Da bi uistinu razumio Krajnju Stvarnost moraš sići s uma.

N e   mogu   vjerovati onome sto ovdje govoriš. I ne mogu vjerovati koliko je to javno. Moram li sve to unijeti u knjigu?

Ti si rekao, ne ja, nego TI, da si se zavjetovao kako ćeš od ovoga napraviti potpun i točan prijepis našega razgovora te da ništa nećeš ispustiti. Ja sam rekao da bi se mogao naći u iskušenju da malo dotjeraš knjigu. Ti si rekao da za to nema nikakve mogućnosti, da se to neće dogoditi. Tako se sada prisjećaš još nečega. Prisjećaš se kako to izgleda održati svoju riječ. Napraviti ono sto si rekao. Biti osoba na koju se može računati. Je li to ono Tko Ti Jesi? Izbor je tvoj.

Hej. Ovo nije lako.

 Gle, možeš se zaustaviti ovoga trenutka. Okončati knjigu. Zanimljiva je to knjiga. Ne moraš ići dalje. Već si dovoljno toga rekao. Zacijelo i vise nego dovoljno. Za neke možda cak i previše. Jednostavno isključi računalo i okončaj sve.

Ne. Na rubu smo pravoga Otkrića. Ovo je Otkriće, i to ne samo za mene. Ovo je Otkriće za sve koji čitaju ovu knjigu. Čak i za one koji ne znaju da je riječ o Otkriću. Osjećam to.

Dakle, kamo želiš ići?

Želim malo detaljnije istražiti ovu posljednju temu. Mislim da nakon toga možemo okončati nas razgovor.

Moram ti još nešto reći, moram iznijeti još jedno veliko otkrivenje. Tada možemo zaključiti.

Dogovorili smo se. Dopusti mi, dakle, da vidim jesam li razumio one posljednje što si rekao. Kažeš da neposredno nakon smrti svaka duša dobiva priliku da preokrene sam proces smrti. To sam shvatio. Nevjerojatna je to pomisao, ali sam je shvatio. Takvo je ponašanje slično tebi. Savršeno je smisleno, s obzirom na to koliko nas mnogo voliš.

Drago mi je što to uviđaš. Povjerenje u Božju ljubav koristit će ti u svim danima tvojega života, a i u danu tvoje smrti. Volim te. Sve vas od srca volim.

Stoga mi reci kako se sve to događa? Ako se uistinu »vraćamo«, kako se to događa? Ne umire svaka osoba na tako prikladan način da ju je posve Jednostavno »ponovno vratiti u život«. Hoću reći, neki ljudi umiru na bojnome polju ili u nesrećama i ostaju u komadima. Oprosti mi sto sam tako otvoren, ali tako je. Ne umire svatko udobno u krevetu tako da se Jednostavno može »probuditi«, a liječnik će reci da je riječ o čudu.

Vratimo se samo malo unatrag.

Nakon sto si »umro« prolaziš prve dvije faze smrti, upravo onako kako sam ti ih opisao. Ponajprije spoznaješ da nisi tijelo. Tada doživljavaš ono što na temelju svojega uvjerenja očekuješ da ćeš iskusiti. Kroz to iskustvo možeš prolaziti sve dok želiš, sve dok ti se to sviđa. Tada prelaziš u treću fazu smrti. To je posljednja faza u kojoj doživljavaš Posvemašnje Stapanje sa Suštinom, izranjaš iz toga iskustva i proživljavaš pregled svojega fizičkog života koji si upravo napustio, a onda odlučuješ hoćeš li »nastaviti ili se vratiti", kako si ti to rekao.

Odluku donosim na temelju onoga što vidim u svom Životnom Pregledu.

U suštini je tako. Na temelju onoga što si vidio. Možda postoji još nešto sto želiš Spoznati i Iskusiti kao duša koja nosi određeni identitet o kojemu si razmišljao kao o »sebi«. Drugim riječima, na temelju toga osjećaš se »dovršenim« ili ne.

