Katarski pokret je gledan kao najveća prijetnja Katoličkoj Crkvi. Na isti način kako današnje grane moderne dezinformativne kampanje one koji su u opoziciji prema globalizaciji i NWO-u nazivaju "kultovima" i zastupnicima "teorija urote", Katolička Crkva je nazvala opoziciju "herezom".

Katolička Crkva je pokrenula zlobni križarski rat protiv Katara: samo je 20,000 ljudi pobijeno u gradu Beziersu. Kada su ih pitali kako razlikovat heretike od Katolika, svećenik koji je vodio bitku je odgovorio, "Ubijte ih sve, Bog će znati svog". Katari koji su preživjeli postali su rane mete Inkvizicije - koja nas naravno dovodi u sumnju o originalnim "vješticama". Da li su bili - dijelom - Katari? Ako je tako, koji dio njihovih ideja može biti refleksija Katarskog učenja?
Katari su bili pacifisti, i prihvatili su toleranciju i siromaštvo. Ono što bi željeli znati da li su bili blisko povezani sa ORIGINALNIM Kršćanstvom prije nego što ih je formalna Crkva istrijebila i zamijenila religiju Krista sa religijom onih ljudi koji traže moć?

Jedna stvar je sigurna: bili su "istinski heretični, po svakoj definiciji osim po njihovoj".
Katari su bili blisko povezani sa Legendama o Gralu. To nas dovodi do pitanja: da li su Katari - barem djelomično - imali znanje o drevnom ezoteričnom Kršćanstvu? Sigurno je da su to učenja koja su prikazana u Legendama o Gralu prije nego ih je Katolička Crkva korumpirala.
Ono što je sigurno najranije priče o Gralu opisuju duhovni proces a ne objekt.

Postoji mnogo ljudi danas koji tvrde da govore s autoritetom o tome u što su Katari vjerovali a u što nisu, ali mnogi od njih govore gluposti. Činjenica je, da jedino što znamo o njihovoj vjeri je ono što je filtrirano kroz optužbe njihovih krvnika. Sljedeći izvod je iz srednjovjekovnog izvora: "Reynaldus: O optužbama protiv Albigenza ( "Albigenzi" su bili drugo ime za Katare.):
Prvo što se treba znat je da su heretici vjerovali u dva Kreatora; jedan je od nevidljivih stvari, kojeg su nazivali dobronamjernim Bogom, drugi od vidljivih stvari, kojeg su nazvali zlonamjernim Bogom. Novi Zavjet su pripisivali dobronamjernom Bogu; ali Stari Zavjet zlonamjernom Bogu, i odbacili su ga u potpunosti, osim nekih autoriteta, koji su ubačeni u Novi Zavjet iz Starog; koji su, iz poštovanja prema Novom Zavjetu, procijenjeni vrijednim pažnje.

Nema preživjele verzije Katarskog Novog Zavjeta, te smo bez ideje što su, precizno, smatrali valjanim. Mislimo da su Gnostička evanđelja, vrlo vjerovatno, ista kao i Katarski tekstovi, ako nisu onda su barem slična njima. Znamo da su procijenili Ivanovo evanđelje kao "najbliže" istini, i znamo da su smatrali "povijesna" evanđelja "izmišljenim pričama" koje nisu imale ništa sa "stvarnim" Isusom.
Optužili su autora Starog Zavjeta za laganje, zato jer je Stvoritelj rekao, " Na dan kada budete jeli sa drva znanja dobrog i zlog umrijet ćete; (kako oni kažu) nisu umrijeli poslije jedenja; dok su, u stvari, nakon kušanja zabranjenog voća bili podvrgnuti patnji i jadu. Isto tako ga nazivaju ubojicom, zato što je spalio Sodomu i Gomoru, i uništio svijet potopom, te je uništio Faraona, i Egipćane, u moru.

To je ustvari Gnostička ideja. Gnostici su smatrali da je Jahve bio "Zao Bog" sličan demonu. Ali, dio njihovih učenja je bio da je on imao veze s kreacijom materijalnog svijeta. Pa, on nije očito bio samo "demon" u smislu eteričkog napadača ljudskih bića koji se može "izbaciti van" egzorcizmom. Ne, ustvari, je on bio više nego to! Bio je hiperdimenzionalno biće velike moći i lukavosti!
Isticali su isto, da su svi oci Starog Zavjeta bili prokleti, da je Ivan Krstitelj bio jedan od većih demona.

Ovo je zanimljiv trag budući da se odnosi na zanimljiv način na "Isusov" komentar u Secret Book of James. Njegovi učenici ga pitaju: Gospodine, kako možemo proricati onima koji traže da im proričemo? Mnogi ljudi nas pitaju, i zahtijevaju čuti govor od nas." Gospodin je odgovorio i rekao:
Da li ne znate da je glava proročanstva bila maknuta sa Ivanom? Kada shvatite što je glava, ida proročanstvo dolazi od glave, onda razumijte što to znači: njegova glava je bila maknuta. Isprva sam govorio sa vama u parabolama, ali niste razumjeli. Sada razgovaram s vama razgovjetno, i vi još ne shvaćate.

Ovo je, nema sumnje, vrlo misteriozna primjedba. Pisci današnjeg dana, ne shvačajući simboliku "skidanja glave" i glave Ivana Krstitelja budući da je povezana s glavom Brana Blaženog, Arkom Zavjetnog kovčega, i Svetim Gralom, pogrešno su došli do zaključka d je Ivan Krstitelj bio pravi objekt obožavanja Katara i Templara. (Picknett i Price).
Neki pisci su ignorantno predložili da je ta "govoreća glava" kugla pape Silvestra, i da "priča" o "ciklusima".

