mnogi tadašnji biskupi su zaredili druge, drugi treće... Nema problema, i Formosus i Papa Stjepan VII koji ga je izvukao iz groba i ekskomunicirao, upisani su na službenoj Katoličkoj listi slavnih prethodnika današnjeg Pape kako bi se očuvao njihov neprekinuti niz !

Era pornografije u povijesti papinstva
 Godine 904 do 974, na primjer, nazvane su "Era pornografije u povijesti papinstva". Kurtizana Marozia, ljubavnica pape Sergijusa III, postaje majkom pape Ivana XI, tetka Ivana XIII i baka Benedikta VI. A još ništa nisam napisao o Papi Aleksandru Borgiji i njegovoj Lukreciji!
Veliki doprinos Pape Borđije koji je bio spletkar, trovač, nepotist, bludnik i što sve ne, potaknuo je na službeno ubacivanje dodatka anđelovu pozdravu Mariji, riječima:
"Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše Amen."
Vjernici koji ovu molitvu beskrajno monotono ponavljaju, niti ne slute kakav lupež je za to zaslužan. Do završetka 15. stoljeća, nije postojao službeni završetak molitve, ali postojala je "molitva Pape Aleksandra VI" (vidi "Der Katholik", travnja, 1903, str. 334), i ugravirana je na zvona
(Beisesel, "Verehrung Maria", str. 460).

Interesantni prikaz Papa po imenu IVAN: 
"Znamo" da je Ivan bio "Isusov učenik kojega je najviše volio", a kasnije je, navodno, postao Evanđelist. Zato je to najčešće ime koje uzimaju Pape od ukupno 3o5 papa koji su zasjeli na "Petrovo prijestolje":
- Prvi papa 523-528 proglašen je svecem
- Sedmoga papu naslijedio je Ivan, koji nije bio pravi papa. Njega se ne ubraja u popis papa kao niti navodnu ženu-papesu po imenu Ivana, koja je rodila dok se penjala na konja. (Srednjovjekovne legende su nepouzdane, ali postoji i priča od 13. stoljeća da se svaki papa pregledava da se ustanovi je li muško. Interesantno je da Katolička enciklopedija detaljno analizira povijesne dokaze oko te Papese, i municiozno dokazuje da nije mogla postojati, jer su priče o njoj počele kolati tek kojih 100-200 godina kasnije. Ako nešto crkvenim apologetima ne paše, brzo će zgrabiti alate povijesne znanosti i upotrijebiti ih u svoju korist. Ako ti isti alati pokažu nešto porazno po Crkvu ili povijesnost Isusa ili grada Nazareta, izvlače sve moguće trikove iz rukava, legende i priče, što s pravom historiografijom ili arheologijom nema nikakve veze.)
-Ivana VIII je otrovao rođak, a budući da otrov nije brzo djelovao, ubijen je čekićem. (Uvijek je bio određen rizik biti Papa)
- Ivan IX. nije upadao specijalno u oči
- Ivan X. je postao Papa jer je imao za ljubavnicu ženu utjecajnog rimskog senatora. Izgleda da je i on bio ubijen.
-Ivan XI bio je majčin sinčić sa jedva 2o godina.
- Papa Ivan XII - Razvratnik, ubojica i štovatelj sotone (937. 964.)
Postavljen za poglavara rimokatoličke crkve s nepunih 18 godina. Papa Ivan XII nije pokazivao baš nikakve moralne vrline. Pogotovo oko celibata. Njegov privatni život bio je, dakle, prava litanija grijeha. Ogrezao je u svim vrstama orgija, s doslovno stotinama žena, uključujući i očevu priležnicu Stephnu. Ponekad je znao isto činiti i s muškarcima. Istina, grad Rim tada je i bio svjetska prijestolnica razvrata. Lateransku palaču pretvorio je u megabordel (priznaje kršćanska enciklopedija). Kronike potvrđuju da je, osim što je bio loš papa, bio i očajan političar. Ubijao je svoje političke protivnike, propali su mu svi savezi. Bio spreman ekskomunicirati svakoga tko bi ga kritizirao. Razljutio je germanskog vladara Otona I, kojeg je uvukao u ratnu alijansu. Brzo se predomislio pa se okrenuo protiv njega i to u trenutku kad je ovaj poslao vojsku da zaštiti papinsku državu. Kronika beščašća pape Ivana XII završila je kontroverznom smrću. Izdahnuo je tijekom spolnog odnosa. Bitno je dodati da je u pitanju bila žena. I to udana. Povjesničari dvoje je li ga ubio prevareni muž ili slabo srce. Oni skloniji onostranim objašnjenjima tvrde da ga je ubio sam sotona kojemu je papa često nazdravljao. Ukratko, papa Ivan XII bio je najgori vladar katoličke crkve. Svećenici su se molili da napokon umre, a njegov prevareni saveznik Oton I., u pismu je napisao: “Optuženi ste za takove perverzije da bi trajalo cijeli dan samo da ih nabrojimo...”
-Ivan XIII. je umro prirodnom smrću (rijetki blaženik)
-Ivan XIV je bio zatočen u Anđeoskoj tvrđavu, i umro je od gladi ili možda čak otrova.
-Ivan XV je radi svoje grabežljivosti podigao Rimljane protiv sebe,
-Ivan XVI je bio protupapa od 997 do 998 i u bijegu od vojske Otta III zapao u zatočeništvo. Odrezali su mu nos, jezik, uši i iskopali oči. Naopačke morao je jašiti na magarcu kroz Rim. Završio je svoj život u samostanu
Ivan XVII umro je nakon nekoliko mjeseci.
-XVIII umro kao redovnik
Interesantno da se tu preskače jedan broj i sada slijedi odmah
-Ivan XXI (Ivan XX se preskače) -Ivan XXII. To je ime današnjeg pape koje ime se već sreće za vrijeme raskola, kada su bili i po trojica na Papinom prijestolju.*
-Ivan XXIII.Vrlo uzoran papa (1958.). Sazvao koncil i obnovio crkvu. *Ali sad ima jedna interesantna pojedinost. Prije se već pojavio u povijesti papa Ivan XXII, koji je bio rođen u Napulju 1365 god. To je bilo vrijeme vjerskog Raskola. Već su od 1378. godine dvojica polagala pravo na papinsko prestolje. Da bi se to dokončalo, sazvan je koncil u Pizi. Kako se nijedan od dva aktualna pape nisu tu pojavili, izabran je treći, a postojeći Benedikt XIII i Grgur XII smijenjeni. Sada je crkva imala tri pape. Treći se zvao Aleksandar V, koji je kratko vrijeme nakon izbora otrovan. Tada se izabire u konklavi (o kojoj nema dokumenata) novi koji se naziva Ivan XXIII. Za njega se priča da je bio strašno razvratan te je spavao s najmanje 2oo žena (u kasnijoj optužnici navedeno) samo je u Bolonji oskvnuo 3oo opatica, zaveo je ženu svoga brata, sestru Kardinala Napulja držao je kao konkubinu, prakticirao je sodomiju (tako se tada zvala homoseksualnost), a čak ga se okrivljuje i za masturbiranje. Tvrdi se da nije samo svoje predhodnike ubio nego i po svoj prilici i Inoćencija VII. 1413 pobjegao je ispred napolitanske vojske i ulogorio je svoj dvor u Fiorentini. 

