Sam Konfucije je kratko opisao svoj životni rast i sazrijevanje. Već u mladosti s 15 godina počeo se ozbiljno zanimati za proučavanje. U 30. godini počeo je, kako sam kaže “igrati svoju ulogu”. U 40. postao je zreo i više se nije zbunjivao. U 50. godini je spoznao Zapovijedi Neba (T’ien-ming). U 56. godini zbog sličnosti su ga zamijenili s Yango Huom i pokušali su ga ubiti u pokrajini K’uanga. U 59. godini pokušao ga je ubiti obaranjem stabla vojni časnik Hsiang T’ui. U 60. postao je miran, a u 70. potpuno zreo. Kaže kako je u toj dobi mogao slijediti svoje srce bez da prekrši moralna načela tao Kad mu je učenik Chung Yu rekao da bi želio saznati što najviše želi Konfucije je odgovorio: “Volio bih donijeti mir i sigurnost ostarjelima, biti vjeran (iskren) svojim prijateljima i s ljubavlju odgajati mlade”. Konfucije je umro 479.(0.)9 godine prije Krista u gradu Chüfu. Njegov učenik Than-mu Tz’u opisao ga je kao dobrostivu, čestitu, uljudnu, uvjerenu i uslužnu osobu.

Na nadgrobnom spomeniku piše mu počasno ime Wen Huan, koje mu je udijelila kao počast dinastija T’ang (618.- 907.) Početkom naše ere njegovi učenici su skupili njegove razgovore i izreke u knjigu Lun-ju (Razgovori ili Analecta). Danas se Konfucije štuje kao svetac, posebno u Tajvanu gdje se svečano slavi njegov rođendan 28. listopada kao učiteljski dan.  Posebno su za širenje Konfucijevih stavova o moralu te društvenim i političkim problemima zaslužni njegovi sljedbenici

Meng Tzu (Mencije 390.-305. prije Krista) i Shun Thu (312.-238. prije Krista). Meng Tzu je smatrao da zemlju može ujediniti “sveti kralj” kojemu bi on bio ministar savjetnik. Shun Thu je smatrao i naučavao da sve ovisi o ljudima i njihovim postupcima, a ne o nebu i drugim vremenskim kretanjima.

Temeljna Konfucijeva poruka

Iako je moral bio na vrlo niskom stupnju Konfucije se duboko nadao da se može obnoviti pravedni život u društvu. Za opisati put obnove i postignuća općeg dobra poslužio se metaforom stabla: jen (čita se ren) je društvu ono što je korijen stablu, yi uspoređuje s deblom, a ostvaruje se ispravnošću putem pravde, li je poput grana na stablu, a označava načela vjerskog i moralnog načina djelovanja, chih je poput cvijetova, a označava mudrost i hsin su poput plodova, a označava vjernost.

 Pojam jen označava savršena čovjeka. Savršen čovjek bi trebao biti čovjekoljubac, human i krepostan, koji izgrađuje svoj jen (najdublju unutrašnjost svoga ja) te pokušava pronaći dobro u drugom čovjeku i zalaže se za opće dobro. Konfucije je proživio cijeli život pokušavajući ljude poučiti suradnji ili kako se danas kaže, timskom radu. Taj cilj se postiže ako se slijedi moralni put (tao) i ako se dobro, točno i dostojanstveno obavljaju pradjedovski rituali Li (kineski načelo, kozmički red, odnos, obred). Li oblikuje čovjeka glazbom, pjesništvom i ritualom. Sam je smatrao da nije potpuno došao do ispunjenja Jena (rena) u svom životu.

Jen se potpuno ostvaruje u ispravnom odnosu prema nebu i prema ljudima, a označuje: čovjeka i dvojnost. Za Konfucija biti čovjek znači biti u komunikaciji, jer se u komunikaciji postaje i ostvaruje ljudskost (jen).

Drugi vrlo bitni pojam kod Konfucija je Li. Li označava permanentni odgoj svih stanovnika društva u vježbanju svih životnih radnji: pristojnost u hodu i ponašanju u društvu; ljubaznost u pozdravu, doličnost i istinska nazočnost kod prinošenja žrtve i u svim odnosima.

Posebno je Li bitan kod stvaranja i održavanja ljudskih odnosa. Konfucije je zastupao da je pet glavnih ili osnovnih odnosa u ljudskom životu i društvu bitno uspostaviti da bi se imao mir, red i blagostanje u obitelji, pokrajini i državi, tj. u cijelom društvu.

