Kompleks iskupitelja
Izraz u proučavanju povijesti religija za skupinu vjerovanja i pretpostavki fokusiranih na nadljudsku figuru za koju se zamišlja da ima snagu da „spasi“ čovječanstvo i „iskupi“ {otkupi} svijet, obično kroz moment finalnog računa i kazne, Sudnjeg dana. Gnostici su protestirali protiv ideologije božanskog spasenja zatvorenog u svetište Kompleksa iskupitelja. Specifični elementi Kompleksa protiv kojih su protestirali su: kreacija kao ručni rad muškog božanstva, Boga Oca, umjesto jednog trajnog procesa koji uključuje božanstva obaju spolova; vrhovna vlast muškog Boga Oca shvaćenog kao sudije i zakonodavca; represija Ženstvenosti; bogom dana vlast čovječanstvu nad Zemljom; stvaranje čovječanstva „na božju sliku“; korumpirana priroda spolnosti i prirodnog svijeta; natprirodni izvor ispaštanja; fizičko uskrsnuće tijela, u posebnom slučaju Isusa Krista, a u općenitom slučaju uskrsnuće čovječanstva na kraju vremena; vječna kazna i prokletstvo za grešnike i nevjernike; božanska kazna, apokalipsa i kraj povijesti.
Ovaj se skup sastoji od nekih faktora koji daju okvir podrške za Kompleks, kao što je vjerovanje da je Bog Otac stvorio čovječanstvo na Njegovu sliku, i ostale koji odražavaju Kompleks direktno, kao što je vjerovanje da muke iskupitelja nekako mijenjaju ljudsko iskustvo. Kad je sve rečeno i učinjeno, jezgra vjerovanja ovdje se razlaže na dvije komponente: vjerovanje u natprirodnu moć Iskupitelja da „ispravi“ sve što je pogrešno na svijetu, i vjerovanje u iskupljujuću moć Iskupiteljevih patnji – i, u produžetku, svih ljudskih patnji.U potpunoj metakritičkoj analizi, Kompleks nije ništa drugo do jedna razrađena ratna varka koja nas prisiljava da vjerujemo u iskupljujuću vrijednost patnji.
Ako uzmemo u obzir da patnja generira negativne emocije i da joj je čest pratilac i strah, a jedno i drugo predstavlja hranu za Arkone/Letače, onda je potpuno jasno tko je i zašto instalirao program Kompleks iskupitelja i pobrinuo se da se on nesmetano odvija tako što je najprije istrijebio Gnostike, zatim postavio crkve, inkvizicije, izmijenio izvorne biblijske tekstove.
To je metod iznuđivanja koji sili vjernike koji prihvaćaju iskupljujuću vrijednost patnji fokusiranu na ideal Božanskog Iskupitelja, da ili usvoje ulogu žrtve, ili usvoje ulogu izvršioca (zločinca), jer ne mogu postojati žrtve bez zločinaca. Ovaj podmukli kompleks inducira ono što se zove šizofreniči čvor: vezanost žrtva-počinitelj.
Dokle god mi prihvaćamo da budemo žrtve („Blagoslovljeni oni među vama koji su progonjeni zbog svoje ispravnosti...“) i dopuštamo počiniteljima da rade što ih je volja („Ne opiri se zlome... okreni drugi obraz... tko tebe kamenom ti njega kruhom.“), Iskupiteljev Kompleks će izgledati kao najbolje rješenje za neriješene agonije ljudskog stanja. Radije nego da žive hrabro sa neizvjesnošću i nepravdom, ljudi će se neizostavno okrenuti Komleksu Iskupitelja zbog lažnog osjećaja utjehe, da ne spominjemo potvrđivanje da će nam i Bog pomoći. Radije nego da nađemo utjehu u ljudskoj ljubavi i solidarnosti sa svim vrstama, oni će je tražiti pogledima u nebo. Oni će prihvatiti obmanu zamjenskog ispaštanja {ispaštanja preko drugoga, preko iskupitelja} radije nego da uopće nemaju pokajanja.
Crkveni ideolozi koji su prokleli Gnostike kao heretike, nisu bili samo usmjereni na eliminiranje raznovrsnosti i razlika tako da su mogli postaviti uniformne (jednoobrazne) totalitarne doktrine. Oni su daleko više bili usmjereni na eliminiranje onih koji se ne slažu.
Salvacionizam
Totalitarni sistem vjerovanja koji ističe božansko posredovanje u povijesti, i prožima paćenje (patnje) sa iskupljujućom vrijednošću. Uključuje Judaizam, Kršćanstvo i Islam, tri dominantne matične religije. Pretpostavlja nadljudsko spašavanje iz njegovih problema i sa planeta, daljinsko upravljanje autoriteta u pitanjima morala i božju kaznu.
Gnostici su upozorili da je Judeo-kršćanska religija devijantan program implantiran u ljudski um, poput kompjuterskog virusa. Salvacionizma je jedan ideološki virus, a njegovo porijeklo nije ljudsko.
