Kad je o karmi i dharmi riječ, tada pojmovi kao što su odgovornost, odabir, pravo,  uzrok i posljedica imaju višestruka značenja i istovremeno se isprepliću.  Na primjer, čuvena je izjava Neil-a Donald-a Walsch-a[2] da je i Hitler nakon smrti završio u raju. Walsch je ovom izjavom šokirao New Age zajednicu koja nikako nije mogla razumjeti što Walsch točno misli. Evo što - Hitler, kao i svaka druga Duša, nakon smrti fizičkog tijela može slobodno odabrati sferu ili realnost u koju će otići. Duša ima takvo pravo. Stoga je i Hitler imao mogućnost otići u raj. No, on vjerojatno nije bio u stanju odabrati takvu sferu i otišao je, praćen četom demonskih bića, u pakao. I to vjerojatno ne u pakao patnje i otplate vlastite karme, već u puno dublji pakao mržnje i destrukcije, u pakao služenja Sotoni. Ali mogao je i u raj - šansa i za takav odabir postoji.  Hitler je vjerojatno odabrao ono što mu je prema vlastitim afinitetima bliže - neku od razina nižeg astrala. Naime, iako i Hitler ima pravo na raj, on ne može napredovati ako ne iskusi posljedice svojih djela na vlastitoj koži. Stoga, iako je nakon smrti mogao otići ni manje ni više nego direktno u raj, ukoliko se poželi i dalje razvijati - ovaj put u konstruktivnom smjeru -  i Hitler će, kao i Bush i Cheney i sve ostale Duše koje trenutno služe vladaru pakla, kad tad morati preuzeti odgovornost za posljedice svojih djela. Tada će raj morati biti zamijenjen paklom, upravo onakvim kakvog je Hitler stvarao drugima. Duša može dugo vremena putovati destruktivnim smjerom i izvlačiti se uz svesrdnu pomoć bića s nižeg astrala, ali u trenutku kad se odluči promijeniti i razvijati u konstruktivnom smjeru, prvo će se morati suočiti s posljedicama svojih djela. Tek nakon toga postoji mogućnost za nova iskustva. 

Karmičko izravnavanje događa se u astralnim sferama, ali i ovdje na Zemlji. Duše koje stradavaju kao što su ratom uništena djeca ponekad su u bivšim inkarnacijama počinila slična djela. Znamo da je novija povijest ljudskog roda povijest ratovanja. Tako su, na primjer, romantični „vitezovi križari", borci za oslobađanje „svete zemlje" bili također i strahovito krvoločni. Do Jeruzalema su znali putovati i po dvije godine, uglavnom izrazito pustim i siromašnim predjelima. Bili su toliko gladni da bi pri dolasku do nekog sela obično opljačkali stanovnike, a nerijetko se hranili njihovom djecom koju bi okrenuli na ražnju. Karma osobe koja „jede malu djecu" ne može biti naročito blistava i kad tad će je morati otplatiti tako što će identično iskustvo iživjeti na vlastitoj koži. Svakako da postoji i mogućnost da se takozvana „bumerang karma" izbjegne suprotnom pozitivnom aktivnošću, samo bi za takav razvoj situacije osoba trebala biti svjesna svoje karme. No, stupanj svijesti suvremenog čovjeka još ne uključuje ovakve ideje, odnosno informacije. Također, najteža iskustva poput ovih kakva doživljavaju iračka djeca, vrlo često odabiru takozvane „napredne Duše" koje se na određen način žrtvuju kako bi čovječanstvo progledalo. One svojim životima ukazuju na velik problem s kojim se čovjek još uvijek nije do kraja suočio, a to je problem zla. Stoga, kad je o mogućnostima koje pruža ljudsko iskustvo riječ, stvari uopće nisu crno-bijele, već ima i jako puno raznobojnih područja te neočekivanih zbivanja.  