 To su:

 

1. odnos između oca i sina: otac bi trebao biti ljubazan, a sin iskazivati svoju ljubav prema ocu.

2. odnos između muža i žene se pokazuje u ispravnom ponašanju muža i poslušnosti žene.

3. odnos između starijeg i mlađeg (brata) se dokazuje u blagosti starijeg brata, a poniznosti mlađega.

4. odnos između vladara i podanika se ogleda u dobrohotnosti vladara i lojalnosti ministara i ostalih podanika.

5. odnos između starijih i mlađih (neki autori navode umjesto ovog odnosa odnos između prijatelja i prijatelja) sastoji se u humanom promišljanju starih i pokoravanju mladih.

Ovi stavovi se nazivaju I-ova. Življenje ovih odnosa omogućuje obnovu društva i vodi ga na ispravnom putu u nebo.

Konfucije je ovako protumačio što podrazumijeva pod pojmom li :”Od svih stvari po kojima ljudi žive, li je najveća. Bez lia ne znamo kako pravilno vršiti obožavanje duhova svemira; ili kako utvrditi pravilan status kralja i ministra, vladara i podanika, te starijih i mlađih; ili kako utvrditi moralne odnose između spolova, između roditelja i djece te između braće; ili kako razlučiti različite vrste odnosa u obitelji. To je razlog zbog kojega plemenit čovjek tako visoko cijeni li. Konfucije je htio pomoći usavršavanju ljudskog života na zemlji, zato čovjek treba postati mudrac i kao takav služiti svome narodu.

Veliki Čovjek (Superiorni Čovjek, Istinski) o kojem je Konfucije neprestano govorio bio bi osoba koja je ostvarila u svom životu li i jen. On živi istinski i potpuno pravično, ozbiljno, razborito, iskreno, dobronamjerno, velikodušno i odmjereno u svim ulogama koje ima u životu (muž, otac, sin, prijatelj, državni službenik). “Veliki čovjek prianja uz temelje (korijene) jer jednom kad su oni uspostavljeni, moralni zakon će se (tao) razvijati. Sinovsko i bratsko poštovanje je ono što je temeljno Čovječnosti- u-svome-najboljem-izdanju-jenu (vrlini)”. Veliki Čovjek je uljudan za stolom, ne izbjegava dužnosti, dapače marljiv je i odgovoran te “pažljiv na riječima”.  Čovjek koji je napet ne može biti Veliki Čovjek, nego samo onaj koji je zadovoljan i miran. Veliki Čovjek, misli o odličnosti, a ne ugodi, misli na posljedice, a ne o osobnim povlasticama, spor je na riječima, a brz na djelima. Kroz cijelo Konfucijevo učenje provlači se važnost savjesnog djelovanja i važnost uzajamnosti ili altruizma.

Veliki Čovjek zna sjediniti uglađenost i sadržajnost. Konfucije je čovjeka sadržajnosti, bez uglađenosti, smatrao neotesanim. Uglađena čovjeka, bez sadržajnosti, smatrao je površnim.

Dekodiranje Konfucijeve poruke

Konfucije je smatrao da nema obnove čovjeka ni društva bez stvarnog temeljnog obrazovanja koje se temelji na vrelima prošlosti. Svakako, nije smatrao da treba ići putem prošlosti, nego iz prošlosti s razmišljanjem proučiti što je bilo istinski dobro i vrijedno te to usvajati.

 Čovjek bez moralnih vrijednosti (ljubav prema roditeljima, iskrenost, točnost) nije sposoban za pravo i temeljno učenje, nego samo žuri da bi zauzeo neki položaj u društvu i postao netko u očima drugih. Poticao je mlade ljude da u slobodnom vremenu izučavaju literaturu i vježbaju se u umijećima: ceremonija, glazbe, streljaštva, vožnji kočije, pisanju i matematici.

Iskrenost, odgovornost u izvršavanju dužnosti, štedljivost, ljubav prema ljudima te samospoznaja kad se može biti u državnoj službi su vrednote bez kojih se ne može obnoviti država.