Svaka se religija sastoji od 4 komponente: pripovjedne, niza rituala, etike i ideologije. Najdublja, pokretačka dinamika salvacionističkih doktrina počiva primarno na ideologiji, nedokazivim vjerovanjima pričvršćenima za sistem. Salvacionistička religija ne može i nije preovladala planetom putem mirne konverzije ili putem uvjeravanja svojim unutarnjim neodoljivim istinama. Salvacionistička religija nije religija u nikakvom istinskom smislu riječi: ona je politička ideologija prerušena u religiju. U svojoj koncepciji, Kršćanstvo je baš to. Ono nije postalo izokrenuto u mistiko-fašizam, nego je izvorno zamišljeno kao takvo. Salvacionizam prevladava u svjetskim događajima, i tiranizira umove miliona ljudi danas kao što je to činio kroz posljednjih dvasedet stoljeća, jer sadrži ideološke komponente totalitarističkih kontrolnih sistema u kojima je ultimativni izvor kontrole neupitan i iznad odgovornosti, iznad ljudske savjesti i korekcija.
Glavne ideološke komponente Judeo-kršćansko-islamskog salvacionizma su:
Kreacija kao ručni rad muškog božanstva, Boga Oca, umjesto trajno-djelujući proces koji uključuje božanstva oba spola.
Nadmoć muškog Boga Oca, koji je također shvaćen i kao sudac i kao zakonodavac.
Izvatci (derivati) moralnih propisa božjeg diktiranja izabranim glasnicima – koji su uvijek muškarci, naravno (Abraham, Jakob, Mojsije, Isus, Muhamed). Taj muški uticaj predstavlja potpis „otkrivene religije“, akademsko-teološki izraz za salvacionizam.
Represija Ženstvenosti, evidentna ne samo u eliminaciji paganskih Boginja iz Starog Zavjeta, nego također i u ženomrzstvu Novog Zavjeta, objavljenog od strane sv.Pavla, i u spolnom aparthejdu Islama.
Domena (ovlasti) čovječanstva nad Zemljom, deklarirana od Boga Oca koji je stvorio ljudsku vrstu „na Svoju sliku“. Ova ideološka stavka postavlja društveni kontrolni sistem definiran mandatom na konzumiranje i pustošenje Zemlje. Efektivno, globalni konzumerizam je potpuno konzistentan sa biblijskom ideologijom ljudske vrhovne vlasti.
Inkarnacija božanskog u ljudskom obliku – afirmirana u Kršćanstvu, odbačena u matičnom Judaizmu, i ponovo odbačena u Islamu.
Korumpirana priroda spolnosti i prirodnog svijeta .
Kompleks Božanskog Iskupitalja, zajednički svim trima varijantama
Fizičko uskrsnuće tijela, u posebnom slučaju Isusa Krista, a općenito u uskrsnuću čovječanstva na kraju vremena.
Vječna kazna i prokletstvo za grešnike i nevjernike.
Božansko otkupljenje, apokalipsa na kraju povijesti.
Efikasnost svećenićkih obreda pokajanja (židovski festivali, katoličke mise, islamski hadž).

Maknite sve ovo sa strane i što ostaje? Ne mnogo, jer nema mnogo toga u salvacionističkoj religiji kada se makne ideološka dinamika.
Svrha salvacionističke religije jest društvena kontrola.
Svi elementi salvacionističkih religija, ovise o primjenjivanju od strane vlasti {autoriteta}, kao što je Papa i Predsjednik, koji sebe predstavljaju kao predstavnike natprirodnih sila koje potpisuju salvacionističk program.
Kao aluziju na fašističku ideologiju „autoriteta“ {vlasti}, Philip K. Dick piše: „Carstvo je institucija, kodifikacija rastrojstva; ono je umno bolesno i postavlja to ludilo na nas putem nasilja, obzirom da je njegova priroda nasilna. Autoriteti (vlasti) predstavljaju primjer ponašanja duhovnih zombija, ljudi koji služe za primjer zbunjujuće mješavine mističnih i vojnih fiksacija. Te fiksacije su usmjerene na vrhovnu fiksaciju na transcedentnog Boga iznad Zemlje, izdižu se iz represije i premještanja somatskih osjećaja, posebice seksualno-genitalnih osjećaja. Mistiko-fašistička ideologija raste kao oklop oko ljudi koji usvoje te fiksacije, ili kroz indoktrinaciju ili kroz zaplašenost. Mistiko-fašistička ideologija operira (djeluje) poput virusa. „postavljajući svoj oblik na svoje neprijatelje. Stoga oni postaju sebi neprijatelji.“ Ideologija vlasti može inficirati čak i one koji joj se opiru. Stoga ona okreće čovječanstvo protiv sebe.˝
Gnostici su u uzdizanju ranog Kršćanstva vidjeli tiraniju vjere, tiraniju metafizičkih fantazija koje potcrtavaju vojne agende. Možemo samo zamisliti što bi oni vidjeli danas u političkoj religioznosti američkog prava.
ET/NLO scenariji intervencije predstavljaju poseban razred salvacionizma. U pripovjestima zabilježenima klinastim pismom, Sumeranski pisci dali su najstarije preživjele (očuvane) zabilješke salvacionističkog programa u kojem vanzemaljcima slični entiteti, Annunaki, interveniraju u ljudsku evoluciju.