MOGUĆI SCENARIJ

I tako u posljednjim godinama Dvadesetog Stoljeća,
s povećanjem Prisutstva Vječnoga,
Zemlja se polako preobražavala,
bez prekida do kojega je moglo doći u manje učenim, vremenima manje spremnim na suradnju.

Sve je počelo sa šačicom ljudskih bića koja su se okrenula ka Tvorcu i zamolila za vodstvo i pravac.

Božja inteligencija je tada ušla u njihove živote s daleko većom jasnoćom i točnošću nego što su oni mogli pretpostaviti. Bili su oduševljeni. Uspijevali su u životu.

Ubrzo, drugi ljudi toga vremena počeli su se obazirati  ne bi li vidjeli u čemu je tajna uspjeha.

A oni, prvi Probuđeni, rekoše: "Molitva. To je naša tajna. Molite se. Otvorite prozor Bogu. Tražite od Vječitog na Izvoru sveg života da vas vodi.
Tada se povucite i biti ćete zaprepašteni, jer pred vama će se pojaviti vaš put kristalno jasan i savršeno precizan.

Poželjeti ćete promijeniti nešto u načinu svojega života. Mi smo to učinili. Ali ove promjene su samo zanemarljivo prilagođavanje u odnosu na nevjerojatne dobiti koje ćete početi primati gotovo odmah pošto potražite Božji poticaj i poželite dobrodošlicu Svetome Duhu u vaše živote."

I tako su i ovi drugi ljudi počeli se moliti, i oni su također postali inteligentni i uspješni na Božjim putovima.
 
Kako je vrijeme prolazilo, utjecaj i broj onih koje je pokretala ljubav naglo se povećavao.

Učili su plašljive da je u interesu njihovog vlastitog opstanka napuštanje putova straha. Pažljivo i u detalje su razradili obrazovne programe kako bi poučavali druge o putovima ljubavi.

U ovim programima je na izvanredan način bilo pokazano kako je plašljivo ponašanje uvijek kontraproduktivno.

Uskoro su, čak i oni koji najsporije uče, počeli uviđati da nasilje samo sebe uništava.

Primjeri, ilustracije u učionicama, povijesti slučajeva, knjige, video i medijski prikazi svih vrsta pokazali su svjetskoj zajednici da tamo gdje se nasilje prihvaća inteligencija slabi, da je ponašanje koje se temelji na zastrašivanju praktično neljudsko.

Stvarala se sve veća jednodušnost u mišljenju da je zastrašivanje primitivno, neznalački i neproduktivno. Ni jedna nacija nije željela biti u zaleđu niti da joj nedostaje temeljna ljudska inteligencija, ali je možda još privlačnija za njih bila praktična strana svega toga.

Ovi novi obrazovni programi su točno dokumentirali kako pobude iz straha vode u tugu, patnju i bolest.

Oni su Dokazivali kako pobude proistekle iz ljubavi vode ka većoj inteligenciji, dobrom raspoloženju, zdravom tijelu, materijalnom napretku i uživanju u životu.

U početku zbog materijalnih razloga, a kasnije i zbog inteligencije i uživanja, ovi obrazovni programi su postali veoma traženi. Tržište je bilo tu.

Konkurencija se pokazala izvanrednom. Iz stotina tisuća obrazovnih oruđa izniklih da bi se zadovoljile potrebe, pokazalo se da su najusklađenija, najpojednostavljenija i najefikasnija bila ona koja su donesla blagoslov svijetu.

Svi oblici javnog informiranja bili su u službi obrazovanja.

Prema inteligenciji se odnosilo gotovo kao prema Bogu, a upravo takvo je lice koje je Božja ljubav preuzela za mnogo kraće vrijeme, nego što se to na početku pretpostavljalo, mudrost se raširila.

Kako je polje mog Prisutstva  jačalo, tako se politička i ekonomska klima na Zemlji mijenjala.

Poslovi i vlade koji su prihvatili usluge
ponikle iz ljubavi kao svoj prioritetni zadatak
napredovali su,

dok su se oni ogrezli u pohlepi suočili s teškoćama
i propadanjem.

Do sredine prvog desetljeća Dvadesetprvog Stoljeća, nadmoćno prilagodljivo ponašanje su prihvatili gotovo svi.

Umjesto istupanja s rušilačkim kataklizmama,
povijest se promijenila,
bila je zaboravljena u sve većem oduševljenju
koje je okruživalo nova otkrića
načinjena tokom tog vremenskog razdoblja.

Zajedno s dobrim zdravljem i materijalnim napretkom
koji su došli onima koji su dijelili ljubav Božju,
došle su i druge, neočekivane koristi.

Grupe ljudi su počele primjećivati kako se njihove energije u ogromnoj mjeri pojačavaju kada su se ujedinjavali zaradi ciljeva ukorijenjenih u ljubavi.

