KRIST RAZAPET IZMEĐU DVA USKRSA

 

 

 

- Gospodine Isuse, ljubim Te i klanjam Ti se.

 

Bože moj,... ne znam, ali ćutim da si Ti, Gospodine, nekako tužan. Moja duša, duh i srce moje ne mogu se danas radovati, iako je Uskrs. U mojoj nutrini je tako snažni osjećaj Tvoje tuge. Reci mi, Bože ljubljeni, što je to sa mnom? Nisam li ja u nečemu pogriješila, pa otuda ovolika tuga u mojoj duši?!

 

 

 

 

Mir tebi, ljubim te.

Moja zaručnica trpi sa Mnom, Bogom svojim. Moja zaručnica osjeća svu Moju muku Moga raspeća. Moja zaručnica ćuti na srcu i na duši Moju silnu muku i patnju, Moju neizrecivu bol zbog dva Uskrsa.

 

Ja, Bog, silno trpim još uvijek na mističan način, jer Moja ljubljena djeca ostaju u strašnoj oholosti, i što više slijede tu oholost, razdvojenost i nejedinstvo.

 

Moj ljubljeni rod, Moj narod slavi danas Moju muku. Veseli se i blaguje obilato Moje darove u pretjeranoj radosti svojih tjelesa, a na račun Moga razapinjanja između dva Uskrsa.

 

Narode Moj ljubljeni, djeco Moja, ta Ja, Vaš Bog, jedan sam. I vama pravo­slavne vjere i vama katoličke vjere, a i vama, djeco Moja, svih drugih vjera.

 

Vi ste se svi sami udaljili i odijelili od Mene, svoga Boga, i izabrali krive putove.

Tvrdoglavost vaše naravi, tvrdoća vaših šija i oholost vaših srdaca odvela vas je od pravoga puta.

Djeco Moje predragocjene Krvi, djeco Moga križa, zašto iznova zadajete svome Bogu ovu silnu muku prezira, nejedinstva i među­sobnog neprihvaćanja.

 

Djeco ljubljena, miljenici Moji, baštinici Moji, za SVE vas sam pošao na križ, za sve vas sam podnio muku, a vi još uvijek ne nalazite načina da se zbližile, da se ujedinite i da zajedno kao Moja ljubljena braća prihvatite i slavite isti na­dnevak Moga uskrsnuća.

 

Ovo sve što se događa tu na Zemlji, iznova ranjava Moje Srce Boga. Iznova Mi trnjem krunite glavu svojom upornom ohološću, a samo radi toga što vam je đavao podmetnuo svoju zamku.

Vi SVI ste toliko bijedni, slabi i zavedeni te ne prepoznajete nje­gove (đavlove) podvale.

 

Dijete ljubljeno, dušo Moje duše, dušo Moje muke, u tebi na­lazim počinka i odmora. Ja, Bog, nosim ovaj križ vašega razdora i nejedinstva, i zato trebam Duše koje će mi pomoći na tome putu.

 

Budi ti, dijete, svome Bogu oslonac i utjeha! Nije važno, koliko možeš podnijeti, jedino je važno da tvoje srce to želi i hoće.

 

Budi u Miru! Ljubim te, radi sa Mnom!

 

 

 

12.4.1998.