Osjećam kako postoji još mnogo toga što moram naučiti o radu svoga uma prije nego što se makar imalo približim punoj svjesnosti ili duhovnom prosvjetljenju. 

Ne, nije tako. Problemi uma ne mogu se rješavati na razini uma. Jednom kad shvatite temeljnu poteškoću, zapravo i nema mnogo toga drugoga što biste trebali naučiti ili razumjeti. Proučavanjem složenosti uma možete postati dobar psiholog, ali to vas neće odvesti s onu stranu uma, upravo kao što ni proučavanje ludila nije dovoljno da proizvede zdrav um. Već ste shvatili temeljnu mehaniku nesvjesnoga stanja: poistovjećivanje s umom, koje stvara lažno ja, ego, kao zamjenuza vaše istinsko ja ukorijenjeno u Biću. Poistovjetite li se s umom, postajete kao »mladica odrezana s trsa«, kako je to Isus rekao. 

Potrebe ega su beskrajne. Osjeća se ranjivim i ugroženim, pa živi u stanju straha i nestašice. Jednom kad spoznate na koji način djeluje temeljna poteškoća, nema nikakve potrebe za istraživanjem svih njezinih bezbrojnih očitovanja, nikakve potrebe da od toga napravite složen osobni problem. Ego to, naravno, voli. On uvijek traga za nečim za što bi se mogao vezati i što će ga pridržavati i jačati njegov varav osjećaj vlastitoga ja, a rado će se vezati za vaše probleme. Zato je kod mnogih ljudi veliki dio njihova osjećaja vlastitog ja blisko povezan s problemima. Jednom kad se to dogodi, više ih se uopće i ne žele osloboditi: to bi značilo da će izgubiti sebe. U boli i patnji može se nalaziti veliki dio nesvjesnog ega. 

Stoga, jednom kad shvatite korijen nesvjesnog kao poistovjećenje s umom, što naravno uključuje i emocije, iskoračili ste iz poistovjećenja. Postali ste prisutni. Kad ste prisutni u Sadašnjem trenutku, možete mu dopustiti da bude takav kakav jest, bez ikakvih neprilika. Sam po sebi, um nije nesposoban. To je prekrasno oruđe. Poteškoće se pojavljuju kad u egu tražite vlastito ja i kad pomislite da ste vi ego. Um tada postaje egoističan i preuzima vlast nad cijelim vašim životom. 

Čini se gotovo nemogućim da rastvorimo poistovjećenje s umom. Svi smo mi uronjeni u um. Kako biste ribu mogli naučiti letjeti? Evo kako: okončajte privid vremena. Vrijeme i um su neodvojivi. 

Odstranite vrijeme iz uma i on će se zaustaviti - osim ako ne odlučite koristiti se njime.

 

Poistovjetiti se s umom znači biti uhvaćen u zamku vremena: prisila da živimo gotovo isključivo kroz uspomene i predviđanja budućnosti.

To dovodi do beskonačne zaokupljenosti prošlošću i budućnošću te nespremnosti da poštujete i priznate Sadašnji trenutak i da mu dopustite da postoji. Do prisile dolazi zato što vam prošlost pruža identitet, a budućnost nosi obećanje spasenja i ispunjenja u bilo kojem obliku. I jedno i drugo su prividi.

 

Ali, ostanemo li bez osjećaja vremena, kako bismo djelovali u ovome svijetu?

Više ne bi bilo nikakvih ciljeva kojima bismo mogli težiti. Ne bih čak znao ni tko sam, jer iz prošlosti sam izrastao ovakav kakav sam danas.

Mislim kako je vrijeme nešto vrlo dragocjeno, te da bismo radije trebali naučiti kako se njime mudro koristiti, umjesto da ga odbacimo.

Vrijeme uopće nije dragocjeno, zato što je privid. Ono što smatrate dragocjenim nije vrijeme, nego jedna jedina točka koja se nalazi izvan vremena: Sadašnji trenutak. To je uistinu dragocjeno. Sto se više usredotočite na vrijeme - na prošlost i budućnost - to više propuštate Sadašnji trenutak, najdragocjenije što postoji. 

Zašto je to najdragocjenije? Ponajprije zato što to jedino postoji.

Ničeg drugog nema. Vječna sadašnjost prostor je u kojemu se odvija cijeli vaš život, jedini čimbenik koji ostaje trajan. Život je sada. Nikada nije bilo razdoblja u kojem vaš život nije bio sada, niti će ga ikada biti. Drugo, sadašnji trenutak jedina je točka koja vas može odvesti s onu stranu granica uma. To je jedina točka pristupa bezvremenom i bezobličnom carstvu Bića. 

Nisu li prošlost i budućnost podjednako stvarne, a katkad i stvarnije, od sadašnjosti? Napokon, prošlost određuje tko smo, kako promatramo stvari i kako se ponašamo u sadašnjosti. A ciljevi budućnosti određuju kojih ćemo se aktivnosti prihvatiti u sadašnjosti. 

Još niste shvatili suštinu onoga što govorim, jer pokušavate mentalno shvatiti. Um ovo ne može razumjeti. Samo vi to možete. Molim vas, samo slušajte. 

Jeste li ikada iskusili, napravili, pomislili ili osjetili bilo što izvan Sadašnjeg trenutka? Mislite li da ikada hoćete? Je li moguće da se nešto dogodi ili postoji izvan Sadašnjeg trenutka? Odgovor je očit, zar ne?

Ništa se nikada ne događa u prošlosti; dogodilo se u Sadašnjem trenutku. 

Ništa se nikada neće dogoditi u budućnosti; dogodit će se u Sadašnjem trenutku. 

Ono za što mislite da je prošlost uspomena je na prethodni Sadašnji trenutak pohranjena u mislima. Sjetite li se prošlosti, vi ponovno budite uspomenu - a to činite sada. Budućnost je zamišljen Sadašnji trenutak, projekcija uma. Kad budućnost dođe, ona dolazi kao Sadašnji trenutak, razmišljate li o budućnosti, to činite sada. Prošlost i budućnost očito nemaju vlastite stvarnosti. Upravo kao što Mjesec ne posjeduje vlastiti izvor svjetlosti, nego može samo odražavati svjetlost Sunca, tako su prošlost i budućnost samo blijedi odrazi svjetlosti, moći i stvarnosti vječne sadašnjosti. Oni svoju stvarnost »posuđuju « od Sadašnjeg trenutka. 

Suština ovoga što govorim ne može se shvatiti umom. Onoga trenutka kad je shvatite, u svijesti dolazi do pomaka od uma prema Biću, od vremena u prisutnost. Iznenada se sve doima oživljenim, zrači energijom i iz svega zrači Biće.