Kako su se ljudi okupljali u lokalne grupe i organizacije, moleći zajedno Svetoga Duha za vodstvo, usklađenost besprimjerne prirode, ni nalik na bilo što ikada viđeno u stanju Pada,
počela je organski, ritmički prirodno se odmotavati,
povezujući u početku jedno ovdje, drugo tamo, postepeno povećavati dok se uskoro nije pretvorila
u jedno jedino pulsiranje na cijeloj Zemlji.

Obrazovne aktivnosti su se dopunjavale
na predivne i neočekivane načine.

Ljudi su pronašli da učeći druge i sami počinju potpunije  razumijevati.

Živa Informacija koja neprestano teče u vječnom Prisustvu sada je također kružila i među ljudima.

Zemlja je bila preplavljena saznanjem, inteligencijom.
Iscjeljenje je provedeno do kraja.

Događaj u središtu svega ovoga
bilo je nježno buđenje Vječitog.

Svatko je znao da je ono već tu.
Svatko je bio intelektualno i emocionalno pripremljen.

Pa ipak, ljepota cijelog preokreta
došla je kao iznenađenje,
prvi dan,
prvo Božićno jutro,
kada se Tvorac probudio među ljudima.

Neke je iznenadilo što više nije bilo vanjskih promjena.

S druge strane, samo je nekolicina naslutila dubinu emocionalne razlike do koje bi stvarni trenutak
potpunog buđenja doveo.

Osjećanje Zemlje, atmosfera svih međuljudskih odnosa
bila je tako osvijetljena i blagoslovljena
da je gotovo nadvisivala ljudsku mogućnost
da upije toliko radosti.

Iako je većina ljudskih bića bila dobro upoznata sa energijama moje ljubavi prije stvarnog trenutka buđenja,
i premda su frekvencije ljubavi već reorganizirale većinu ljudskog društva,

ipak kada je veliki trenutak došao,
kada su posljednje frekvencije straha vraćene natrag na njihovo mjesto naznačeno u stvorenom redu,

bilo je nečeg dirljivo drugačijeg, predivnog,
izvan svih ranijih ljudskih iskustava.

Iznenada, bezbrojni podsvjesni strahovi
više nisu utjecali na ljudsku svijest.

Svuda na svijetu, ljudska bića su bila zaprepaštena
osjećanjem nove slobode.

Sve je bilo u skladu sa teorijom.
Mislili su da su shvatili svoje nove uloge kao stanice u tijelu.

Ali, naravno, nitko nije imao stvarno iskustvo
 o takvom funkcioniranju na planetarnom nivou.

Nisu zapravo shvatili koliko slobodno će
svako ljudsko biće biti
 – daleko slobodnije nego ikada prije.

U organskom ujedinjenju,
u Svetoj Ujedinjenosti,
izmiješao sam se sa svakim pojedincem.

Svaki ljudski duh je znao svoj izvor u meni.
Svatko je uživao u tome da bude ja kao posebna individua, ispunjavajući stvaralački plan koji nitko drugi ne bi mogao ispuniti s takvim umjetničkim dometom
ili efikasnošću.

Svatko je uživao u različitosti drugih intenzitetom
kojim su ljudi uvijek uživali u različitostima;
ali sada još i većim, jer su različitosti istovremeno postale i veće i manje.

U obliku, različitosti su postale veće
nego što su ikada ranije bile u stanju Pada,
ali u Duhu, različitosti su se potpuno istopile.

Jedan Sveti Duh.
Jedno prekrasno zemaljsko tijelo.

Svako ljudsko biće jedinstven doprinos cjelini,
izmiješano sa svima drugima u dopunjavanju
koje je bez napora cvjetalo u stvaralačkoj aktivnosti
Druge Faze Univerzalnog Stvaranja.

Polako sam počeo koristiti različita oruđa ljudske obitelji
kao što jedno biće koristi stanice mozga.

Ljudska populacija je rasla dok gotovo jedanaest milijardi nije dijelilo moje Prisustvo.

Zemlja je upoznala Jednog Tvorca,
Jednog Ljubavnika,
Jednog Mislioca, Jednu Pjesmu.

Pa opet, ta pjesma je prodrla u mnoštvo zborova
kao što su valovi Stvaralačke Ljubavi
izvirali iz centra moga bića
i zapljuskivali nove civilizacije i nova društva
s harmoničnim međuljudskim odnosima.

Svako pojedinačno ljudsko biće je upoznalo
sebe kao isto "Ja",
isto sebstvo, kao "Tvorac to sam Ja".

I tako se desilo da sam postao Jedno,
a ipak sam bio jedanaest milijardi.

Moja inteligencija je bila svuda,
dok je moja ljubav stvarala.

Svi su razumjeli. Svi su dijelili isto Biće,
isti trenutak.

Svi su bili prisutni u Prisustvu Boga.