Smatrao je da slušanje glazbe pomaže čovjeku odgojiti se dobro te da glazba određuje duh jedne zajednice. Posebno je preporučivao glazbu Shuna, koja je po njemu bila umjetnički savršena, jer je bila ispunjena ljepotom i uzvišenom mudrošću-

Cilj učenja je odgojiti plemenita čovjeka koji je pravedan, pomirljiv, tolerantan, dostojanstven, čvrst u krizama, promišlja u dubinu svoga ja, nezavisan je, zna podnosit sreću i nesreću, ne zanima ga rivalstvo, živi u stvarnoj situaciji bez maštanja, pozna svoj identitet u svim situacijama.

Podučavao je da se čovjek koji želi biti istinski sinovski ne može samo skrbiti za roditelje toliko da imaju hranu i što je potrebno za fizički život, nego da moraju osjetiti poštovanje.

U društvenom životu smatrao je da vlada mora imati povjerenje naroda. Zato se mora truditi i sve učiniti da ne izgubi povjerenje. Čak povjerenje smatra važnijim od hrane i vojske.

Intrapersonalna Konfucijeva komunikacija

Konfucija su prije svega zanimali odnosi među ljudima. Cijeli svoj život posvetio je izgradnji boljih odnosa u društvu na svim razinama, od obiteljskih do državničkih. Zato je više volio biti s ljudima, nego se povlačiti na samotna mjesta. Na prigovor zašto se ne povuče iz društvenog kaosa i u miru i samoći živi odgovorio je lijepom slikom: “Ne može se biti u čoporu s pticama i zvijerima kao da su one iste kao i mi. Ako se ne bi družio s tim ljudima (čovječanstvom) s kim ću se družiti?”

Povezanost učenja i razmišljanja je smatrao vrlo važnim, jer učenje bez razmišljanja je izgubljenost, a razmišljanje bez učenja je opasno.

Konfucije je poštivao misticizam

Tražio je od svojih najboljih učenika da prakticiraju iskazivati ljudima poštovanje kao da su im uvaženi gosti ili kao da sudjeluju u prinošenju važnih žrtava na žrtvenik te da žive Zlatno pravilo: “Ne činite drugima ono što ne biste sami željeli da vam drugi čine” .

Primatelji Konfucijeve poruke

Već u 22. godini života Konfucije je prvi u Kini utemeljio privatnu školu. Konfucije je imao oko 3000 učenika od kojih su 72 bila posebno nadarena. Oni su sačuvali njegove spise i prenosili njegovu nauk. Sve svoje učenike je nazivao sinovima. Nije mu se dopadalo kad bi neki učenik prihvatio neku dužnost prije nego što je završio cjelokupni program obrazovanja

Zadnje dane svoga života provodio je povučeno u meditaciji, te studirajući i poučavajući u malim skupinama. Posebno je cijenio učenika Yen Huia zbog njegove volje za učenjem. Konfucije je plakao za njim jer je umro vrlo mlad. Razgovarao je s velikim glazbenicima tog vremena. U gradu Yiu u državi Wei razgovarao je sa stražarom koji ga je nakon tog razgovora nazvao zvonom koji želi osvijestiti ljude. Razgovore je vodio s vojvodom Ai, vojvodom Shen Chu-liangom, guvernerom Pu Shangom. S gospođom Nan-tzu, suprugom Linga od Wiea (533.-490. pr. Kr.) koja je bila opaka žena, razgovarao je o dobru države. Sa svojim sumještanima razgovore je vodio u rodnom selu. A kao državni službenik dijalogizirao je  s osobljem koje je radilo na dvoru. Sinu Li je preporučio da čita Poeme, ako želi voditi razgovore te ako želi poboljšati karakter da prouči obredna pravila doličnosti.

Mjesta Konfucijeva komuniciranja

Konfucije je putovao od mjesta do mjesta kako bi poučavao mladiće. Kad je putovao dalje koristio bi zaprežna kola koja su vukli volovi. Budući da je to prijevozno sredstvo sporo, dok se vozio poučavao je učenike koji su išli za njim.  Budući da je obnašao službu u vladi i imao svoje škole, može se zaključiti da je koristio i zatvoreni prostor, poput današnjih vladinih ureda i školskih učionica. Presjedao je parnicama. U tu svrhu je koristio prostorije tadašnjih državnih sudova. Činio je sve da bude manje parnica

Podučavao je uz rijeku. Pokazujući na vodu koja protječe, rekao je “To prolazi poput ovoga, nikad ne prestajući ni danju ni noću”. Razgovarao je sa svojim učenicima ili gostima šetajući ispod stabala. U dvorištu je razgovarao sa sinom Li i davao mu savjete u prolazu. S Xang Huom razgovara na putu o sudjelovanju u državnoj Upravi.