No, mislio sam... znaš, uistinu sam te veoma pozorno slušao i mislio sam da si ranije rekao kako nitko nikada ne umire s osjećajem nepotpunosti. Posve si izravno rekao da nitko ne umire ne iskusivši sve ono što je i došao iskusiti u fizički svijet. Ne postoji nešto takvo kao što je »nepotpunost«. Rekao si da Jedanaesto Prisjećanje. Trenutak i okolnosti smrti uvijek su savršeni.

Sve što je ovdje rečeno je istina.

 No, sada govoriš da bi se osoba koja je već umrla mogla osjećati »nedovršenom« u odnosu na ovo ili ono, i da se stoga može »vratiti u život« i nanovo proživjeti trenutak svoje smrti na novi način tako da...

Tako da što?

 Da posve izbaci činjenicu da je umrla.

Upravo tako. Što znači da nije umrla. Što znači da su »trenutak i okolnosti smrti uvijek savršeni«. Sto znači da nitko ne umire ne isušivši sve ono što je i došao iskusiti u fizičkome svijetu.

Da, ali osoba je ipak umrla i shvatila da je nepotpuna i stoga se vratila. No, to dokazuje da može umrijeti s osjećajem nedovršenosti.

Jasno mi je zašto tako razmišljaš i stoga ću ti iznijeti još jednu informaciju.
Proces koji ti nazivaš »smrću« nije potpun sve dok duša ne »prijeđe na drugu stranu«.
»Na drugoj strani« Jabukonaranđe, (metafora)u duhovnome carstvu, duša se prepušta radosnome poslu utvrđivanja vlastita identiteta i ponovno ga iznova stvara.
I tako nitko ne »umire« sve dok »ne prijeđe preko« toga praga. Drugim riječima, tvoja smrt nije konačna dok ti ne kažeš daje konačna.
Ako u trenutku kad ti postavim Sveto Pitanje (želiš li ostati) pokažeš da se ne osjećaš potpunim i da se želiš vratiti u fizički život iz kojega si upravo izronio, možeš to učiniti i to se događa istoga trenutka.

Da, ali to se događa, kako si ti to rekao, »preskakivanjem iz jedne stvarnosti u drugu«. Rekao si da duša preskače u alternativnu stvarnost. U tome je slučaju duša u ovoj stvarnosti uistinu umrla osjećajući se nepotpunom.

Tako ćeš misliti do trenutka vlastite smrti, jesi li toga svjestan?

Uistinu zanimljiv način izražavanja.

Pripazi da ne bi previše razmišljao. Sjeti se da bi uistinu mogao spoznati Krajnju Stvarnost moraš sići s uma. No, ne udaljavajmo se od tvojega pitanja.

Tako je, ne udaljavajmo se.

Jednom si me upitao može li duša istodobno biti na dva mjesta.

Jesam. A ti si rekao da istodobno može biti na mnogo vise od dva mj

Dobro. Sjećaš se toga. Stoga sada pripazi.
Ako se duša osjeća nepotpunom i preskoci u alternativnu stvarnost u kojoj ne umire, tada ta duša ne umire s osjećajem nepotpunosti. Slažeš li se sa mnom?

 Slažem se. No, duša koja ostaje u drugoj stvarnosti....

...čekaj malo, doći ćemo i do toga.
Duša »koja je ostala«, da tako kažem, u prvoj stvarnosti nije nesvjesna onoga sto se dogodilo. Svjesna je da je jednom dijelu nje dopušteno da preskoci u alternativnu stvarnost i dovrši ono što želi dovršiti. Također je svjesna da ne postoji nešto takvo kao sto je vrijeme. Stoga je svjesna da je onaj drugi dio Nje već dovršio ono što se »vratio« dovršiti. Stoga duša u Jedinome Trenutku Koji Postoji, u Sadašnjem Trenutku prelazi u duhovno carstvo osjećajući se posve potpunom.

 Hej. Zbilja se znaš izvući iz svake nezgodne situacije.

