POGLAVLJE  XXVIII.

Janamejaya reče: "O Muni! Kako je Ràmachandra proslavio Navaràtra Pïju, koja vodi k sreći? Tko je on bio? I kako je ukradena Njegova Sità? Kako je On bio lišen njegova kraljevstva? Molim te da me zadovoljiš tako da mi sve ovo ispričaš." (1.)

 Vyàsa reče: "O kralju! U davna vremena, u gradu Ayodhyi, živio je plemeniti kralj sunčeve dinastije po imenu Daíaratha, on je uvijek obožavao Deve i Bràhmaçe. (2.)

 On je imao četiri slavna sina, Ramu, Lakìmaça, Bharatu i Satrughnu. Ova četiri sina bili su jednako učeni i lijepi te su uvijek radili ono što je bilo ugodno kralju. Od ova četiri sina, Ràmachandra je bio sin Kraljice Kauíalye, Bharata je bio sin Kaikeye, i lijepi Lakìmaça i Satrughna bili su sinovi Sumitre. Dok su bili mladi, oni su nučili vještinu streljaštva. (3-5.)

 Ovako obrazovani i pročišćeni, četiri su sina kralju pružali sve više radosti; jednoga dana Maharìi Viívàmitra je došao u Ayodhyu te je tražio od kralja pomoć njegova sina radi zaštite njegovih žrtvenih ceremonija. Kralj nije mogao odbiti Viívàmitrin zahtjev te je s njim poslao Ràmachandru s bratom Lakìmaçom. (6-7.)

 Briljantni Ràma i Lakìmaça tako su otišli zajedno s Munijem. U to vrijeme, u šumi koja se nalazila na njihovu putu, živijela je strašna Ràkhìasã (žena demon), po imenu Tàáakà, koja je običavala zadavati velike nevolje asketama; nju je Ràma ubio samo s jednom strijelom. Zatim je on ubio Subàhu te je odapeo strijele, onesvijestivši, i skoro ubivši, tako drugog noćnog lutalicu Màrãchu, i na ovaj način on je spasio Viívàmitru od svih prepreka koje su mu bile uzrokovane u njegovim žrtvenim ceremonijama. Obavivši tako veliki posao pružanja zaštite žrtvenih ceremonija, Ràma, Lakìmaça i Muni Cowsick, njih troje, uputili su se prema Mithili kraljevstvu. Na putu je Ràma Chandra spasio Ahalyu od prokletstva od kojega je patila. (8-11.)

 Konačno su dva brata, u društvu Munija, došli do grada Videhanagara. Upravo u to vrijeme kralj Mithile, Janaka, dao je zavjet da će dati svoju kćer Situ za ženu bilo kome tko bude u stanju slomiti Íivin luk; Ràma je slomio ovaj luk na dva dijela te je oženio Situ, rođenu od Lakìmã. Kralj Janaka Raminomu je bratu Lakìmaçu dao za ženu svoju drugu vlastitu kćer Urmilu. (12-13)

 Dobri i povoljni Bharata i Satrughna oženili su Mànáavi ondosno Írutakãrti, dvije Kuíadhvajine kćeri. (14.)

 O kralju! Tako, u velikome gradu Mithili, četiri brata su prema propisanim pravilima i ritualima obavili njihove ceremonije vjenčanja. (15.)

 Onda je kralj Daíaratha, videći da Ràma posjeduje sve osobine da preuzme kraljevstvo, predložio da se njega postavi na prijestolje Ayodhye. (16.)

 Ali kraljica Kaikeyã, videći da se rade neophodne radnje za postavljanje Rame na prijestolje, zatražila je od svoga muža Daíarathe, koji je bio potpuno pod njenom vlašću, da joj ispuni dvije stvari koje je prethodno bio obećao. (17.)

 Prvi zahtjev bio je da njen vlastiti sin Bharata postane kralj Ayodhye; a drugi zahtjev je bio da se Ramu protjera u šumu na četrnaest godina. (18.)

 Tako je Ràmachandra, zajedno sa Sitom i bratom Lakìmaçom otišao u Danáakà šumu, koju su često posjećivali Ràkìasi (demoni). (19.)