Kanali Konfucijeva komuniciranja

Iako je Konfucije u svojoj komunikaciji posebno koristio razgovore i predavanja, njegovo traženje usavršavanja lia u životu čovjeka potvrđuje poznavanje važnosti neverbalne komunikacije.

Verbalni kanali Konfucijeva komuniciranja

1. Metafore

U svojim govorima koristio je često metafore kao životne slike koje omogućuju sudionicima lakše shvaćanje njegovih poruka. Vladara koji ima vrline usporedio je s Polarnom zvijezdom (Sjevernjačom). Kako se oko te zvijezde okreću sve druge zvijezde tako se oko vladara koji ima vrline, a ne samo zakon i silu, i s njima vlada okreću svi oko njega. Sinovsku skrb samo za fizički život roditelja, bez poštovanja usporedio je sa skrbi za pse i konje. Neiskrena čovjeka je usporedio s velikom kolima koja nemaju rudo za uprezanje volova ili konja. Svog učenika Tuan-mu Tz’ua je usporedio s najboljim kotlom koji se rabio u svetištima. Lijenog učenika koji je jedno jutro ostao izležavati se u krevetu usporedio je s trulim stablom koje nije za rezbarenje i s blatnim zidom koji nije za žbukanje. Bogatstvo stečeno nepravično usporedio je rasplinjujućim oblacima. Odnos između dobrog vladara i naroda usporedio je s vjetrom i travom. Dobar vladar je narodu isto i što lagan vjetar travi. Kao što se trava lagano saginje pred vjetrom, tako se narod saginje pred dobrim vladarom.

 2. Razgovori

Konfucije je često razgovarao sa svojim učenicima na samotnim mjestima. Ti razgovori su bili u obliku dijaloga. Posvećivao im je puno vremena. Započeo bi svoje razgovore s retoričkim pitanjem: Jesam li mudar čovjek?

Smatrao je da ljudima treba dati osjećaj časti i voditi ih putem vrlina i poučavati pravilima doličnosti, ali ne zakonima i kažnjavanjem. Zakoni i kažnjavanja čovjeka mogu održati u redu, ali ne mogu mijenjati njegovo srce. /I Aristotel je običavao podučavati šetajući. Učenici ili pristalice Aristotela su nazivani peripatetici (grč. perpipateo – obilazim)./ Volio je dijalog i odgovarati na pitanja. U svojim razgovorima često je uspoređivao Velikog Čovjeka i malog čovjeka tako bi slušatelji lakše pamtili njegove riječi. Konfucije osim što je volio glazbu, često je i sam pjevao. Jedino se sustezao od pjevanja na dan kad je sudjelovao na pokopu.  Sa svojim sumještanima bio je jednostavan i iskren, međutim kad je bio na dvoru onda je izlagao u tančine, umiljato i oprezno. Nan-kung Kuu je dao za ženu bratovu kćer zbog toga što je čitajući Poeme posebnu pozornost posvetio stihu koji naglašava pažljiv govor: “O žezlo od bijeloga kamena, greška može biti izbrušena, ali ružna riječ ne da se ispraviti”. Čovječnost je smatrao voljenjem ljudi, a znanje poznavanjem. Težio je točnom definiranju riječi i onoga na što se one odnose. Bez jasnih riječi i sadržaja smatrao je da nema odgovornosti , jer bez mentalnog rada nema ni moralnog ustroja u životu.

U razgovorima koristio je stare izreke npr. “Čovjek bez postojanosti, ne može biti ni proricatelj ni liječnik”. Smatrao je da riječima mudraca treba odavati poštovanje.  Saznajemo iz tekstova da je doživio neuspjeh s dvorskom ludom Lu T’ungom. Htio je s njima razgovarati nakon što mu je ovaj rekao: “Odustani od svojih jalovih nastojanja”. Međutim, dvorski zabavljač je pobjegao.

3. Neverbalni kanali Konfucijeve komuniciranja

Konfucije se bavio proučavanjem starina, prikupljanjem misli i izdavanjem knjiga. Knjigama su se pridavala velika značenja. Konfucije je posebnu pozornost posvećivao obredima. Poučavao je da obrede treba izvoditi pomno, dostojanstveno, s puno sklada i s iskrenim osjećajima. Pridavao je veću važnost načinu života, nego riječima.