Možeš i tako reći. No, želim ti pokazati da nema velike koristi od traženja metafizičke dlake u jajetu. Mislim da bi imao vise koristi kad bi se usredotočio na obuhvatnija načela i glavne poruke ovoga dijaloga.
Mnogi ljudi na Zemlji gube se u sitnicama. Žele da im se sve objasni do posljednjega detalja. Vezeno platno možeš preokrenuti i proučiti isprepletene niti koje ga čine, pedantno pratiti svaku obojenu nit sve dok ne shvatiš otkud dolazi i kamo ide, ali na taj način nikada nećeš uživati u cjelovitoj slici koju niti stvaraju.
Stvari promatraj na drugi način. Promijeni svoj stav o tome da »moraš dobiti sve odgovore«. Daj samome sebi priliku da sagledaš čitavu sliku. Svidjet će ti se.

 ******

Ne moraš biti »zaređen« kako hi bio svećenik u svijetu. Bog te zaredio već i samim time što postojiš.

 
DOBRO,  SHVAĆAM, da je svaka duša »potpuna« kad konačno stigne »na drugu stranu«. Evo sada posljednjeg djelića slagalice. Što se događa kad stignemo onamo? Kakvim se to poslom bavimo? I kako ga obavljamo?

Kad duša ustvrdi da je potpuna, kad odgovori na Sveto Pitanje i kaže: »Hajdemo dalje«, istoga trenutka prelazi u duhovno carstvo gdje počinje usvajati Spoznaje o sebi kakvim se je doživjela dok je bila stopljena sa Svjetlošću.
Drugim riječima, počinje bivati svjesna sebe kao Božanskoga Bića. To joj ubrzo postaje jasno, jer duša u duhovnome carstvu istoga trenutka stvara sve sto poželi.

Ne postoji »vremenski razmak« između ideje o nečemu i Spoznaje da je i to dio Nje.

To se događa zbog toga sto duša u duhovnome carstvu stvara istodobno na sve tri Razine Stvaranja. U fizičkome svijetu to se rijetko kad događa.

Stoga kad »umrem« iznenada počinjem stvarati na podsvjesnoj, svjesnoj i nadsvjesnog razini istodobno?

Tako možeš stvarati kad zakoračiš u duhovno carstvo. Odnosno, ako se ponovno poslužimo svojom metaforom, čim prođeš kroz Jezgru Jabukonarance i kreneš na »drugu stranu«.
Nakon stapanja sa svjetlošću sve razine svijesti postaju Jedna, a s tom jednom jedinom sviješću napuštaš »odaju« - Jezgru Svojega Bića - i ulaziš u duhovno carstvo.
Slično tome, svi se vidovi postojanja - tijelo, um i duh - pretapaju u jedan jedini vid.
Isto tako, sva tri instrumenta stvaranja - misao, riječ i djelo - postaju Jedno.
I naposljetku, sva tri iskustva o onome sto si običavao nazivati »vremenom« - prošlost, sadašnjost i budućnost - postaju Jedno.
Uistinu, »smrt« je ponovna integracija. Daleko od toga da bude Dezintegracija, »smrt« je PONOVNA integracija. Svaka trojna stvarnost postaje jedinstvena. Ono što neki opisuju kao Sveto Trojstvo postaje Jedno.
Budući da sada stvaraš sa svim instrumentima stvaranja na svakoj razini svjesnosti istodobno, tvoje je stvaranje trenutačno.

Stvaram na nadsvjesnog razini u duhovnome svijetu!

Tako je, i sve što poželiš istoga se trenutka očituje u tvojoj spoznaji. Učitelji također stvaraju s te razine u fizičkome svijetu. Njihovi trenutačni rezultati nazivaju se »čudima«.

To znači da sam na drugoj strani uistinu u »raju«, gdje mogu stvori sto poželim.