Vrlo je moguće da zabilješka Reynaldusa o osudi Ivana Krstitelja od strane Katara ima neke temelje u stvarnosti. Ako je tako, šta da mislimo o tvrdnjama onih koji predlažu da je bilo tajno društvo koje je kroz jedan milenij štovalo Ivana Krstitelja i Mariju Magdalenu potajno?

Raynaldusova opaska o Mariji Magdaleni čini nepopravljivu štetu mnogim popularnim teorijama sadašnjice: da je ona bila "žena od Isusa", i da su imali djecu skupa i da su ta djeca izvor ideje o "Sang Real" ili "Svetoj Krvi". Stvar je u tome da, ako je Reynaldus jednostavno iznio da je Marija Magdalena bila "ljubavnica" Isusa, i da su imali djecu, to bi bilo dosta osuđujuće. Da je napisao da su Katari štovali Ivana Krstitelja kao pravog Krista to bi isto bilo dovoljno osuđujuće. Unatoč tome, njegova verzija o onome što su vjerovali je da je 1) Ivan Krstitelj predstavljen kao demon i, 2) da je bio "zao čovjek" razapet u Jeruzalemu, koji je bio povezan s Marijom Magdalenom, ali nije bio Isus. Zato najvjerojatnije to nije izmislio. Očito je, da su vjerovanja Katara bila nešto drugo nego ideja da je Ivan Krstitelj bio pravi Mesija, i da su Isus i Marija imali djecu skupa, suprotno od onog što današnji otkrivači "okultnih tajni Svete Krvi, Svetog Grala" žele da vjerujemo. Moguće je da su Katari vjerovali da je svako fizičko "razapinjanje" koje se odvilo bilo razapinjanje kriminalca a ne "pravog" Isusa. Ovaj način, kako su ga vidjeli, je uzet iz Egipatske religije o uskrsnuću Horusa, ili drame o Tamuzu, i bio je odvratan Gnostičkim idejama o spasenju kroz fuziju magnetskih centara kojom su dobivali direktno znanje, što je bilo u suprotnosti sa "žrtvovanjem". Njihovo odbacivanje patrijarha i Jahvea se temeljilo na problemu žrtvovanja, koje su vidjeli kao nasilno"jedenje čovječanstva" koje je poduzeto od zlih Arhona Mraka. Ipak je predloženo da su imali neku ideju o inicijacijskom procesu koji je bio dio postojanja Kristom. To je spoznajno stubište razjašnjeno od Borisa Mouravieffa.
Rekli su da je gotovo sva Rimska Crkva močvara lopova; i da je ona bludnica koja se spominje u Apokalipsi. Smatrali su da su poništili sakramente Crkve, kao javno govorenje da je voda svetog Krštenja ista kao riječna voda, i da se Hostija svetog tijela Kristovog nije razlikovala od običnog kruha; ističući da tijelo Kristovo makar bilo veliko poput Alpa, već odavno bi bilo pojedeno, i uništeno od onih koji su ga jeli.

Sigurno, Katari su mislili o tim stvarima i učili ih. Ali s druge strane, zašto ne? Najvjerojatnije su bili u pravu.

Krizmu i Ispovijed su smatrali beznačajnom i neozbiljnom. Govorili su da je Sveti Brak varljiv i da nitko ne može biti spašen, ako začne djecu. Poricali su isto uskrsnuće mesa, razvili su neke nečuvene pojmove, govoreći, da su naše duše od anđeoskih duša koje su bile bačene iz neba zbog izdaje ponosa, ostavile su svoja slavna tijela u zraku; i da se te duše nakon uspješnog nastanjivanja sedam terenskih tijela, jedne ili druge vrste, imajući po dužini izvršeno svoje ispaštanje, vraćaju u svoja napuštena tijela.
Od svih stvari koje je nabrojao Reynaldus, zadnja je najzanimljivija. Podatak da su ljudske duše od "viših bića" je u koraku sa mnogim mitovima i legendama o Padu - prijašnjem stanju čovjeka u raju. Ali, da je ovaj "raj" ovdje opisan kao u "zraku" a ne točno na "nebu", je vrlo zanimljiv u smislu hiperdimenzionalnih stvarnosti. Zanimljiv je i u smislu Potrage za Gralom i "usponu šamana" te Velikom Radu alkemije. Ta tvrdnja koja točno opisuje vjerovanje u inkarnaciju, točnije sedam njih, zanimljiva je budući da se odnosi na sedam nivoa stvarnosti koji su dio mnogih drugih drevnih sistema filozofije, koje potječu od Sibirskog Šamanizma.
Podatak o braku je zanimljiv u smislu da su u stvari Katari smatrali da njihovi pristaše ne bi trebali imati djecu da ne daju još "hrane" Arhonima Mraka - Matrixu. Tvrdnja Katara o braku se odnosila na to da ako doneseš dijete na svijet samo ovjekovječuješ tamu zato jer ovim svijetom vladaju bića koja mogu napasti um, i tako zarobiti dušu. No, nisu zagovarali napuštanje veza sve dok pojedinac ne postane spreman da "maturira" i postane "Parfait", ili "Usavršen".