Smatrao je da Veliki Čovjek prvo treba svojim primjerom govoriti ljudima, a tek onda ih pozivati da ga slijede. Vjerovao je da vrline privlače druge osobe više od riječi. Slušanje, promatranje i oprezan govor je smatrao bitnim za dobru komunikaciju.  Prinosio je sam žrtvene darove, a i sudjelovao je kod državnih žrtvenih obreda. Tražio je da obrede prati i tumačenje, jer im riječi daju na dostojanstvu. Nakon dobre glazbe oduševljenje je kod njega znalo trajati po tri dana. Podučavao je i o načinu i značenju odijevanja, a i sam je vodio računao o svom osobnom odijevanju. Razlikovao je dobro razglašenost i istaknutost. Istaknuta osoba pomno osluškuje riječi i promatra izraze lica ljudi te uvijek je pošten, iskren, čvrst i pravedan. Običnom sljepoćom smatrao je sugovornika koji bi govorio, a ne bi promatrao lice sugovornika dok s njim razgovara.

Tvrdio je da primjer vladarova života ima jaču snagu i utjecaj nego zakoni. Djela su važnija od riječi, a stidjeti se treba čovjek kada mu riječi nadiđu djela.

4. Iskazivanje poštovanja

Konfucije bi ustao u znak poštovanja kad bi primao ožalošćenu osobu ili slijepca. Za održavanje dobrih i trajnih odnosa smatrao je važnim iskazivanje poštovanja. Prijateljstvo može biti dugotrajno, ali iskazivanje poštovanja mora biti uvijek kao pri prvom susretu. Konfucije je bio zahvalna osoba. Za svaki mali dar poučio je darovatelje u nečemu (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü.

Čak je htio biti pošten i prema životinjama. Ribu je isključivo lovio udicom, a nikad nije gađao u pticu koja bi mirovala. Želio je time pokazati da se odriče nepoštene prednosti čak i pred životinjama. Delegacije je primao sa svim počasnim ceremonijama i dostojanstveno. A kad je i sam sudjelovao u delegacijama koje su posjećivale druge države do u detalje je održavao proceduru i ceremonije u takvim prilikama. Međutim, izgleda da je bio puno opušteniji i veseliji u svojim prostorijama. Nije bez ozbiljnog promišljanja slavio čovjeka kojeg su svi voljeli u njegovu gradi, a niti je olako odbacivao čovjeka kojeg je cijeli grad mrzio (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü.   Suprotno od Pu Shanga, smatrao je da druženja iz koristi ne održavaju odnose među ljudima, nego samo poštivanje svih ljudi, bez obzira imamo li koristi ili ne.

5. Učinci Konfucijeve komunikacije

Konfucije je bio veliki humanist i obnovitelj kineskog društva. Svoj život je posvetio podučavanju svojih učenika i sugovornika.

Smatrao je da se prvo treba naučiti služiti čovjeku, a tek onda se može služiti duhove i božanska bića, te da prije treba učiti o životu, a tek onda o smrti. Učenike je podučavao Zlatnom ravilu i Zlatnoj sredini. Tražio je da iskazuju poštovanje u svakodnevnoj komunikaciji kao da se radi o važnim gostima ili prinošenju važnih žrtava.

Učio je put kojim se ostvaruje osoba kao Veliki Čovjek što mu je bio trajni ideal. Prvo na tom putu je da čovjek njeguje postojan i iskren govor, iako samo to nije dovoljno. Veliki Čovjek razmišlja o devet stvari: “Svojim očima, željan je jasno vidjeti, a ušima čuti nadaleko; u svome izražavanju želi biti topao i blag, a u vladanju uljudan; u svom govoru želi biti iskren, a u obavljanju poslova ozbiljan. Kada je u sumnji, voljan je pitati druge: kada je ljut, misli o poteškoćama i posljedicama (u koje ga njegova ljutnja može uvući); kada vidi priliku za dobit, misli o pravičnosti”.