Bilo da je stradavanje iračkog djeteta njegova konkretna negativna karma ili slobodan odabir, ne znači da rat ima svoje opravdanje i da mu se ne treba suprotstavljati. Ista je stvar sa svim drugim oblicima negativne karme - iako možda postoji velik broj faktora koji su doveli do toga da jedan invalid postane invalidom, svakom invalidu treba biti pružena maksimalna pomoć. Društvo se mora brinuti za ugrožene osobe, čak i ako takva ugroženost spada u njihovu karmu. I bolest je često karmičkog porijekla, no to ne znači da bolesne ne treba liječiti. I tko je uopće osoba bez karme, da bi mogla suditi drugima? Sva društvena nepravda i nesklad moraju biti ispravljeni. U stvari, karma neke osobe, obitelji ili zajednice koja proživljava neko teško iskustvo jest da ga nadvlada, a ne opravdava „karmičkim razlozima". Mnogi su ljudi, vrlo često i oni duhovne orijentacije, skloni omalovažavati ili okrenuti glavu od onih koji pate. No, kad se i sami nađu „dolje", kuknjavi nikad kraja. Stoga su problemi tu da budu rješavani konstruktivnim sredstvima. Dijagnostika je samo prvo od sredstava pa zato dijagnosticiranje nečijeg problema kao karmičkog ne može biti i kraj bavljenja takvim problemom. Nakon dijagnostike mora uslijediti čišćenje i osobna transformacija utemeljena na voljnosti da preuzmemo odgovornost za vlastiti problem te da od njega učimo, a zatim unesemo u vlastiti životni stil i novi aspekt discipline kojim ćemo kreirati novu realnost. Reinkarnacija je jedno od sredstava takve promjene - šansa koju Duša ima kako bi stekla iskustvo koje je neophodno za njen razvoj.

Naime, čovjek se do sada pokazao kao izuzetno kruto i tromo biće pa smrt i reinkarnacija služe njegovoj transformaciji iz jednog obličja u drugo, iz jednog tipa iskustva u neko sasvim drugo. Duša je prepuna potencijala - ona je bespolna, bezimena i izvorno prazna, s beskrajnim kreativnim mogućnostima. Takve potencijale nije moguće realizirati u okviru jedne inkarnacije pa stoga besmrtna Duša ili Jastvo dobiva čitav niz mogućnosti za kreativnu realizaciju kroz najrazličitija područja ljudskog iskustva i aktivnosti. Upravo je zato smrt je prava sreća za mnoga ljude, a pogotovo za njihove bližnje. Smrt je i sreća za narode kojima su na čelu autoritativni vladari. Kad je o obiteljima riječ, smrt jednog krutog „starog jarca" ili „vještice" koja maltretira sve oko sebe i ne želi se promijeniti, pravo je oslobođenje za njihove bližnje. Smrt nas ponekad izvlači iz ograničavajućih okolnosti naših života i nudi mogućnost promjene, odnosno realizacije i onih potencijala koji su u dotadašnjim okolnostima možda bili neostvarivi - bilo nama, bilo našim bližnjima zbog naše gluposti.

No, da riješimo konačno i pitanje - tko ili što se reinkarnira? Odgovor bi glasio - individualna svijest. Nije, naime, samo fizičko biće ono koje posjeduje granice - takve granice posjeduje i Duša, odnosno individualna svijest. Takva će svijest nakon smrti fizičkog tijela boraviti u određenim sferama, ali opet kao individualno energetsko biće koje je, doduše, sposobno sebe doživjeti i kao dio univerzalne cjeline, odnosno sveopćeg Duha, ali ipak kao individua. Takva se individua jednom rađa i jednom stvarno umire jer je stvorena kao individualno „biće" s određenim karakteristikama koje ga odvajaju od drugih bića te svoju individualnost zadržava kroz sva svoja postojanja. Duša, dakle, postoji kao energetsko biće, onog oblika koji odabere, a može se utjeloviti i u fizičkoj realnosti, odnosno u fizičkom tijelu, kako bi kroz njega stekla određena iskustva i realizirala svoje kreativne potencijale. Činjenica jest da takvo biće ima realno postojanje i može se, gledano kroz vizuru ljudskog poimanja vremena i prostora, manifestirati u sukcesivnom nizu fizičkih inkarnacija. Takve se inkarnacije međusobno mogu jako razlikovati, ali zanimljivo je da Duša kroz svaku od njih zadržava svoju individualnost i specifičnost. Ponekad je takva individualnost vidljiva i kroz tjelesne sličnosti između konkretnih fizičkih osoba kroz koje se istovjetna Duša manifestira. Ovo, naravno, za sada ne mogu znanstveno dokazati, ali kako „nemam vremena za karmu", tako nemam niti vremena za „znanstvenu verifikaciju" nečega što duboko u sebi ionako znam da je istina.  

