MIRTIN ŽIVOT – DUŠA ŽRTVA

 

 

 

- U molitvi...

- Gospodine moj i Bože moj!... Ljubim Te!

 

 

 

S tobom sam, dušo. Zadahnjujem te dahom svoje ljubavi. I dajem  ti Moj Mir i svoju svetu radost. Neka ti Moja radost Boga ražari srce, te tako, dušo, budeš potpuno radosna u Bogu svome.

 

 

- Gospodine, dok sam jučer poslovala po kući govorio si mi o mome životu, o mom djetinjstvu. Sada Te pitam, možeš li mi to sve ponoviti tako da zapišem? Opet kažem, neka bude kako Ti hoćeš!

 

 

 

Dijete ljubljeno, to sve što sam ti govorio, istina je jer dolazi od ISTINE.

 

Tvoj život, kćeri, određen je još od majčina krila pa i prije. Sve ono što si prošla i što se s tobom zbivalo, sve je u Mojoj volji Boga i u Mome Božanskom Planu.

 

Tebi su samo neki događaji iz tvoga života poznati (što se sama sjećaš i što si saznala od svoje majke). Meni, Bogu tvome, sve je do najmanje pojedinosti poznato, i to sam sve dopuštao.

 

Drugim riječima, životni put svakoga od vas zacrtan je još prije nego se rodite.

 

Pitaš se, čemu onda tvoja slobodna volja? Da, ta tvoja slobodna volja već je uračunata, jer Ja, Bog, koji živim u vječnosti, vidim kroz vjekove.

Ja sam Gospodar ljudske povijesti.

 

Vidiš, dušo, vi se ovdje na Zemlji mučite s prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Meni, Stvoritelju vašemu, sve je to VJE­ČNOST. Kod nas nebesnika ne postoji vrijeme.

 

Dušo, Ja sve što tebi objašnjavam, govorim tako kako bi Moji ljubljeni mogli bolje razumjeti i shvatiti.

 

Ja, Bog, koji JESAM ODUVIJEK i JESAM U SVU VJEČNOST, Meni je sto godina kao treptaj oka! I zato kad kažem SADA, to ne znači u vašem smislu sada, ovaj tren koji ti proživljavaš. Da ne bude zabune u vezi toga.

 

Sada govo­rim sve ovo tebi, dijete, sada je Moj Narod u blatu zla sve do grla. Sada se događa sve prorečeno neposredno pred Moj dolazak. Sada će se Moja PRAVDA spustiti na vas, - ali u tom smislu sada, da se to može pomaknuti po vašem vremenu koji tjedan prije ili kasnije. Mislim da ti je ovo jasno.

 

Reci, ta zar je bitno to, tako malo vremena, par dana? Zašto se mučiti oko toga? Budi radije zaposlena oko svoje nutrine, oko svoga srca, da u potpunoj Ljubavi i bogobojaznosti pripremiš svoje srce za susret sa Mnom, pa i ako to bude upravo večeras, na dana­šnji dan vašeg vremena.

 

Budi u Miru, s tobom sam.

 

Nastavljam ti dalje govoriti o tvome životu. U majčinoj utrobi nisi bila prihvaćena od drugog svog roditelja. Da, Ja, Bog, sam to tako dopustio, i tebi se nikakvo zlo nije moglo dogoditi, jer je Moja Milost bila s tobom.

 

Sjećaš se hodočašća tvoje majke s tobom pod srcem (majka mi je o tome pričala), bilo ti je osam mjeseci od tvoga utjelovljenja. Već onda je tvoj životni put duše žrtve bio u Mome planu i u Mojoj volji. Trebao sam svaki tvoj uzdah, svaku tvoju muku i patnju nevinog djeteta.

 

Nakon poro­da ti je život bio u opasnosti (RH faktor negativan). Opet moja Božanska intervencija. Poslije dolaska kući nepri­hvaćanje tebe kao novog člana obitelji, potpuno neprihvaćanje Mene, Boga, u tome djetetu što se zvalo Mirta. Ignoriranje tebe i tvoje anđeoske prisutnosti u toj obitelji kidalo Mi je SRCE BOGA, jer sam Ja u tebi patio.

 

Isus Krist, progonjen od svoga rođenja, kao Bog nastavlja biti progonjen u svakoj progonjenoj duši, u svakom bijedniku kojega nitko ne prihvaća. Vjeruj, dijete ljubljeno, toliko si Me podsjećala na Moju betlehemsku štalicu u kojoj sam rođen. Ja i ti, dušo, došli smo na svijet samo radi jedne stvari: ponijeti Križ Spasenja zajedno!

 

Ti se dobro sjećaš nekih događaja iz tvoga djetinjstva. Sjećaš li se povratka iz svetišta Moje ljubljene Majke (Marija Bistrica), kad si palac desne rake gurnula u šarke vratiju u vlaku (bilo ti je 8 godina)? Sjećaš li se tih boli? Trebalo Mi je to, dušo, o koliko Mi je to trebalo!

 

Ta muka, ta bol bila je višestruka žrtva predana tvome Bogu, jer duša nije mrmljala, ni prigovarala, ni psovala nego samo trp­jela i šutjela. Zašto? Jer nisi smjela plakati. Dušo, o koliko te tvoj Bog ljubi zbog toga.