Smatrao je da čovjek koji ima dolično ponašanje i poštovanje prema drugim ljudima neće imati problema steći u životu puno braće oko sebe, iako možda nema fizičke braće. Povjerenje je smatrao važnijim od oružja i hrane u nekoj državi. Podučavao je učenike da vode u komunikaciji računa o primateljima, a tek onda o svojoj koristi ili nagradi. Riječi mu služe kao sredstvo za prenošenje značenja. Sve ljude je smatrao po prirodi jednakim, a ono što ih čini nejednakim i različitima dolazi od vanjskih čimbenika. Uspio je podučavati u svojoj školi skoro 3000 učenika, od kojih su neki zauzimali i više položaje u društvu. Svojim govorima u različitim mjestima utjecao je na još veći broj ljudi. Njegova nauka je utjecala na stvaranje kineske kulture i identiteta življenja.

Zaključak

Konfucije je bio veliki reformator i humanist kineskog društva u 6. i 5. st. pr. Krista. Međutim, ostavio je dubok trag i velik utjecaj kroz cijelu povijest kineskog društva, od njegova vremena do danas. Od običnog čovjeka dospio je da ga ljudi danas štuju kao božanstvo. Konfuciju je bilo na srcu obnova društva koje se nalazilo u kaosu i anarhiji zbog međusobnih borbi za vlast više velikih obitelji. Čvrsto je vjerovao da obnova društva i države mora ići od vrha. Ako poglavar države i njegovi ministri budu moralni i uzoriti onda će taj stil života djelovati i na obične ljude. Smatrao je da moralni ili bolje rečeno u širem smislu riječi duhovni život vladara ima jači utjecaj na ljude nego zakoni. Zato se Konfucije posvetio podučavanju mladih ljudi kako bi ih pripremio za službe u društvu.

Čak je i sam jedno kraće razdoblje bio na čelu pravosuđa u svojoj državi.

Ideal kojeg je propovijedao bio je ostvarenje Velikog Čovjeka. Veliki Čovjek je onaj koji je uspio u životu sjediniti savršeni li i jen. Li su svi obredi, ceremonije i izobrazba koju je čovjek mogao steći, a jen je karakter čovjeka, njegova unutrašnja bit na kojem neprestance treba raditi. Veliki Čovjek je iskren, pošten, odgojen, kulturan, vjeran, pravedan, društven, skroman, svjestan svojih dobrih i loših strana, traži svoje pogreške i nedostatke, a ne kod drugih ljudi.

Traga u svom životu za temeljnim istinama. Konfuciju se zalagao za bolje međusobne i društvene odnose. Sve odnose je podijelio u pet grupa: odnos otac-sin, odnos muž-žena, odnos stariji-mlađi brat, odnos vladar- podanik, odnos stariji-mlađi (prijatelj-prijatelj). Vršenje svoje uloge u životu utječe na odnose i stvaranje harmonije u obitelji i državi. Konfucije je posvećivao veliku pažnju govoru i cjelokupnom ponašanju. Učio je da će čovjek, čiji je govor vjeran i pouzdan, a ponašanje časno i pažljivo, biti obljubljen i prihvaćen kod svih, a u protivnom ni među najbližim susjedima.

U govoru je često koristio metafore da bi njegova poruka bila jasnija i razumljivija slušateljima. Cijenio je mudraca koji zna sačuvati svaku osobu i koji ne gubi svojih riječi uzalud. Ljude neprimjerna vladanja – ponašanja ili njegovim rječnikom rečeno ljude bez jena, smatrao je vrlo opasnim u

društvu. Konfucije će ostati kao veliki filozof koje je podučavao kako ostvariti dobre odnose u obitelji i društvu jer bez tih izgrađenih odnosa nema obnove društva te ni zadovoljna i mirna života.

Literatura:

1. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.

2. Karl Jaspers, Sokrat, Buda, Konfucije i Isus, Zodijak, Beograd, 1980.

3. Enciklopedija leksikografskog zavoda, sv. br. 3., JLZ, Zagreb, 1967.

4. Religijski leksikon, Mosta, Zagreb, 1999.

5. John Allan, John Butterworth, Myrtle Langley, Religije-kultovi-misterije, DS, Zagreb, 1988.

6. Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990.

7. Ivan Cvitković, Religije suvremenog svijeta, FPN/SKRM, Sarajevo, 1999.

8. Luigi Pareti, Paolo Brezzi i Luciano Petech, Historija čovječanstva – kulturni i naučni razvoj, Sv. II./II., Stari vijek, Naprijed, Zagreb, 1967.

9. Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb, 1987.

10. John Bowker, Religije svijeta, Znanje, Zagreb, 1998.

11.

 . www.moljac.hr/biografije/konfucije

(Prikupio: fra Iko Skoko)