Tako je. A želiš doći do Potpune Spoznaje o tome tko jesi i tada se ponovno iznova stvoriti u sljedećoj najuzvišenijoj verziji sebe. To je zelja sveukupnoga života. Naziva se rastom. I evolucijom,
Poželjet ćeš spoznati sve što se može spoznati o tome kako je to zavjeti, kako je to biti ti, kako je to biti Božanstvo. Zbog toga je vrijeme koje provodiš u »raju« ili u duhovnome carstvu cista radost. Život u fizičkome carstvu također može biti čista radost, samo što većina duša toga nije svjesna. Zaboravile su tko one uistinu jesu.
Teško je detaljnije opisivati aktivnost tvoje duše u duhovnome carstvu zbog ograničenja tvoje sadašnje razine svijesti. Mogu ti samo reći da je to vrijeme velikih Spoznaja. No, doći će trenutak kad ti Spoznavanje vise neće biti dovoljno. Duša će ono sto Zna o Sebi poželjeti iskusiti u svojoj novoj ideji o Sebi. Svjesna je da to može samo u fizičkome svijetu.

Stoga se vraća u fizički svijet.

Tako je. Sretno i radosno se vraća. Vraća se u Jezgru Tvojega Bića i na povratnom putovanju ponovno odgovara na Sveto Pitanje: Znaš li ono što si željela Saznati? Jesi li sada odabrala vratiti se u fizički svijet?
Kad je odgovor/misao/osjećaj potvrdan, tvoja duša donosi još jednu odluku: vratiti se u fizički  u istome životnom ciklusu ili kao drukčije fizičko biće.

Mora li se duša roditi isključivo na Zemlji? Ili se u fizički svijet može vratiti u nekom drugom obliku, na drugu planetu ili na neko drugo mjesto u svemiru?

Kao sto smo ranije govorili u ovome razgovoru, mnogo je putova kroz Vremensko/Prostorni Kontinuum...

U knjizi Stranger in a Strange Land (Stranac u stranoj zemlji) Robert Heinlein je rekao da postoji jako mnogo »gdje i kad«...

Da. Savršeno je to rekao. A ti možeš odabrati bilo koji put. Učinivši to, ponovno ulaziš u Posvemašnje Stapanje koje usklađuje tvoju životnu energiju tako da možeš proći iskustvo koje nazivaš »rođenjem«.

Hvala ti.
Hvala ti na tvojemu opisu i hvala ti za čitav ovaj razgovor. Svjestan sam da sadrži mnoštvo »opisa procesa« - objašnjenja pomoću metafore, znanosti i metafizike te kozmologije sveukupna života i objašnjenja o tome »kako sve funkcionira« — ali mi je također pružio čudesne duhovne uvide te dublje razumijevanje i svjesnost koji su mi pružili utjehu. Nadam se da će te spoznaje i razumijevanje donijeti utjehu mnogim ljudima — osobito onima koji se mora-ju pomiriti sa smrću voljene osobe ili koji se i sami približavaju smrti.

Ovo je prilika za svakog istinskog Božjeg svećenika (a svi ste vi upravo to - bili zaređeni ili ne) pruzi utjehu umirućima.

Tako je. Ponekad je teško pronaći prave riječi koje bismo mogli red onima koji oplakuju gubitak voljene osobe. Sheila mi je pisala prije nekoliko godina..

Dragi Neale,
Moj je brat Chuck umro prije nekoliko godina, kad je bio tek u dvadeset sedmoj, a ja nikako ne mogu prestati zaliti za njime. Svakoga dana razmišljam o njemu i sve me podsjeća na njega. Čini mi se da mi vise ništa nije važno. Kronično sam depresivna. Možeš li mi pomoći?
Sheila

Što običan čovjek može reći takvoj osobi? To je teško pitanje

Naposljetku, malo nas je koji smo zaređeni svećenici. Malo nas je koji smo savjetnici po profesiji. Malo nas ima dugogodišnje iskustvo na takvim poslovi

I sto si joj napisao?

Odgovorio sam najbolje što sam mogao na temelju onoga sto su mi pružili moji razgovori s Bogom. Napisao sam joj...