 Plemeniti kralj Daíaratha je bio veom žalostan zbog odvajanja od svoga sina, i zbog prokletstva koje je dobio od Munija Andhake on je tada napustio svoje smrtno tijelo. (20.)

 Bharata, videći da je njegov otac umro samo zbog njegove majke, suzdržao se od toga da postane kralj Ayodhye, cvatućega grada, želeći dobrobit svome bratu Ràmi. (21.)

 Ràmachandra je otišao u šumu Paéchavaîã. Jednoga dana najmlađa Ràvaçina kćer, po imenu Sïrpanakhà, pod utjecajem je strasti došla Ràmi; Ràmachandra se veoma naljutio te ju je unakazio otkinuvši joj nos i uši. (22.)

 Videći to, Ràkìase Khara, Duìaça i ostali veoma su se oštro počeli boriti s moćnim Ràmachandrom. (23.)

 Uistinu snažni Ràma je ubio Kharu, Duìaçu i ostale moćne Ràkìase, radi dobrobiti Munijâ. (24.)

 Onda je Sïrpanakhà otišla u Lanku te je obavijestila Ràvaçu da je Ràma otkinuo njen nos te da su Khara, Duìaça i ostali ubijeni. (25.)

 Zli i opaki Ràvaça, čuvši za njihovu smrt, veoma se razbijesnio te je smjesta na kočiji otišao u Màrãchinu šumu (26.)

 Ràvaça je onda odlučio da ukrade Sãtu; da bi to uspješno obavio on je naredio tom čarobnjaku Màrãchi da preuzme oblik zlatne srne i da tako odvuče Ràminu pažnju. (27.)

 Čarobnjak Màrãcha je preuzeo oblik zlatne srne te je u tom obliku došao u vidokrug Jànaki. Onda se ta raznoliko išarana srna počela kretati u Sãtinoj blizini. (28.)

 Gledajući lijepi zlatni sjaj tijela te zlatne srne, Sãtà Devã, kao da je bila potaknuta od strane velike Sudbine, ovako se obratila Ràmachandri: "O Gospodaru! Donesi mi kožu ove srne." (29.)

 Ràma je također, ne procjenjujući cijelu situaciju, zatražio od Lakìmaça da ostane sa Sãtom da bi je zaštitito, te je sa svojim lukom i strijelama otišao za srnom. (30.)

 Beskonačno vješt u magiji, čarobnjak Màrãcha u obliku srne, videći Harija u obliku Rame, dolazio je i odlazio iz njegova vidokruga putujući iz jedne šume u drugu. (31.)

 Kada je Ràma uvidio da je otišao veoma daleko od Svoga tabora, On se veoma razljutio te je nategnuo Svoj luk i odapeo strijelu prema srni. (32.)

 Podmukli demon čarobnjak, osjetivši strašnu bol bivajući precizno pogođen Ràminom strijelom, uzviknuo je: "O brate Lakìmaça! Ja sam ubijen!" te je izdahnuo. (33.)

 Ovaj strašni jauk je došao do Jànakinih ušiju. Ona je pomislila da je to Ràmin glas te je žalosno rekla Lakìmaçu: "Lakìmana, idi brzo. Ja se bojim da je Ràma ubijen; jesi li čuo uzvik, "O Lakìmaça! dođi brzo i oslobodi me!" Ràma te zove da dođeš." (34-35.)

 Lakìmaça je nato odgovorio: "O Majko! Ti si sama u šumi; stoga te je ne mogu ostaviti ovdje čak i da je Ràmachandra ubijen. (36.)

 O kćeri kralja Janake! Ràma mi je naredio da ostanem ovdje. Ako ja sada bilo gdje otiđem, ja ću biti optužen da nisam poslušao njegovu naredbu. Bojeći se toga, ja nisam u stanju napustiti ovo mjesto. (37.)

 Osim toga, meni se čini da je neki čarobnjak odvukao Ràmu odavde; ja stoga ne želim napraviti niti korak odavde i ostaviti te samu. (38.)