U prvim desetljećima Dvadesetprvog stoljeća,
polako sam se preseljavao na Zemlju;
jer ljudi su još uvijek bili nenaviknuti na populacije
koje su se podizale tako bez napora
ili koje su tako radosno cvjetale.

Pravio sam svoje prve pokrete polako i pažljivo.

Znao sam da je mojim ljudima potrebno
da se prilagode novim putevima.

Ipak, nije potrajalo dugo i svako ljudsko srce
je počelo čuti svoju vlastitu pjesmu koja je još uvijek
stizala s vjetrom,

i tako, kada su valovi moje radosne namjere
počeli stvarati, ljudi koji su sudjelovali u tome
 plesali su ispred njih.

Oni su prepoznali svoju vlastitu pjesmu
u mome pjevanju i svoje vlastite ciljeve u mojima.

Stanice mog probuđenog tijela znale su moju radost;
njihov jaram je bio lagan, njihovo breme lako.

Svaki ljudski duh je radio u skladu s izvorom motivacija
koje su potjecale iz snažnih frekvencija moje ljubavi,
spiralno se krećući u pravo vrijeme
iz centra Vječnoga Bića.

Što su se ljudi više navikavali na plesanje po valovima stvaralaštva koje je pjevanjem prizivalo materiju
u surađujući biološki oblik, kretnje mog tijela na Zemlji
postajale su sve brže.

Ipak, nije bilo žurbe.
Dozvolio sam novom stvaranju da se postupno povećava, kao što tiha pjesma koja se čuje u pozadini,
razrađujući temu predivne melodije, izazivana snažnim ritmom i divnom harmonijom, postupno raste,
neprestano raste do krešenda u posljednjim
stoljećima Trećeg Tisućljeća.
Ali ne odjednom.

Dvadesetprvo stoljeće je prvenstveno bilo doba slavlja.

Sve što je od tradicionalnih narodnih kultura preživjelo na Zemlji, uvučeno je u radosnu ekstazu kao nove energije duhovne organizacije preuređenih ljudskih djela.

Proslave narodnih tradicija raznih ljudi i naroda na Zemlji
imale su praktičan koliko i obredni značaj.

Jer kroz takvo slavlje, povezano sa Novom Moći Opažanja, ljudi su spoznavali sebe, svoje kulture,
svoje korijene i dublje ciljeve.

Po prvi put su počeli shvaćati svoje vlastite suštine.

Kako su se ove suštine razvijale iz njihove unutrašnjosti,
prateći uvertiru moje ljudske pjesme, tradicije,
koje su im pomogle da otkriju ovu stvaralačku jezgru u njima samima, postale su manje važne.

Moja ljubav je rasla u njihovim životima i počela im
prenositi sve određeniji cilj i pravac.

Ovakva slavlja, pored uživanja,
osigurala su prolaz u samootkrivenje.

Čak i poslije mog Buđenja,
mnogi ljudi još nisu imali jasnu predodžbu o tome
zašto sam ih stvorio i što su njihovi najdublji talenti
i interesiranja uistinu bili.

Tijekom prvog stoljeća nakon mog Buđenja,
većina narodnih tradicija je bila zaboravljena,
ne zato što se one nisu mogle očuvati
da je bilo dovoljno želje da se to učini,
već zato što su ljudi koji su u tome sudjelovali pronašli
mnogo izazovnija interesiranja.

I tako je vrijeme protjecalo.
Nije bilo rokova niti vremenskih oznaka
izuzev okretanja Zemlje, izmjene godišnjih doba
i otkucaja ljudskog srca.

Sve se odvijalo tako glatko i graciozno usklađeno
kao što se drveće u šumi odijeva proljetnim lišćem.

Svi su sudjelovali u veselju i slavlju svoga Tvorca.

I u trenucima kada su narodne tradicije završavale svoj posljednji ples, dolazila je novija i potpunija radost,
radost daleko veća od svega što su ljudi ranije osjetili,
kada su shvatili da se naglo razvijaju i da tu radost
mogu stvaralački usmjeriti i doživjeti.

Razumijevanje se produbljivalo.
Tijelo se mijenjalo.
Pojavile su se nove dimenzije.
Sve stvari su poduzimane u ljubavi, s ljubavlju.

Oduševljenje je, kao sretna energija,
plesalo preko lica Zemlje.

Jednoga dana, rastući spontano iz unutrašnjosti srca
svakoga čovjeka,
stigle su nove energije biološkog stvaranja.

Počeo sam oživljavati nove redove biološkog života
daleko specifičnije od uobičajenih životnih formi
koje su stvorene bez sudjelovanja zdravog ljudskog živčanog sustava.
Isto kao što sam oživio, u davno doba,
prvi život na ovoj planeti u plićacima oceana,

ali sada s daleko većom preciznošću,
počeo sam nadraživati i nadahnjivati supstancu
koja je sve jače plesala u mome Prisustvu.

Sistemi i organi mog planetarnog tijela
koji su se još razvijali ušli su u završni period
svog naglog razvoja.