Draga Sheila,
Suosjećam s tvojim gubitkom i razumijem tvoju bol. Želio bih ti reci neke stvari koje bi ti mogle pomoći da na platnu svojega uma ponovno naslikaš tu uspomenu i da ne budeš uvijek tužna kad je pogledaš.
Ponajprije moraš biti svjesna da Chuck nije umro, da je smrt privid i laz te da se nikada nikome ne događa. To je prvo. To je nešto sto moraš usaditi u svoje Ja kao istinu najvišega reda kako bi sve ostalo imalo smisla.
Drugo, prihvatimo li da Chuck nije »mrtav«, kako smo prije govorili, nego je zapravo itekako živ, tada se moramo zapitati: gdje je? Sto radi? I, dakako, je li sretan?
Najprije ćemo odgovoriti na posljednje pitanje. Chuck nikada nije bio sretniji, nikada nije bio radosniji nego u trenutku napuštanja ovozemaljskoga života. Jer u tome je trenutku ponovno spoznao najuzvišeniju slobodu, najveću radost, najčudesniju istinu - istinu o svojemu vlastitom biću i o svojoj sjedinjenosti sa Svime Sto Postoji.
U tome je trenutku za Chucka završila odvojenost, a njegovo ponovno sjedinjenje sa Svime bio je čudesan trenutak i na nebu i na Zemlji. Uistinu, to je bio trenutak za slavlje, a ne za oplakivanje. No, žalost je razumljiva s obzirom na nasu ograničenu svijest o onome sto se uistinu događa, kao i s obzirom na veličinu našeg osobnog gubitka kojega osjećamo.
Nakon razdoblja posve prirodne tuge koje moramo sebi dopustiti možemo odlučiti hoćemo li ostati u toj posvemašnjoj tuzi i žaljenju ili ćemo prihvatiti siru svijest i uzvišeniju istinu koja nam omogućuje da se osmjehnemo cak i na pomisao o njegovu odlasku, koliko god bio nagao i preuranjen. lako, u Božjem rasporedu ništa nije »preuranjeno« ili »naglo«, nego se sve odvija u savršenom trenutku.
Odlučimo li prihvatiti tu siru svijest slobodna si u potpunosti proslavi-ti život koji je nekoć pripadao Chucku, dar koji je podario svima onima koje je poznavao te čudo njegova postojanja i njegove ljubavi. Ponajprije Chucku možeš dopustiti da bude posve slobodan. To nas vraća na prvo pitanje: gdje je Chuck sada? Prema trećoj knjizi Razgovora s Bogom otkriveno mi je da smo u svijetu apsoluta u kojemu prebiva Bog svi mi posvuda istodobno. Odnosno, ne postoji »ovdje« ili »ondje«, nego jednostavno »posvuda«. Stoga je ljudskim jezikom moguće reci da svi mi možemo biti na vise mjesta istodobno. Možemo biti na dva ili tri mjesta, na koliko god mjesta željeli biti, te dozijeti bilo koje iskustvo koje želimo doživjeti. Jer, to je narav Boga i svih Božjih bića.
A kakvo iskustvo odabiremo? Iskustvo otvorenosti i empatije prema onima koje volimo, upravo kao i dok smo bili u tjelesnom obliku. To znači da te Chuck voli cak i sada i to ne u teorijskome smislu, nego posve stvarno, živom ljubavlju koja nikada ne može i nikada neće umrijeti. Zbog te vječne i beskrajne ljubavi Chuck (dio suštine koja jest Chuck) dolazi k tebi, da bude s tobom upravo u času dok ti misliš na njega. Jer, misao onoga tko te voli jako je snažna te je suština njegova bića nikada ne može i ne želi zanijekati ili zanemariti.
Chuck je s tobom cak i sada dok čitaš ovo pismo, Jer razmišljaš o njemu, a dio njega je uza te. Ako si posve mirna i ako si dovoljno senzitivna moći ćeš ga čak naslutiti, osjetiti, pa možda cak i »čuti«.
To vrijedi za sve ljude posvuda i objašnjava tisuće i tisuće svakogodisnjih izvještaja o »posjetima« preminulih onima koji su još živi. Psihijatri, svećenici, liječnici i iscjelitelji svih vrsta već su navikli na takve izvještaje i više ih i ne dovode u pitanje.
Često se događa da suština postojanja na samu nasu pomisao dolazi u nas prostor, prepuna ljubavi i suosjećanja, posve otvorena prema nama. Ta otvorenost omogućuje suštini naše voljene osobe da u potpunosti spozna i razumije sto osjećamo i doživljavamo.
Ako o voljenoj osobi razmišljamo obuzeti tugom, bolom i patnjom, ona će spoznati nasu tugu. A budući da je ta suština sada cista ljubav, pokušat će s ljubavlju iscijeliti nasu tugu, Jer joj nije moguće postupiti drukčije.
Ako, pak, o voljenoj osobi razmišljamo radosno i sretno, suština osobe koju toliko duboko volimo bit će svjesna naše radosti i osjećat će se slobodnom da prijeđe u svoju sljedeću veličanstvenu pustolovinu, znajući da je s nama sve u redu. No, svakako će se vraćati. Vraćat će se svaki put kad pomislimo na nju.
Ti će posjeti biti nalik radosnome plesu u našim mislima, čudesnim, blistavim povezanostima, kratkim, ali sjajnim trenucima ispunjenim os-mijehom. Tada će suština ponovno odlebdjeti, radosna pri pomisli na našu ljubav i na naše slavljenje njezina života, osjećajući se potpunom u našoj uzajamnoj povezanosti, koja ni u kome slučaju nije okončana.