 Budi strpljiva; ja mislim da ne postoji takav čovjek koji bi mogao ubiti Ràmu; ja te ni u kom slučaju ne mogu ostaviti samu, prekršivši tako Ràminu naredbu." (39.)

 Vyàsa reče: "O kralju! Onda je mlada Ràmina žena počela glasno plakati, kao da ju je na to navela sama Sudbina, izgovarajući ove okrutne riječi čistome Lakìmanu: (40.)

O Sumitrin sine! Ja znam zašto si mi ti tako naklonjen! Ja znam vrlo dobro da je tebe Bharata poslao da nam se pridružiš naprosto da bi dobio mene. (41.)

 O podli Kìattriya, koji si vješt u magiji! ja ne spadam u grupu nemoralnih žena i ja te nikad neću prihvatiti za muža u slučaju da je Írã Ràmachandra mrtav. (42.)

 U slučaju da se Írã Ràma ne vrati, ja ću sigurno počiniti samoubojstvo; bez njega ja bih bila veoma žalosna i jadna, i ja ne bih bila u stanju nastaviti živjeti. (43.)

 O Saumitrã! Ostao ti ovdje ili ne, ja neću više ništa tražiti od tebe; ali želim još jedino reći, gdje je nestala tvoja prisnost s tvojim starijim bratom?" (44.)

 Čuvši ove Sãtine riječi, Lakìmaça se veoma ražalostio; i daveći se s teškim uzdasima uslijed unutrašnje boli, on se ovako obratio Sãti: "O! Ti koja nisi rođena putem maternice! Zašto izgovaraš tako okrutne riječi; ja jasno vidim da će stoga što ti izgovaraš tako bezvrijedne riječi uskoro na tebe pasti veliko zlo." (45-46.)

 O kralju! Rekavši ovo, plemeniti je Lakìmaça, jecajući i veoma žalostan, napustio Sãtu i otišao u potragu za svojim starijim bratom prateći njegove tragove stopala. (47.)

 Nakon što je Lakìmaça tako otišao, Ràvaça je došao da Sãtina utočišta prerušen u lukava prosjaka (Bhikìu s crvenom odjećom). (48.)

 Jànakã je povjerovala da je lukavai Ràvaça zapravo Yogi te mu je iskazala poštovanja ponudivši mu šumsko voće. (49.)

 Hulja je ponizno nježnim glasom zapitao ãitu: "O lijepa djevojko! Tvoje oči su lijepe kao lišće lotosa Palàse; stoga izgleda da ti nisi obična žena; kako to da si ti sama u ovoj divljoj šumi? O ljepotice! Tko je tvoj otac? tko je tvoj brat i tko je tvoj muž? Kako to da ti, tako lijepa, sama provodiš vrijeme u ovoj šumi kao obična žena? O ljepotice, ti zaslužuješ da živiš u palači ispunjenoj s nektarom; zašto ti živiš u ovoj kolibici, u ovoj divljoj šumi, kao obična Munijeva žena, kada tvoja ljepota sjaji blistavim zrakama Deva djevojke?" (50-52.)

 Vyàsa reče: "Janakina kćer, čuvši Ràvaniçe riječi, Mandodarãna muža, na nesreću je povjerovala da je on dobar Yogi te mu je odgovorila na sljedeći način: "Ti si vjerojatno čuo da dobri kralj Daíaratha vlada u gradu Ayodhyi. On ima četiri sina; najstariji od njih, Ràma Chandra, je moj muž. Kralj je Kaikeyã ponudio dvije blagodati zbog kojih je Ràma Chandra protjeran u ovu šumu i sada on ovdje boravi zajedno sa svojim bratom Lakìmaçom. (53-55.)

 Ja sam kćer Kralja Janake; moje ime je Sãtà; Ràma Chandra je slomio Íivin luk te me je tako dobio za ženu. (56.)

 Bivajući pod njegovom zaštitom, ja bez straha boravim u ovoj opasnoj šumi; videći zlatnu srnu, on je otišao da bi je ubio za mene. (57.)

 Lakìmaça, također, čuvši njegov glas, otišao je upravo sada. O Yogi! Ja živim ovdje oviseći o snazi ova dva brata. (58.)