U konačnici, čak i da je doktrina o reinkarnaciji iluzija, činjenica jest da ljudi prilikom terapijskih intervencija često doživljavaju iskustva koja smještaju u prošlost, u neko drugo vrijeme i prostor te povezuju s nekim drugim osobnostima koje su, na neki „čudan način" povezane s njihovom. Intervencije koje izvršimo nad takvima događajima proizvode značajne praktične rezultate. Evo i „priče iz života" - dobar je primjer moja dugogodišnja teška alergija na pelud. Od svoje osme do dvadeset osme godine života svako je proljeće - najljepše doba godine - za mene je predstavljalo tešku patnju. Dok su druga djeca igrala nogomet, trčala po šumi i livadama te uživala u mirisima procvalog cvijeća, navedene su ljepote za mene predstavljale izvor neprekidnog kihanja, curenja nosa i svrbeži u očima, praćene osjećajem sveopćeg jada i nezadovoljstva. Pokušavao sam se alergije riješiti na razne načine - od „desenzibilizacije" injekcijama ili uzimanja antihistaminika kao sredstava koje nudi službena medicina - pa sve do raznih alternativnih metoda. Ništa nije pomagalo. No, u trenutku kad sam prvi puta napravio intervenciju nad jednim od svojih prošlih života, alergija je trenutno nestala. Do prije pet minuta još sam kihao (intervenciju sam radio u proljeće, u razdoblju kada se alergija najjače manifestirala), a nakon intervencije je sve bilo gotovo. Jednom za svagda. Danas, u dobi od četrdeset i ponešto godina ja sam još uvijek „allergy-free". I što da kažem, da prošli životi nemaju utjecaja? Izgubio sam dvadeset proljeća, u nekima od najljepših i najbitnijih godina vlastitog života, a riješio sam se izvora patnje za manje od pola sata, intervencijom nad životom osobe za koju sam bio apsolutno siguran da nije bila nitko drugi nego Ja, u nešto izmijenjenom izdanju te u nekom drugom vremenu i prostoru. Meni je ovo dovoljno za „vjerovanje" u prošle živote i njihov utjecaj, s kojim sam se otada pa nadalje često suočavao i uspješno ga nadvladavao. 

RASTVARANJE IMPRESIJA IZ PROŠLIH ŽIVOTA

Sada kad smo utvrdili činjenice, možemo se u najkraćim crtama pozabaviti i karakterom rada na utjecaju prošlih života. Ono što utječe na naš sadašnji život nije sve što se u prošlom životu događalo, već specifična iskustva koja su ostala neraščišćena. Riječ je o traumama koje smo doživjeli i koje nismo uspjeli transformirati tada pa su sada ostale kao svojevrstan zapis u našem energetskom tijelu. Takvi zapisi ili „samskare" zrače svoju energiju te proizvode unutarnja stanja i vanjske okolnosti u skladu s programom koji nose. Utjecaj samskara je, stoga, širok i nije uvijek lako odrediti kako će se manifestirati. No, zajednički nazivnik svim ograničavajućim impresijama iz prošlih života jest da one nastoje re-kreirati iste ili slične okolnosti onima iz prošlosti. Samskare se ponavljaju kao pokvarena ploča, u nastojanju da privuku našu pozornost kako bismo se njima svjesno pozabavili i time ih nadvladali. No, sve dok to ne učinimo, karma koju proizvodi samskara neumoljivo će se ponavljati.

Sva negativna karma koju donosimo u sadašnji život, i vanjska i unutarnja, promjenjiva i nepromjenjiva, manifestira se kao ograničavajući utjecaj u našem životu koji se može konkretno manifestirati na najrazličitije načine. Međutim, i nepromjenjiva karma ima svoj uzrok traumatskom iskustvu koje smo doživjeli, odnosno neuspjeloj inicijaciji. Stoga je i najbitniji element samskare kao neugodne karmičke impresije upravo trauma. Iz tog razloga naš je cilj pronaći i rastvoriti neočišćena traumatska iskustva iz prošlog života. Za razliku od raznih metoda „regresije u prošle živote" koje se uglavnom tiču turističkog razgledavanja vlastite prošlosti s ciljem povezivanja konaca u cjelinu, odnosno stjecanja dubljeg uvida u uzroke koji su doveli do sadašnjih životnih okolnosti, moj tip rada pored neizbježne regresije donosi i mogućnost direktnih intervencija nad prošlim životom kako bi se jedna samskara u potpunosti transformirala od ograničavajućeg i neugodnog utjecaja u poželjan, ugodan i konstruktivan.   

