Za njega je početak svijeta - ništa. Međutim, za njega to nije praznina, nego neodređeno nešto, što tek treba postati. Neophodan je ljudski um da bi se to odredilo i umnožilo. Dakle, samo je u prvoj fazi tao ništa, kao nepokretan, a kasnije je to princip nepokretnog kretanja.

Zanimljiva je anegdota Chuang Cea (kasniji majstor) o leptiru. Naime, sanjao je da je leptir koji leprša između cvjetova. U snu nije bio svjestan sebe kao osobe te je bio samo leptir. Iznenada se probudio i otkrio da leži u krevetu, ponovo kao ljudska osoba. Potom se zapitao: "Jesam li ja čovjek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je čovjek?"

Pojam Tao pojavljuje se najviše u vezi s imenom filozofa Lao-Cea, rođenoga god. 604. prije nove ere. Ali ovaj pojam je stariji negoli filozofija Lao-Cea. On ide zajedno s izvjesnim predstavama stare narodne religije o Taou «putu» neba. Pojam Taoa odgovara vedanskoj rti. Značenja Taoa su: put, metoda, princip, prirodna snaga ili životna snaga, zakoniti prirodni procesi, ideja svijeta, uzrok svih pojava, ono što je pravo, ono što je dobro, moralni svjetski poredak. Neki prevoditelji prevode Tao čak i sa izrazom Bog.

 

(4)

"Tao je prazan,

Ako živimo s njim

Nikada ga ne možemo iscrpsti.

Kako je dubok!

Pravi predak svih stvari.

Ublažava svaku oštrinu,

Ukida svaku zbrku,

Smanjuje svaki sjaj,

Sjedinjuje sva zrnca prašine."

 

(25)

"Postoji jedna stvar  koja je i u kaosu bila potpuna i koja se rodila prije neba i zemlje.

O, kako je bezglasna, kako je prazna.

Stoji čvrsto u sebi i ne mijenja se, svuda stigne i ne prijeti joj nikakva opasnost.

Dostojno je drže  majkom onoga pod nebom.

Ne znam joj pravo ime oslovljavajući je njenim manjim imenom zovem je tao."

 

***

(41)

Ako čovjek izvanrednih sposobnosti /sang-si/ čuje o tao-u,

Svim snagama ga želi ostvariti (u svojoj djelatnosti).

Ako čovjek prosječnih sposobnosti /čung-si/ čuje o tao-u,

Čas sačuva čas gubi (ono što je čuo).

Ako pak čovjek nižih sposobnosti  /hsia-si/ čuje o tao-u,

Dobro se smije.

Ako se ne bi smijao

(to o čemu je čuo) ne bi zavrijedilo da se naziva tao.

 

Zato je nastala uzrečica:

Put svjetlosti (tao) kao da je mračan,

Put koji vodi naprijed (tao) kao da ide unazad,

Glatki put (tao) kao da je neravan,

Uzvišena vrlina /sang-to/ kao da je obična,

Najbjelje kao da je zaprljano,

Golema vrlina kao da ima nedostatke,

Osnaženje vrline kao da je oslabljenje,

Prirodno stanje kao (da je šareno, samo što mu je boja) izblijedila.

Najveći četverokut  /ta-fang/ nema kuteve,

Snažna vrlina /ta-či/ zgotovlja se dugotrajno,

Snažna glazba /ta-jin/ jedva daje glasa,

Snažna slika /ta-hsiang/ nema oblika /hsing/.

Tao je skriven i nema imena.

Ipak samo tao može poduprijeti /taj/ i dovesti do ispunjenja (sve što postoji).

(*Veliki četverokut je beskrajna ravnina vječnog puta)

 

(2)

Tako  mudrac (seng-žen) djeluje ne-djelujući(vu-vej),

 podučava bez riječi (pu-jen) i

(onda) svaka stvar utječe na njega i (on to) ne odbija.

(Mudrac) otjelotvoruje ali ne prisvaja;

stvara ali nije vezan (za ono što je stvorio).

Svoje djelo dovršava ali ga ne čuva za sebe (ne koristi)

i upravo radi toga što ga ne čuva za sebe

ne može ga ni izgubiti.

 

(48)

Taj koji se bavi učenjem

Taj dan za danom se povećava (u znanju),

Taj koji živi po taou dan za danom se smanjuje (u stvari želja).

Oduzme od njih, pa opet oduzme

I konačno stigne do ne-djelovanja.

A za ne-djelovanje pak ne postoji tako nešto što ono ne bi moglo učiniti.

Dostignuće onoga pod nebom moguće je samo putem činjenja da se ne-radi /vu si/.

Taj koji čini da se radi /ju si/

Nikada ne može dostići ono pod nebom

www.wikipedia.org