 Eto, zato sam ja sada ovdje; oni će doći uskoro i iskazati ti poštovanje. (59.)

 Čovjek koji je stavio svoje strasti pod kontrolu i postao Yati je kao inkarnirani Viìçu; stoga sam ja tebi iskazala poštovanje. O Yogi! Naš se Àíram nalazi usred ove strašne šume, okružen s Ràkìasama. Stoga ja sada pitam tebe kako to da si ti bio u stanju doći ovdje u odjeći Tridaçáija (Sannyàsa Yogi); molim te, objasni mi to u ime istine." (60-61.)

 Ràvaça tada odgovori: "O djevojko očaravajućega pogleda! Ja sam kralj Lanke, Mandodarãn muž. O ljepotice! Ja sam radi tebe stavio ovu Yatijevu odjeću na sebe. (62.)

 O Ljepotice! Moja dva brata Khara i Dïìaça ubijena su u ovoj šumi; i natjeran od moje sestre ja sam došao ovdje. (63.)

 Ostavi sad svoga muža, koji živi u ovoj šumi kao puki siromah, kojega je sreća napustila i koji nema ništa i prihvati mene za muža. O ljepotice! Ja sam Ràvaça, kralj kraljeva; postani sada moja žena. (64-65.)

 O kćeri Janake! Ja sm gospod Vladara strana svijeta no ipak ja klanjam moju glavu tvojim lotosovim stopalima; zato me prihvati i danas ispuni moje želje. (66.)

 Prethodno, ja sam te tražio od tvog oca Janake; ali on je odgovorio da je on postavio zavjet da ćeš ti postati žena onoga koji uspije slomiti Íivin luk. Bhagvàn Rudra je moj Guru; stoga sam se ja bojao slomiti Njegov luk, i zato ja nisam bio prisutan na tvojoj Svayamvari. Ali od tog vremena moj um je u stanju boli i stalno misli o tebi. (67-68.)

 O ljepotice! Čuvši da ti sada boraviš u ovoj šumi, ja, potaknut prethodnom očaranošću tobom, došao sam ovdje; zato okruni sada moj trud s uspjehom." (69.)

 Ovako završava Dvadesetosmo Poglavlje u Trećoj Adhyayi o događajima povezanim s Navaràtrijem i opisom Ràmayane u Írã Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

  Bilješka: Priča o Sãtinu porijeklu ide ovako: Ràvaça, kralj Ceylona (Lankà) vršio je oštra sudržavanja te je dobio izuzetne moći. On je tri svijeta doveo pod svoju vladavinu, iznuđujući poreze od sviju. Deve i stanovnici nekoliko svjetova plaćali su poreze koje im je nametnuo Ràvaça. Ràvaça je poslao izaslanike Êiìijima i Munijima, asketama koji su boravili u šumi, tražeći od njih da plate poreze. Êiìiji su odgovorili da oni nemaju nikakve imovine. No Ràvaça je ustrajavao na svome zahtjevu. Onda su Êiìiji rezali svoje butine te su krv koja je izašla stavili u vrč koji je odnesen Ràvaçi. Ràvaça je dao ovaj vrč svojoj kraljici Mandodarã na čuvanje, rekavši joj da se u vrču nalazi otrov i da ga ona ne bi smjela piti. No Mandodarã je iz znatiželje popila jedan dio te je ostala trudna i rodila kćer. Bojeći se Ràvaçe, ona je stavila vrč s kćerkom da pluta po oceanu, koji je onda ploveći oceanima i rijekama, došao do zemlje Kralja Janake. Dok su seljaci obrađivali zemlju, oni su ugledali ovaj vrč te su djevojčicu odvelu Kralju Janaki koji ju je prihvatio i odgojio kao svoju kćer. Tako je Sãtà, rođena od krvi Bràhmiça, kasnije oduzela Ràvaçi život i kraljevstvo.

