Nešto sam si kontao o naravi, suštini karme. Naime, karma se jako mistificira i prenaglašava a stvar je vrlo jednostavno. To sam naučio iz vlastitog primjera.

Karma kao riječ dolazi od glagola činiti, karma je svo što činimo, sve ono što ostavlja posljedicu naših čina. I svako djelovanje stvara karmu, u relativnom svijetu nemoguće je izbjeći kauzalnost djelovanja.

Ni pitanje je kako djelovati. Karma yoga je inače i put oslobođenja, a srž karma yoge je djelovati bez djelovanja, djelovati tako da u njemu nema subjekta djelovanja pa se reakcija-refleksija djelovanja nema na što vratiti. Kako to ostvariti?

Neke plitke teologije naučavaju da je takvo djelovanje ono u kojem subjekt ne mari za rezultate djelovanja. Uslijed toga su nastale filozofije fatalizma, i 'jebe mi se' za sve što radim. A upravo to izaziva karmu. Pogledajte svu bijedu u Indiji izvan razvijenih središta-to je plod te filozofije.

Ispravno shvaćen koncept djelovanja bez subjekta znači da se u procesu djelovanja subjekt, djelovanje i objekt stope u jedno, da se u radnji događa samadhi, kao kad slikar slika pa nestane u slikanju, kao kad se glazbenik sav unese u svoje djelo. To je tada istinsko stvaranje savršenih djela.
Kada čovjek ne djeluje tako savršeno nastaju nesavršena djela koja treba popravljati, na kojima trebaju drugi raditi. I umjesto da naše djelo ljude oplemenjuje i inspirira ono ih zarobljava i crpi im njihove resurse.
Znam to iz osobnog iskustva: kada bih napravio savršenu konstrukciju nitko je nije popravljao i sve je bilo savršeno, kada sam radio preko volje ispalo je sve aljkavo i drugi ljudi su morali raditi na otklanjanju mojih nedostataka. To je praktičan primjer karme.

Karma nije nikakva mistika kako si zamišljaju dokone osobe, nego je to čista fizika, koliko se daješ toliko dobivaš nazad.

www.borajski.bloger.hr