MOJOJ STRPLJIVOSTI DOŠAO JE KRAJ

 

 

- Gospodine!

 

 

S tobom Sam.

 

 

- Razmišljam o svojoj prošlosti. Tolike godine života bez Tebe... Tolike godine života u svjetovnosti. Život bez smisla, bez cilja, tek tako. A sjećam se, vrlo često sam pitala samu sebe, zašto uopće živim. Zbog čega? U sebi samoj nisam nalazila odgovor. Vrlo brzo odustajala sam od traženja cilja svog života.

 

 O, dobri Bože, koje li zablude, kojeg li lažnog izgleda sretne duše. Sve sama himba. Što li je sve duša bez Boga kadra činiti, reći, mis­liti!

Dobri Bože, ljubljeni moj Spasitelju, samo čudesnim zahva­tom Tvoje milosti ja se nisam strmoglavila u ralje Zloga. Sada tek vidim koliko si Mi cio moj jadan život bio blizu, kako si Me brižno vodio za ruku sve do samog ruba provalije, ali si me čuvao da ne padnem. Nisi Svojom prisutnošću dopustio da se strmogla­vim.

 

O, što je čovjek bez Boga?! Što je duša bez svoga Stvori­telja?!

Vidim, Gospodine, kao na dlanu svoj život. Sve samo jad do jada, grijeh do grijeha. Rekla bih, cijeli moj život samo je jedan veliki grijeh. I da nije one Tvoje riječi: " Da su vaši grijesi poput grimiza...", pala bih, Gospodine, u tjeskobu i očaj. Ovako, iskrica nade, zračak svjetlosti, Krist - Sunce Života - daje mi snage, daje mi ovo malo radosti što je imam.

 

 

 

Ljubim te! Svom snagom Svoga Božanskog Srca - Ljubim te!

 

Dobro je za dušu da povremeno razmatra o svom životu. Pomoću Duha Moga mnoge će stvari vidjeti jasnije i u pravome svjetlu.

 

Kažem, dobro je. No, dušo, nikako nemoj da ti to postane praksa, - to neki put može biti zamka. Tako duša najlakše pada u očaj i beznađe. Čitav svoj život živjela si tako kako sam Ja dopuštao. Mogao sam intervenirati i možda u jednom trenu vrtoglavo te nekim činom prizemljiti, ali - eto vidiš - nisam.

 

Ja sam prije svega strpljiv. Strpljiv sam sa svakom dušom. Što misliš, zašto toliko dugo (po našim mjerilima dugo) čekam da se što veći broj duša obrati ?

Ne, Meni, Bogu, nije u cilju da vas na silu slamam, da vam lomim šije. To nikako. Kažem ti: sa svakom dušom Ja sam bezgranično strpljiv.

 

Uza sva Moja nasto­janja ti si konačno čula Moj Glas, Moj zov da Meni, Bogu svome, otvoriš srce, da Mi pokloniš povjerenje, da dopustiš da ti Ja bu­dem ljubljeni Otac, a ti moje ljubljeno dijete.

Da te u Svojoj radosti zagrlim, da se brinem o tebi. Samo Ja, Bog, znadem, što je za tebe, za tvoju dušu najbolje.

 

Vi, djeco Moja ljubljena, tako malo sebe poznajete. Vrlo, vrlo često molite upravo pogibeljne stvari za svoju dušu.

 Ja, vaš Otac, sve znadem, i kako Moja Božanska Providnost osjeća i vidi pogibelj za vas, te vaše molitve Ja ne mogu uslišati. I onda, na Svoju štetu i žalost vi se, neki od vas, razočarate i pitate se, ima li uopće Boga i gdje je da vas ne čuje.

 

O, djeco Moja, kako malo razmišljate o tim stvarima! Jer da razmišljate, Moj Duh bi vas prosvjetljivao i vodio u toj spoznaji. Mnoge bi vam stvari bile pojašnjene. Ovako neupućeni, u neznanju, mnogi napuštate molitvu i postajete mlaki. A biti mlak, gadi se Mojim ustima.

 

Ovaj svijet, čovječanstvo kakvo je sada, ledeno je u odnosu na Mene, Boga.

Ima velik broj mlakih duša koje Mi se gade. Najveći dio zapaljen  je od ognja, i to paklenog ognja. Sotona - kojemu Sam dao vlast da pali i razara, zavodi i porobljuje sve redom - žanje svoju žetvu. Mislite, gotovo je, on je pobjednik.

 

 

Ne, djeco Moja ljubljena, to samo izgleda tako. Sve to Ja dopuštam - ta prorečeno je.

 

Moj čas je kucnuo. Zagledajte se malo u nebesa. Djeco, znajte promatrati svijet oko sebe: nebo, zvijezde, prirodu, i sve će vam se reći.

 

Hodate zatvorenih očiju, duha okrenutog k tjelesnim požudama, i samo vam je to važno.

Pazite, djeco, da vam vaš trbuh ne bude propast!

Ne zaboravite: Ja, Bog, Stvoritelj vaš, koji sam sama Ljubav, da sam jednako tako i pravda! –

 

Dušo, vidim da si se uplašila. Ne boj se!...

 

 

- Gospodine... Oprosti, ljubljeni moj Bože, još Te nisam čula da tako oštro govoriš!

 

 

 

Mojoj strpljivosti s ovim pokvarenim naraštajem došao je kraj. Zlorabite Moju Božansku Ljubav. Odbacujete sve što vam Moja Očinska ruka u svom milosrđu pruža. Smijete Mi se u lice. Pogazili ste sve Moje zapovijedi. Bacate u blato sve što je sveto.

 

Sotoni, đavlu dajete hvalu. Pjevate hvalospjeve Luciferu. Predragocjena Krv Moga Jedinca za vas ne postoji. Izrugujete se Mome Imenu. Mrsko vam je Moje Ime.

 

Rekao sam svoj DOSTA!

 

 

 

(Vidjeh duhovnim očima Gospodinovu srdžbu.)

- Gospodine, ljubim Te i kajem se... Oprosti Bože, smiluj se svome narodu!

 

 

 

Budi u Miru, dijete!

Moj Mir bio s tobom!

Radi sa Mnom!

 

 

 

 

- (Ne mogu to opisati: vidjela sam Boga u srdžbi, a opet nekako žalosnog, tužnog. Ne znam, -šutnja. Ne usuđujem se ništa pitati.)

 

 

8.11.1997.