LETIMIČAN POGLED U NEBO

 

 

 

- (Sjedila sam za stolom i pisala. Najednom sam vidjela du­hovnim očima i doživjela neizrecivo čuvstvo sreće, radosti i sil­nog bogatstva Ljubavi.

 

U duhu sam bila kao uzdignuta do neke razine Neba. To sad ne mogu točno odrediti. No mislim da udaljenost uopće nije bitna. Bitno je nešto drugo.

 

U tom djeliću trenutka ja sam spoznala, srcem vidjela - duhom osjetila koje li neopisive radosti nebesnika!

 

Bila sam duhom uzdignuta i pridru­žena jednoj skupini duša kojima pamtim izraz lica, izraz neizre­cive sreće i miline.

Znala sam, stojeći uz njih i gledajući im presre­tna lica, da je dolje ispod mene svijet, Zemlja.

 

Jedna mi misao toga trena projuri srcem: ovo je Gospodin mislio kad je rekao da je neizreciva radost nebesnika kad jedno nevino dijete ili čovjek umre, a duša čista i bijela dolazi u Raj.

 

Jedno svakako znadem i potpuno mi je jasno da se moje srce htjelo tu zadržati i da više nije željelo natrag.)

 

 

 

3.12.1997.