 Druga verzija ide ovako: Kao ranije, izaslanici Ràvaçe savjtovali su Munije da dadu nešto; u suprotnome Ràvaça bi im stvarao razne nevolje. Tako su Muniji rezajući svoje butine sakupili krv te su je dali kao porez govoreći da će krv u vrču uzrokovati propast državi u kojoj se bude nalazila. Ràvaça, kada je ovo čuo, naredio je da se vrč odnese u kraljevstvo Kralja Janake, kako bi na taj način došlo do propasti njegova kraljevstva. Vrč je odnesen i postavljen negdje u Janakinim poljima. Nadalje se dogodilo da je došlo do velike suše; kiše su potpuno izostale i strašna glad je bila neizbježna. Bràhmiçi Punditi su obavijestili kralja da ako bi on i njegova žena osobno orali polja, pasti će kiša. Kralj je na to pristao i on je zajedno sa svojom ženom to uradio, kralj je držao plug, a kraljica je držala kralja za ruku. Prvi dio pluga se slučajno sudario s tim vrčem iz kojega je izašla Sãtà s dvije žene, Riddhi i Siddhi, s njene dvije strane. Dvije žene su nestale, a Sãtà je bila mala djevojčica. Kralj Janaka ju je onda prihvatio i odgojio kao svoju kćer. Sità Devã je običavala svakodnevno sa svojom lijevom rukom podizati Íivin luk, koji se nalazio u kraljevoj kući, te ga je svakodnevno obožavala čime je ona pročistila mjesto. Videći ovo, Kralj Janaka je dao zavjet da će onaj koji uspije slomiti ovaj luk dobiti Sãtu za ženu.

POGLAVLJE  XXIX.

Vyàsa reče: "Čuvši ove podle riječi, Jànakã se počela tresti od straha; nekako došavši sebi, ona je počela govoriti: "O potomče Pulastya obitelji! Zašto ti, potaknut strašću, izgovaraš tako okrutne riječi? Ja sam rođena u Janakinoj obitelji; stoga se ja ne mogu ponašati kao nemoralna žena. (1-2.)

 O ti s deset lica! Bolje idi smjesta u Lanku; inače će ti Ràmachandra oduzeti život; ti ćeš bez sumnje prouzročiti svoju smrt radi mene." (3.)

 Rekavši ovo, Sãtà Devã je otišla prema Svetoj vatri po imenu Gàrhapatya, smještenoj u kući, govoreći odlazi, odlazi. Onaj čija je podlost uzrokovala da sve Loke jecaju spas, spas, taj isti Ràvaça, izopačena uma, tada je preuzeo svoj stvarni oblik te je otišao prema kolibici i čvrsto uhvatio Sãtu Devã koja se stresla od straha. (4-5.)

 Sãtà je plakala govoreći Ràma, Ràma, Lakìamaça, no griješni Ràvaça ju je čvrsto uhvatio i uspeo na kočiju te je odveo. (6.)

 Na njegovu putu on je naišao na Jaîàyu, Aruçina sina tako da je došlo do strašne bitke između njih dvojice, no zli Ràvaça, kralj Demona, ubio je Jaîàyu. Onda je Ràvaça odveo Sãtu na Lanku. Ràvaça je Sãtu, koja je plakala kao izgubljeno lane, smjestio u Aíoka šumu (Jaffnà), okruženu i čuvanu od Ràkìasa. Kralj Lanke je iskušavao Sãtu s ugodnim riječima, kraljevstvom i ostalim, ali Sãtà se nikad nije odrekla svoje vlastite čistoće i neokaljane nevinosti. (7-9.)

 Na drugoj strani, Ràmachandra je uzeo srnu koju je ubio i mirno krenuo nazad kada je vidio Lakìmaça koji mu se približavao. On mu se onda ovako obratio: "O Lakìmaça! Kakvu veliku grešku si ti počinio! Čuvši riječi tog zlog čarobnjaka, kako to da si ti napustio moju dragu Sãtu i došao ovdje?" Lakìmaça je tada odgovorio: "Bivajući žestoko proboden Sãtinim riječima (koje su dolazile kao zašiljene strijele) i potaknut od nje, pd vodstvom Neizbježne Sudbine, takoreći, ja sam došao ovdje; u to nema sumnje." (10-12.)

