U vrijeme Starog kraljevstva pojedina su poglavlja ispisivana na zidove grobnica. Hijeroglifi su sadržavali egipatsko poimanje prolaznosti ovozemaljskog života koji je samo preludij vječnoj zagrobnoj sreći. Po Knjizi mrtvih, faraon se nakon smrti pročisti od grijeha, prelazi rijeku smrti do laluovih poljana gdje boravi među blaženicima i izjednačuje se s Ozirisom. U početku namijenjena samo faraonima, ova je povlastica krajem Starog kraljevstva postala dostupna svima. Bitni su elementi obreda bili mumificiranje, "otvaranje usta" i zaštita mrtvog tijela. Svrha je sarkofaga da sačuva zemne ostatke pokojnikove, što je nužno za njegov vječni život. U Starom kraljevstvu na sarkofagu se ne pojavljuju likovi, ali je zato u Srednjem i Novom kraljevstvu prekriven magijsko-religijskim natpisima i slikama bogova zaštitnika. U Novom je kraljevstvu pisana na papirusu, a najljepši primjerci su urešeni raznobojnim slikama iz podzemnog života: prikaz Ozirusovog suda, upute i odgovori na pitanja što će ih pokojniku postaviti 42 božanstva koja sudjeluju u suđenju. Da bi se provjerilo "negativno priznanje", pod Anubisovim će se budnim okom na jednu stranu vage staviti pokojnikovo srce, a na drugu nojevo pero, simbol Ma'at, božice reda i istine. Kasnije su se čak serijski prepisivali za prodaju, a ostavljao se prazan prostor za naknadno upisivanje pokojnikovog imena.

Iluminirani rukopisi su rukopisi urešeni zlatom izrađenim ornamentima, inicijalima, minijaturama i vinjetama.

Rabile su se prozirne ili mutne boje, a zlato se nanosilo u listićima ili u prahu. U početku se koristilo zlato boje mjedi, poslije zlato crvenkasta odsjaja.

Papirus Romance, fragment svitka iz 2. st., ima najstarije očuvane iluminacije. Nacionalna knjižnica, Pariz.

Javljaju se već u kasnoantičko doba, a procvat doživljavaju u srednjem vijeku.

U Hrvatskoj je sačuvano oko 300 iluminiranih rukopisa, pretežno u katedralnim i samostanskim arhivima, knjižnicama i riznicama, te i u knjižnici HAZU i NSK-u. Najstariji iluminirani rukopis kod Hrvata je Splitski evanđelistar (Evangeliarium Spalatense, oko 8.-9. st.). Jedan od najljepših je Misal Jurja Topuskoga iz 15. i 16. st. s minijaturama Julija Klovića.

Iluminacije se stilski razlikuju prema vremenu nastanka te pomažu pri kronološkom određivanju nedatiranih rukopisa.

www.wikipedia.org