MOME NARODU JE MILIJA STONSKA PRAŠINA …

 

 

 

 

 

- Gospodine Isuse, Bože moj, evo Tvoja sam, ljubim i radujem se što sam s Tobom. Molim Te za Tvoju svetu riječ u ovom prvom danu ove godine.

Bože Moj, teške li noći! Što se to događa s ovim narodom? Oni slave. Gospodine Bože, što to oni slave? Blagoslovi ih, ljubljeni Moj Isuse, i daj im svoj Božanski Mir!

 

 

 

 

 

Mir tebi, dijete, sva Ljubav Moja s tobom je!

Raduj se u Meni, dušo, pjevaj hosana, kliči i veseli se, jer uistinu Ja dolazim. Moji koraci se čuju tako glasno, ali ih čuju samo srca koja su Meni, Bogu, okrenuta.

 

Ja dolazim, dušo ljubljena, da spasim svoj narod, da ga očistim, da ga nahranim svojom božanskom hranom. Moj narod umire od gladi. Izgladnjele Duše već mrtvilo svladava... kao u ovoj noći kad su mrtvi ovoga svijeta zaplesali svoj posljednji ples, razuzda­no se opijajući i vičući iz svega glasa slavu svome vođi i zavodni­ku.

 

Što je to noćas bilo, dijete? Uistinu, što? Posotonjene duše Moga naroda razulareno, bez stida ljudskoga i straha Božjega, uživale su u svojim požudama, natječući se, tko će više i bolje.

 

Kćeri, tuga se uvukla u Moje Srce Boga, jer se Moj narod odao pohoti, proždrljivosti i svim tjelesnim požudama ne bi li tako dao sebi oduška.

Ova noćašnja rika, nije li to rika samoga pakla! Nisu li vaši užici nadmašili vas same, te su vam tjelesa danas poput snoplja povaljana od noćašnjeg ludovanja.

 

Zar se tako ve­seli narod kojemu sam ja Bog ? Zar je to slično ponašanju čovjeka kojega sam stvorio sebi nalik ? Zar vi to nazivate provodom, ili dočekom Nove godine?

Užasa li u vašim boravištima, u vašim stanovima i kućama!

 

Narode Moj, baštino Moja, kuda to ideš? Što to želiš dokazati i postići ? Zar ne vidiš da si u raljama pa­klenog zmaja ? Zar ti srcu godi ova grmljavina i topovsko urli­kanje ?

 

Do malo prije si Me molio, narode Moj, da zaustavim rat na ovim prostorima. Sada ti sam jurišaš, i kao da si zaboravio fijuk metaka i miris rata - želiš uznemiriti svojim slavljem sve što je sveto i mirno, što je tiho i pobožno.

 

Ova je noć kao i svaka druga noć, dijete, i ni po čemu se ne razlikuje. No ipak Moj narod učini razliku, te svojim grijehom, svojim bančenjem, svojim bludničenjem sa sotonom učini te ova

noć vrvi od opačina, grijeha bluda, grijeha proždrljivosti, grijeha razularene strasti i... o, dijete, koji se sve grijesi i opačine, bogohuljenja nisu noćas počinili ?!

 

Dušo, Bog je silno uvrijeđen! Trojedini, a Jedan, Stvoritelj i Otkupitelj, uvrijeđen je do samoga dna svoga Božanskoga Srca.

 

Iako sam Ja Bog, u svome milosrđu, pogledao na ovaj narod i smilovao se nad njegovom propašću, on tu Moju ruku milosrđa posljednjim dahom svojih ustiju odbija, prezire i neće.

 

Mome narodu je milija sotonska prašina koja zaudara na pakleno leglo, negoli anđeoska hrana iz Božanskih visina.

 

Dijete, noćas je iznova ovaj Moj narod dao hvalu i slavu svome odabraniku, svome vođi - sotoni, a Mene Boga, svoga Oca i Stvo­ritelja prezreo!

 

Dopusti, kćeri, da se Srce tvoga Boga danas od­mori u tvom srcu. Težak je ovo križ. Malo je onih koji ga žele podijeliti sa Mnom, a uvrede su sve veće. Plačem, dijete, nad propašću mnogih Duša iz ovoga naroda. Moje suze nezadrživo teku. Kao i one noći u Getsemaniju, tako i sada vidim: Za mnoge od ovih duša Moj križ Spasa uzalud je uzdignut.

 

Moj Mir tebi!

Ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

1.1 1998.