 Onda su njih obojica požurili u njihovu kolibicu, napravljenu od lišća; i ne našavši tamo Sãtu, oni su se veoma ražalostili te su otišli u potragu za Sãtom. (13.)

 Ràma i Lakìmaça u njihovoj potrazi za Sãtom konačno su došli do mjesta gdje je Jàîayu, kralj ptica, ležao na površini zemlje, koji je baš tada bio u stanju napuštanja svoga tijela. (14.)

 Jatàyu je rekao: "Ràvaça, kralj Lanke, danas je ukrao Sãtu Devã; ja sam se suprostavio toj hulji tako da je došlo do bitke između nas dvoje da bi me on onda sa svojim oružjem oborio na zemlju." Rekavši ovo, kralj ptica je umro; tada je Ràmachandra obavio spaljivanje njegova tijela kao i pogrebne ceremonije. Onda su obojica napustila to mjesto. (15-16.)

 Nakon toga Gospod Ràmachandra je ubio Kabandhu te ga oslobodio od njegova prokletstva; i kroz njegov savjet, on se sprijateljio sa Sugrãvom, s kojim je sklopio posebno prijateljstvo i obavezao se na neke stvari. (17.)

 Zatim je Ràma, uzimajući to kao svoju dužnost, ubio heroja Balãja te je, onako kao što je obećao, dao izvrsno Kiìkindhyà kraljevstvo svome novom prijatelju Sugrãvi. (18.)

 Onda je on počeo neprestano misliti o Ràvaçinoj krađi svoje žene Sãte te je tamo proveo četiri mjeseca kišnoga perioda sa svojim bratom Lakìmaçom. (19.)

 Ràma, veoma uzdrman zbog odvajanja od svoje žene, počeo se ovako obraćati Lakìmaçu: "O Saumitre! Želje kćeri kralja kraljevstva Kekaye sada su ispunjene." (20.)

 Ja više neću dobiti Jànakã; bez Jànakã ja se neću vratiti u Ayodhyu; bez Jànakã ja više neću biti u stanju živjeti. (21.)

 Gubitak kraljevstva, boravljenje u šumi, smrt oca, i konačno gubitak drage žene; okrutne ruke Sudbine sada me strašno muče; što će se još dogoditi?" (22.)

 O Brate Lakìmaça! Ljudi teško mogu znati unaprijed što će se dogoditi; ja ne znam što je zapisano u mojoj sudbini nakon svega ovog, nešto bolno ili suprotno." (23.)

 Pogledaj! Mi obojica, potomci Manua, iako rođeni u kraljevskoj obitelji, prognani smo u šumu radi naših prošlih djela. (24.)

 O Lakìmaça! Ti si također, pod utjecajem Sudbine, napustivši užitke kraljevskoga života, otišao sa mnom; i ti također, zajednom sa mnom, patiš od mnogih groznih nevolja. (25.)

 Nitko u našoj obitelji nije patio onoliko koliko mi; zašto mi spominjemo našu obitelj? Nijedno ljudsko biće nije se rodilo niti će se roditi koje je patilo ili će patiti od tako mnogo nevolja kao ja, niti je nijedno ljudsko biće bilo ili će biti lišeno prava i biti ubogi siromah kao ja. (26.)

 O Saumitre! Ja sam utopljen u oceanu boli i nevolja; što sada da radim? Ja ne vidim načina kako da pređem ovaj ocean; ja sam posve bespomoćan, u to nema sumnje. (27.)

 Ja nemam novce niti vojsku, O junače! ti si moj jedini prijatelj; O brate! Na koga bih ja trebao biti ljut budući da ja patim zbog posljedica mojih vlastitih djela? (28.)

 Jao! Ja sam upravo trebao dobiti kraljevstvo koje se prema svome blagostanju moglo usporediti s Indra Sabhom, ali u trenu ja sam ga izgubio bivajući prognan u šumu. Lakìmaça! Tko može saznati što se nalazi u maternici Sudbine? (29.)

 O! Ta draga i nježna Sãtà, s nama je otišla u šumu; ali ta nemilosrdna Sudbina je tu savršeno lijepu ženu bacila u ocean žalosti, koji se teško može preći. 30.)