Prvo i osnovno pitanje koje se postavlja prilikom ovakvog rada jest - kada prijeći na intervenciju nad prošlim životom? Za suočavanje s prošlim životima treba imati i određenu zrelost, odnosno spremnost. Stoga ovakvu intervenciju obično obavljamo kada prošli životi počnu spontano isplivavati na površinu tijekom određene terapijske intervencije koja je izvorno bila namijenjena svladavanju nekog trenutnog ili kroničnog problema. Ponekad je moguće baviti se prošlim životom i onda kada nismo u stanju pronaći uzrok vlastitom problemu unutar okvira tekuće inkarnacije pa tada primjenjujemo regresiju kao uvod u potragu za uzrokom. Kad se jednom pred nama počne odmotavati film prošlog života, tada treba znati što tražiti. Nije dovoljno samo steći kronološki pregled zbivanja, daleko su bitnije transformacije traumatskih iskustava te re-kreiranje prošlog života na novim temeljima, kako bi u našoj svijesti pohranili konstruktivnu impresiju, a ne ograničavajuću.

Napredni praktikanti tehnika transformacije karmičkih obrazaca mogu ponekad raditi i direktno  na uzrocima određenog problema u prošlim životima. Tada treba izraziti intenciju za otkrivanjem ekvivalenta sadašnjem problemu u nekom od prošlih života. Zatim se krećemo u vremenu unazad, s namjerom da budemo odvedeni u vrijeme i prostor, odnosno zbivanje i iskustvo koje na direktan način utječe na naše sadašnje stanje. Kad ovako radimo, informacije dolaze malo po malo, u komadićima, kao da slažemo slagaljku i ne očekujemo da ćemo odmah steći uvid u cijelu sliku. Kada otkrijemo traumatično zbivanje, identificiramo se sa sobom u tom zbivanju - obično najbolnijem trenutku - i tada rastvaramo tjelesna stanja, emocije, misli, zaključke i odluke, a zatim vraćamo izgubljeni identitet.

Zatim možemo prijeći na pregled ostalih zbivanja u tom životu, ako to već nismo učinili na samom početku. Naime, prilikom rada na prošlim životima obično je prva situacija s kojom se suočavamo ono najbolnije iskustvo koje smo doživjeli i koje nas najviše opterećuje. No, postoji i nekoliko ključnih točaka, odnosno vremenskih trenutaka unutar pojedine inkarnacije koje je dobro istražiti. To su djetinjstvo, smrt i takozvani ključan trenutak od kojeg je sve u tom životu krenulo nizbrdo. Obično se prvo bavimo djetinjstvom i otkrivamo da li je postojala bilo kakva trauma koja je odredila i utjecala na kasniji životni tijek. Ako jest, a obično jest, tada rastvaramo takve traume. Zatim pogledamo kakva je bila naša smrt u tom životu i ukoliko je bila traumatična, rastvaramo i ovu traumu. Ukoliko je smrt bila izuzetno traumatična (mučenje, ubojstvo, samoubojstvo), tada možemo pogledati što se s nama zbivalo nakon smrti, u koju smo sferu otišli i kako smo se osjećali. Postoje, naime, i traume stečene u posmrtnim stanjima pa je nužno i njih čistiti.