 Nadao se da će ga konzilij proglasiti za jedinoga papu, ali oci koncila su na ta tri pape gledali kao na zmaja s tri glave koje trebaju biti odsječene (U to vrijeme pojavljuje se Hus u Češkoj). Politika ga je spasila pa je, unatoč procesa u kojemu ga se optužuje za 54 zločina, on ipak odkupljen od bankara Casimos Vatera, Govani di Bicci de Medici, te umire slobodan, a oni mu podižu prekrasan grob na kojem su radili čuveni umjetnici toga doba.

Kako katolička enciklopedija uvijeno piše o svim tim pokvarenim Papama:
"Veoma burna povijest papa i za promatrača je koji se nalazi izvan Katoličke crkve jedna od najneobičnijih pojava svjetske povijesti. A za katolika papinstvo je ustanova koja potječe od Isusa Krista. Za njega postaje vidljiv u toj dvotisućljetnoj povijesti s njezinim svijetlim točkama i mračnim razdobljima dobar dio zemaljskog obličja Crkve. Ipak, vjeran kršćanin zna dobro razlikovati svetost službe i ljudskost bilo kojeg njezina nositelja."

Nitko ne tvrdi da su klerici na čelu sa svojim Papom kao vrhunskim zapovjednikom, bili mnogo nemoralniji ili pokvareniji od drugih tadašnjih vladara. Međutim, od vodećih Crkvenih ljudi koji čvrsto vjeruju u vječnu kaznu Paklom za grijehe, i u nagradu blaženstva Raja za pravednost, čovjek bi očekivao daleko više humanosti, moralnosti, duhovne prosvijećenosti i širine spoznaje. Nažalost, povijest je pokazala da se takvi ljudi nisu mnogo razlikovali od ostaloga puka, a često je upravo slijepo oslanjanje na dogme i položaj moći bio razlogom njihova licemjerja, okrutnosti, zadrtosti i duhovne tuposti.

«Mi nećemo, da se vjerom vežemo uz Rim, niti da se podvrgavamo papi». "Vjeruj u Boga, ali ne i u popa". Kad naši biskupi pišu političko pismo i kad oni hoće da budu hrvatskom narodu i politički vođe, onda je moja i naša dužnost, da to prosudimo i ako treba i osudimo. Govor u Krašiću, 28. rujna 1924. Popovi se najmanje mole, i onda kad se mole, misle na kuharicu. Ja sam nekada držao mnogo do kulturnoga i nacionalnoga rada bosansko-hercegovačkih franjevaca, ali sam se najzad razočarao i uvidio da su to ljudi neiskreni i lašci. Čitav njihov život i nacionalni i kulturni rad nije ništa drugo nego zavaravanje i zaglupljivanje toga naroda sa tendencijom da ga onda mogu lakše guliti i pljačkati. Ukoliko je taj narod još neprosvijećen, nepovjerljiv i zaostao, to je jedino njihova zasluga, jer su ga oni tako učili. Nova revija, 1926. broj 1, 89-90 [Stjepan Radić] "A u puku zapadne crkve, gdje potiče štogod dobra i poštena, to prečesto dolazi samo otuda, što on ne sluša i ne slijedi popa." [Ante Starčević, Djela III, str. 216]

www.angelfire.com