Maloprije, dok ste govorili o vječnoj sadašnjosti i nestvarnosti prošlosti i

budućnosti, zagledao sam se u stablo pokraj prozora. Već sam ga i prije

nekoliko puta promatrao, ali sada je bilo drukčije. Vanjski opažaj nije se

jako promijenio, osim što mi se boje čine svjetlijima i življima. Ali sada

sam uočio još jednu dimenziju. Teško mi je to objasniti. Ne znam kako,

ali bio sam svjestan nečega nevidljivog što sam osjetio kao suštinu toga

stabla, njegov unutarnji duh, ako hoćete. Nekako sam i ja bio dio toga

duha. Sada shvaćam da prije nisam uistinu vidio to stablo, nego samo

njegovu plošnu i mrtvu sliku. Pogledam li ga sada, dio te svjesnosti još je

prisutan, ali osjećam da se gubi. Vidite, iskustvo se već povlači u prošlost.

 

Može li nešto nalik na to ikada biti više od prolaznog uvida?

Na trenutak ste bili oslobođeni vremena. Zakoračili ste u sadašnji trenutak i zato uočili stablo bez zastora uma. Svjesnost Bića postala je

dio vašeg opažaja. S bezvremenom dimenzijom dolazi i različita vrsta

spoznavanja, ona koja ne »ubija« duh što živi u svakom stvorenju i

svakoj stvari. Spoznaja koja ne uništava svetost i tajanstvenost života,

nego sadrži duboku ljubav i poštovanje prema svemu što jest. Spoznaja

o kojoj um ništa ne zna.

 

Um ne može spoznati stablo. On može znati samo činjenice ili

informacije o stablu. Moj um ne može upoznati vas, nego samo oznake,

prosudbe, činjenice i mišljenja o vama. Samo Biće izravno spoznaje.

Um i njegovo znanje imaju svoje mjesto u praktičnom carstvu

svakodnevnog života. Međutim, um preuzima pod svoj nadzor sve

vidove vašega života, uključujući i odnose s drugim ljudskim bićima

i s prirodom, te postaje čudovišni nametnik koji bi, ne ovladate li njime,

mogao pobiti sav život na planeti i konačno ubiti i samog domaćina.

 

Doživjeli ste uvid u to kako bezvremenost može preobraziti vaše

opažaje. Ali jedno jedino iskustvo, koliko god bilo prekrasno ili duboko,

nije dovoljno. Potrebno je doživjeti trajan pomak u svijesti i mi

upravo o tome govorimo.

 

Stoga raskinite stare obrasce nijekanja i otpora sadašnjem trenutku.

Prakticirajte povlačenje pažnje iz prošlosti i budućnosti kad god

to nije prijeko potrebno. Iskoračujte iz vremenske dimenzije svakoga

dana, što je češće moguće. Bude li vam teško zakoračiti izravno u Sadašnji

trenutak, počnite tako što ćete promatrati uobičajenu sklonost

uma kojom želi izbjeći taj trenutak. Primijetit ćete kako budućnost

najčešće zamišlja boljom ili gorom od sadašnjosti. Ako je zamišljena

budućnost bolja, pruža vam nadu ili ugodno očekivanje. Ako je gora,

stvara tjeskobu. I jedno i drugo je privid. Samopromatranjem u vaš

život automatski ulazi više prisutnosti. Onoga trenutka kad shvatite

da niste prisutni, tada jeste prisutni. Kad god ste u stanju promatrati

um, više niste u njegovoj zamci. Nastupio je novi čimbenik, nešto što

ne pripada umu: prisutnost svjedoka.

 

Budite prisutni kao promatrač uma - promatrač misli i emocija,

kao i reakcija u različitim situacijama. Budite barem podjednako zainteresirani za vlastite reakcije kao i za situaciju ili osobu koja vas je

navela na reakciju. Također zamijetite koliko se često vaša pažnja premješta u prošlost ili budućnost. Ne prosuđujte i ne analizirajte ono

što ste zamijetili. Promatrajte misao, osjetite emociju, promatrajte reakciju.

Nemojte iz toga stvarati osobne probleme. Tada ćete osjetiti

nešto moćnije od bilo koje od tih stvari koje promatrate: tihu prisutnost

koja promatra sebe u pozadini sadržaja vaših misli, onoga tihog

promatrača.

 

Snažna je prisutnost potrebna kad neke situacije potaknu reakciju

praćenu jakim emocionalnim nabojem, kao što je situacija u kojoj je

ugrožena vaša slika o sebi, kad se u vašem životu pojavi izazov koji

potiče strah, kad stvari »krenu nizbrdo« ili kad izroni neki emocionalni

sklop iz prošlosti. U takvim trenucima skloni ste postati »nesvjesni

«. Prevladaju vas reakcija ili emocija - i vi »postajete« ta reakcija

ili emocija. Tada ih izražavate. Opravdavate se, pogrešno postupate,

napadate, branite... ali to niste vi, to je obrazac reakcije, um u

svom uobičajenom obrascu opstanka.

 

Poistovjećivanje s umom daje mu više energije; promatranje uma

oduzima mu energiju. Poistovjećivanje s umom još više stvara vrijeme;

promatranje uma otvara dimenziju bezvremenosti. Energija koju

oduzimate umu pretvara se u prisutnost. Jednom kad uspijete osjetiti

što to znači biti prisutan, postaje vam mnogo lakše jednostavno

odabrati izlazak iz dimenzije vremena kad god vam vrijeme nije potrebno

za neke praktične svrhe. Tada se dublje prepuštate Sadašnjem

trenutku. To ne oštećuje vašu sposobnost korištenja vremenom -

prošlošću ili budućnošću - kad vam je ono potrebno da se njime

poslužite u neke praktične svrhe. To također ne slabi vašu sposobnost

korištenja umom. Zapravo je poboljšava. Kad se koristite umom on

će biti oštroumniji i usredotočeniji.