 

Krenimo dalje. Nešto iza toga, bilo je vruće, žarko ljeto, i ti si pala svojim razgolićenim tijelom djeteta na užarenu peć. Opekla si prsa, trbuh i dlanove. To još nije bilo dosta, nego si po leđima dobila udarce, jer je tvoja majka mislila da vrištiš zbog nekog dječjeg nestašluka. Što je bilo dalje? Izjurila si u dvorište susjede koja ti je opekotine namazala uljem i tako učinila da patnje budu još veće.

 

O, ljubljeno dijete, koliko te Bog tvoj ljubi zbog toga! Taj put, kćeri mila, spasio sam petnaest duša iz čistilišne vatre. One bez prestanka kliču Hosana i neizmjerno su zahvalne. Vidiš, sve je to moralo biti, tvoj put duše žrtve zacrtan je u Mome dlanu još prije utjelovljenja tvoje duše u majčinom krilu.

 

Možeš li nastaviti dalje? Da, isplači se, to su suze tvoga djetinj­stva koje si dugo potiskivala. Daj Mi te suze, dušo, trebaju Mi! Daruj svome Bogu svaku suzu svoga srca, jer te suze liječe sve tvoje rane. To su suze Moje milosti.

 

Iza toga, sjećaš li se svojih poteškoća, vrtoglavica, povraćanja, svakodnevno i bez pauze. Zatim bolnica. Liječnik kaže da boluješ od epilepsije. Dakako, on ne zna. Za tvoju majku to je sve udarac, šok. Ja sam neprestano s vama, ali Me vi ne primjećujete, zato je njezina i tvoja patnja još veća. Prihvaćam sve i uzimam. Nema mrmljanja, nema proklinjanja, nema psovki, nema čak ni onog običnog pitanja: Bože, zašto?

Trebalo Mi je sve to. Križ spasenja sve je teži i mukotrpniji. Trebam te, dušo, dalje.

 

Sjećaš li se školskih klupa od prvog do osmog razreda? Neprihvaćanje tebe kao djeteta od tvojih vršnjaka. Govore ti da si ružna i čudna.

 

Bio sam sretan tada. Bila si sva Moja, samo to još nisi znala. Moja poruka koju sam ti dao na Duhove 1965. bila je vidljivi znak da Ja jesam s tobom. Povremeno sam te puštao iz svojih

ruku, ali Moje budno oko neprestano je bilo s tobom.

 

Sjećaš li se svoga djevojaštva? Svijet te zbunjuje, uopće se ne snalaziš u njemu. Dakako, svi te ignoriraju jer si "čudna". Mnogi ti se podsmjehuju i izruguju. Ti u svome JA želiš se potvrditi i dokazati, a sve pogrešno. Uzimaš u ruke cigaretu i alkohol, misleći da ćeš se tako više svidjeti, i da će te sredina bolje prihvatiti. Sve krivo. Ja to dopuštam. Ja te silno ljubim i radujem se svakom neprihva­ćanju, svakoj hladnoći srca, nerazumijevanju, izrugivanju i kad ti govore da si ružna.

 

O, koliko sam tada bio sretan! Kad bi to mogla imalo osjetiti, sve bi ti bilo jasno. Znao sam da si potpuno Moja.

Prezrena i prognana od svijeta duša može biti samo Moja.

 

Dalje. Upravo kad si počela dublje razmišljati o Meni, Bogu, i kristalizirati neke stvari (djevojaštvo, redovnički poziv, ženidba), ulijećeš u brak kojemu se opireš, ali iz ljubavi prema roditelju (majci) prihvaćaš. Sjećaš li se te muke, duhovne patnje? Vjeruj, bio sam bez prestanka s tobom, i sve sam to dopuštao radi tvoje izgradnje. Sada to sve uviđaš, i potpuno ti je jasno.

 

Možeš li dalje? Ako ne želiš govoriti o daljnjem tvom životu, Ja, Bog tvoj, potpuno ću poštivati tu tvoju želju.

 

Pokušaj sve ovo gledati Mojim očima Boga. Ništa od ovoga, nijedna riječ nije suvišna ni prekomjerna. Sve ima svoj ZAŠTO.

 

Čitajući ove retke duše će sebe stavljati u tu poziciju, iako su događaji nešto izmijenjeni. Kako sam tebe, dušo ljubljena, vodio od majčina krila, tako sam sve svoje ljubljene vodio i još vas vodim.

 

Kažem vam zato: zar nakon svega ovoga, djeco Moja, da vas ostavim, napustim?

Zar nakon svega ovoga da vas tek tako predam đavlu? Ne. Previše sam uložio u svakoga od vas.

Moj križ spasa za svaku je dušu uzdignut.

 

Ovo sve što sam s Mirtinim dopuštenjem dao na papir, govori vam, djeco ljubljena, da vaš Bog nikoga od vas nije napustio, i da svakoga od vas vodi stazom života, budno prateći svaki vaš korak, bdijući nad vama i čuvajući vas, svaku dušu napose.

 

Dijete, imaš Moj Mir Boga.

Ljubim te, radi sa Mnom!

 

10.12.1997.