 Ta lijepa Janakina kćer meni je posve odana; ona je čista i sveta. Kako će ona izdržati sve te patnje u kući kralja Lanke? (31.)

 O Lakìmaça! Ràvaça neće nikad podvrći Sãtu Devã pod svoju vlast; kako bi se ta izvrsna krjeposna djevojka mogla ponašati kao obična prostitutka? (32.)

 O Lakìmaça! Možeš biti siguran da u slučaju da Ràvaça, imajući moć, pokuša izvršiti bilo kakvo nasilje nad Sçtom, da će ona rađe sebi oduzeti svoj život nego potpasti pod njegovu vlast. (33.)

 O Lakìmaça! I ako bi Sãtà žrtvovala svoj život, ja bih sigurno uradio isto; jer od kakve bi mi koristi onda bilo ovo tijelo ako tu više ne bi bilo lijepe Sãte?" (34.)

 Dok je lotosooki Ràma ovako jecao izražavajći svoju tugu i žalost, religiozni Lakìmaça ga je tješio sa sljedećim ugodnim i istinitim riječima: (35.)

 "O junače junaka! Odbaci od sebe ovu slabost i budi strpljiv; ja ću uskoro ubiti tog opakog demona Ràvaçu te ću ti vratiti tvoju Sãtu Devã. (36.)

 Mudre i stabilne osobe, zbog njihove snage, nisu poljuljani u svojim srcima niti u radosti niti žalosti; dok to nije slučaj s ljudima slaboga intelekta. (37.)

 I radost i žalost u rukama su Sudbine; zašto bi onda trebalo izražavati tugu prema ovome tijelu, koje nije duša. (38.)

 Isto onako kao što se dogodilo da smo mi lišeni kraljevstva i protjerani u ovu šumu, kao i što je Sãtà Devã ukradena, isto tako, u odgovarajuće vrijeme će se dogoditi da ćemo mi opet povratiti Sãtu Devã. (39.)

 O Jànakãn Voljeni! Mora doći vrijeme kada će se nesreća pretvoriti u sreću i obratno; drugačije ne može biti. Zato odbaci od sebe ovu tugu i ostani čvrst. (40.)

 Postoji mnoštvo majmuna, koji su naši pomagači; oni će otići na sve četiri strane te će nam donijeti vijesti o Janakinoj kćeri; u to nema sumnje. (41.)

O Gospode! Mi ćemo otići na Lanku i tamo ćemo, upotrijebivši našu vještinu, ubiti tog podlog Ràvaçu i vratiti Sãtu Devã. (42.)

 Ili ćemo pozvati Bharatu sa Satrughnom te ćemo ujediniti sve vojske i tako ubiti našeg neprijatelja; zašto ti onda kukaš nizašto? (43.)

 O Gopode! naš predak Raghu, najviši junak, sebi je potčino deset strana svijeta; a ti koji pripadaš ovoj obitelji sada si izgubljen u žalosti! (44.)

 Ja sam mogu poraziti sve Deve i Demone; i ako mi se pomogne, ima li sumnje da ja ne bih mogao ubiti tog Ràvaçu, sramotu obitelji Ràkìasa. (45.)

 O Gospode! Mi možemo pozvati kralja Janaku u pomoć da bi iskorijenili tog opakog neprijatelja Deva. (46.)

 O Potomče Raghua! Sreća i nesreća stalno se izmjenjuju; niti sreća ni nesreća ne dolaze i ostaju stalno. Onaj čiji je um previše preplavljen bolju ili srećom, je onaj čovjek koji je stalno izgubljen u oceanu bijede; i sve dok je tako on nikad ne može očekivati da će biti sretan." (47-48.)

 Gledaj! U davna vremena, Indra je jednom postao odan pokvarenim navikama. Tada su se sve Deve ujedinile i na njegovo su mjesto postavili kralja Nahuìu. (49.)

 Onda je Indra, prestrašen, odstupio sa svoga položaja te je proveo veoma mnogo godina u nepoznatom stanju unutar lotosa. (50.)

 

 

- nastavlja se -