Zatim otkrivamo ključni trenutak, onaj koji nas je odredio da krenemo putem koji je u konačnici i proizveo neugodna iskustva koja čine temelj samskari ili ograničavajućoj impresiji. Taj je trenutak obično neka trauma koja se dogodila u mladosti ili djetinjstvu, možda jedna od onih na kojoj smo već radili. Tada, ako već prije nismo, rastvaramo takvu traumu. Zatim radimo vjerojatno najbitniju stvar u čitavoj intervenciji - re-kreiramo život na nov način. Prvo sagledavamo kako je naš tadašnji život mogao izgledati da smo bili u stanju konstruktivno reagirati u takvom ključnom trenutku i odmah prelazimo na kreiranje ostatka života kao da je bio utemeljen na konstruktivnoj odluci donešenoj u ključnom trenutku, a ne destruktivnoj. Na primjer, ukoliko je trauma na kojoj je utemeljen ključni trenutak bila povezana s nekim oblikom zlostavljanja, a mi smo odlučili da ćemo od tada pa nadalje i sami zlostavljati druge, sada promatramo alternativne mogućnosti djelovanja, odnosno pronalazimo koja je konstruktivna odluka mogla zamijeniti destruktivnu. Možda smo mogli odlučiti da ćemo oprostiti zlostavljaču i posvetiti se kreiranju vlastitog života na najbolji mogući način. Da smo ovako reagirali, kako bi naš život izgledao na vrhuncu ostvarenja? Kakva bismo osoba bili i koji oblik ispunjenja bismo postigli?

Zatim vizualiziramo sebe kao takvu osobu ispred nas i tada je integriramo. Pozovemo je da se stopi s našim fizičkim obličjem i kad se to dogodi, prvo sebi dozvolimo da je osjetimo u potpunosti. Tada omogućimo ovom dijelu svoga bića da gleda kroz naše oči, sluša kroz uši, osjeća kroz našu kožu, djeluje kroz naš govor, ponašanje i kretanje. Zatim ga potaknemo da se izrazi kroz nas, čineći što ga je volja, spontano, slobodno i bez ikakve cenzure te promatramo što je to što čini i što sada za nas postaje moguće. Zatim radimo na uzemljenju novog identiteta i uočavamo koja je prva promjena koju moramo napraviti u svom životnom stilu da bi novi identitet pronašao prostor za vlastitu realizaciju. U ovome trenutku možemo osvijestiti i lekciju koju nismo bili u stanju svladati u prošlom životu, odnosno inicijaciju kroz koju nismo prošli te je obavljamo sada. Na kraju radimo na kreiranju nove realnosti, suprotne problemu od kojeg smo izvorno krenuli. To možemo činiti koristeći najrazličitija sredstva, no ona temeljna su alfe, pozitivne kreacije uobličene u verbalno izražene intencije.
 

*****************************

Radeći ovako, mi ograničavajuću impresiju iz prošle inkarnacije pretvaramo u prednost, odnosno izvor značajne duhovne lekcije te krupnih psiholoških dobitaka. Umjesto da takva impresija i dalje privlači iskustva sadržana u njenom programu, ona se od neugodne i opterećujuće pretvara u novi unutarnji potencijal, do sada nepoznate kvalitete. Ovakvo postignuće jest stvaran cilj karmičkog procesa, a današnja tehnologija omogućuje motiviranoj osobi njegovo ostvarenje u relativno kratko vrijeme. Rad koji prethodi ovome cilju često uopće nije lak, niti jednostavan, ali jednom kada ga okončamo donosi izvanredne dobitke. Što će svaki pojedinac učiniti s takvim dobicima njegova je osobna stvar, no da sada ima na raspolaganju svojevrsno bogatstvo s kojime slobodno barata, to je neosporiva činjenica. Također, izgleda da Bog ipak stvara čovjeka kao biće koje razvojem vlastite svijesti i kreativnih potencijala može postići takav stupanj osobne moći koji mu omogućuje utjecaj na temeljne elemente vlastitog postojanja - vrijeme, prostor, energiju i materiju. Bog, dakle, stvara čovjeka kao slobodno biće koje mudrom upotrebom fizikalnih i duhovnih sila koje su mu na raspolaganju kreira vlastito postojanje prema vlastitom nahođenju. Čišćenje karmičkih obrazaca jedan je od elementa koji značajno doprinose takvom stupnju slobode. 


Tomislav Budak, travanj 2008.

[1] Steven M. Greer, M.D. - "Hidden Truth, Forbidden Knowledge - it is time for you to know ", USA, 2006.

[2] Neil Donald Walsch - "Razgovori s Bogom", knjiga prva, VBZ Zagreb.