Dok nam pomaže iscijeliti nasu tugu i bol suština voljene osobe pred čim se neće zaustaviti, koristit će se svime sto može, svakim sredstvom, svakom metodom koja joj je na raspolaganju (uključujući možda i pismo poput ovoga, od potpuno strane osobe) kako bi nam prenijela poruku svoje beskrajne radosti koju osjeća ondje gdje sada prebiva, poruka istine i savršenosti procesa života i prijelaza.

Kad uspijemo proslaviti savršenstvo tada suštini duše voljene osobe omogućujemo da je i ona sama proslavlja i oslobađamo je da iskusi neizreciva čudesa svoje obuhvatnije stvarnosti, Jer slavimo njezinu prisutno u našemu životu, u njezinom prijašnjem fizičkom obliku, sada u ovom trenutku i odsada zauvijek.
Prepusti se radosti! Nema više tuge, nema više oplakivanja Jer, uistinu nikoga nije zadesila tragedija. Prisjećaj se Chucka s osmijehom i suzama ali suzama radosti zbog čuda onoga Tko Mi Jesmo, tko Chuck jest, i suzama zbog neizrecive Božje ljubavi koji je sve to mogao stvoriti zbog na
Raduj se, Sheila. I sebi i Chucku, kao i svima onima u čijem ste životu oboje sudjelovali, podari dar kakav se daje samo jednom u životu, dar kojim se tuga zamjenjuje radošću, dar zadovoljstva koje nadvladava bol gubitka, dar istinske zahvalnosti i spokojstva.
Sheila, okružena si Božjim blagoslovima, a medu njima su i Chucki život te Chuckova prisutnost. Hajde sada, i budi ono Tko Ti Uistinu Jesi osmjehni se.
Chuck i ne bi želio da bude drukčije.

Blagoslivljam te Neale

Prekrasan odgovor. Siguran sam da je utješio Sheilu.

 Da, no je li istinit? Ili sam sve to samo izmislio?

Da.

Sto da?

Odgovor na oba pitanja je potvrdan. Istinit je jer si sve izmisli Stvarnost može biti upravo onakva kakvom je ti poželiš.

 To mi neprestano ponavljaš, a ja neprestano želim znati da je to točno jer upravo tako i jest

No, zaista upravo tako i jest. "Tako uistinu jest" jer ti neprestano stvaraš takvu stvarnost. Želiš li je stvarati na drugi način, tada će i stvarnost biti drugačija. To bi se moglo reći i za čitav tvoj život, na Zemlji kao i na nebu.