U CIVILIZACIJI BEZ BOGA, GLAD ZA ČUDIMA JE PSIHOLOŠKA ČINJENICA. GLADI ZA ČUDIMA NEMA ZAMJENE I NIŠTA JE NE MOŽE UTOLITI. POSTOJE NADOMJESCI KOJI JE PRIVREMENO IZOPAČUJU, ZATIM NESTAJU... MISTIKA SMANJUJE RELIGIOZNOST A ONO DONEKLE ZNAČI I RASPAD IDEOLOŠKOG SUSTAVA.

POVRATAK MISTIKE NA DRUŠTVENU SCENU ZNAČIO BI POTREBU ZA RAZUMIJEVANJEM BITI POSTOJANJA U SVOM NAJDUBLJEM ZNAČENJU. UZA SVU SVOJU JEDNOLIČNOST KOJU KARAKTERIZIRA ČINJENICA DA SVE RELIGIJE OZNAČAVAJU POSTOJANJE BOGA BIJELIM SVJETLOM, MISTIČNA SE OTKRIĆA ZBIVAJU KAO ČUDA I IMAJU OBLIKE ČUDA.

MISTIK POKUŠAVA SAZNATI ONO ŠTO SE NE NALAZI U ISKUSTVU, A ONO ŠTO IPAK POSTOJI. ON ŽELI SAZNATI ZAŠTO NEŠTO UOPĆE POSTOJI. TAJ SE CILJ MOŽE POSTIĆI POMJERANJEM STANOVIŠTA IZVAN VLASTITOG KRUGA. OSLOBAĐA SE OBJEKATA I OBRAĆA SE ČULIMA. ON MISLI NA NAČIN DA POSTAJE SAMA MISAO I POISTOVJEĆUJE SE SA SUPSTANCOM SVEGA.

PITANJE BOGA JE I PITANJE ČOVJEKA. MISTIK BOGA SPOZNAJE SAM. ON MISLI NA NAČIN DA ISKLJUČUJE SEBE  I MISLI MISLIMA SA ONE STRANE SEBE. NALAZI APSOLUTNU MISAO KOJU NE USPIJEVA ISKAZATI ZATO ŠTO TA MISAO MISLI SEBE I NE PRENOSI SE KAO TAKVA.

MISTIK ŽIVI BEZ "ZAŠTO"...

BEZ ZAŠTO

RUŽA JE BEZ ZAŠTO; ONA CVJETA ZATO ŠTO CVJETA; ONA NE BRINE ZA SEBE, NE PITA JESMO LI JE VIDJELI.

SILEZIJEVA PJESMA NALAZI SE U ANTOLOGIJI MISTIČNIH SPISA. RASCVJETAVANJE JE UTEMELJENO U SEBI SAMOM. IMA SVOJ TEMELJ PO SEBI I ZA SEBE. ONO NADOLAZI IZ SEBE. TEMELJ SVAKOG POSTOJANJA JE BEZ "ZAŠTO". SVAKI JE PROCES SAMODOVOLJAN, NADOLAZI ZATO JER NADOLAZI, NE TREBA NI PODSTICAJE NI POBUDE.

ČOVJEK JE U SVOJOJ BITI ISTI KAO RUŽA. BEZ ZAŠTO. JEDINO JE TADA ISTINSKI I MISTIČAN. JEDINO TADA DOKAZUJE POSTOJANJE BOGA U SEBI I RJEŠAVA PITANJE BOGA I ČOVJEKA.