Međutim, i na vanjsku karmu dade se utjecati na konstruktivan način. Vanjska se karma obično tiče ograničavajućih izvanjskih okolnosti koje su posljedica naših djela. Nije stoga riječ samo o tome da je unutarnji, psihološki i duhovni aspekt karme moguće mijenjati, a vanjski samo otrpjeti. Vanjska karma mijenja se tako što je kompenziramo suprotnom pozitivnom aktivnošću jer princip karmičkog povrata nije destruktivan. To znači da se vanjska karma ne mora nužno vraćati na negativan način, kao svojevrstan bumerang. Zakon karme svakako jest jedini nepromjenjivi zakon u svemiru, ali kompenzacija za negativna djela ne mora uvijek ići direktno na štetu počinitelja. Naime, negativna karma redovito se tiče negativnih djela koje je osoba počinila, odnosno nasilja neke vrste. Takvo nasilje ne mora biti samo fizičko - ono može biti i emocionalno, mentalno ili spiritualno. Emocionalno nasilje tiče se ponašanja kojim se na svjestan način izazivaju neugodne emocije kod drugih ljudi, s ciljem povređivanja. Ono ne izaziva ništa manje neugodne posljedice od fizičkog - dapače, obično puno snažnije, dublje i dugotrajnije povređuje drugu osobu.

Mentalno nasilje tiče se različitih oblika kontrole uma, odnosno ograničene slobode mišljenja i komuniciranja. Ono je tipično za totalitarne režime, velike korporacije, religijske sekte ili bilo koje druge društvene sustave koji su utemeljeni na strogim pravilima mišljenja i ponašanja, odnosno dobrovoljnom ili prisilnom odustajanju od slobodne volje i otvorene komunikacije. Također ga redovito pronalazimo u obiteljima koje nisu utemeljene na principu bezuvjetne ljubavi, gdje roditelji određuju nepotrebno kruta pravila mišljenja i ponašanja kojih se djeca bez pogovora moraju pridržavati. Članovi takvih grupacija koji se usude misliti drugačije obično su suptilnim metodama mentalne manipulacije gurnuti nazad u dozvoljene okvire, odnosno prognani ili proganjani od strane sustava čiji su dio kako ga svojom različitošću ne bi „ugrozili". Spiritualno se nasilje pak tiče okultnih manipulacija, odnosno takozvanih „crnomagijskih" utjecaja pri čemu se koristi energetski aspekt ljudskog postojanja kako bi se preko njega utjecalo na unutarnja stanja neke osobe, odnosno njegovo ponašanje. U spiritualno nasilje također spada svaki oblik religijske isključivosti ili fanatizma jer takvo djelovanje može strahovito oštetiti drugu osobu ili čitavu grupu.

Ukoliko bi jedini način kompenzacije za počinjena djela bila „bumerang karma", odnosno direktan povrat učinjenog, tada bi nasilje proizvodilo nasilje. Na primjer, karma osobe koja je bila fizički nasilnik jest da ispravi učinjeno suprotnom pozitivno aktivnošću, a ne da i sama bude fizički zlostavljana. Nije cilj karmičkog povrata nasilje nad nekadašnjim nasilnikom, već ispravljanje učinjenog - dakle promjena svijesti i ponašanja, odnosno kompenzacija vlastitih djela pozitivnom, konstruktivnom aktivnošću. Onaj tko je nekada mlatio druge sada neka im pomaže ili liječi. Tako će na najbolji način ispraviti učinjeno i osloboditi sebe karmičkog „duga" - nema potrebe za dugotrajnim samomučenjem putem osjećaja krivnje, odnosno upornim proživljavanjem jednog te istog karmičkog obrasca u kojem je navedena osoba, naizgled ni kriva ni dužna, žrtva fizičkog zlostavljanja. Ponekad je (ali samo ponekad) neophodno da osoba i sama iskusi određenu količinu nasilja nad sobom, ali s ciljem da joj više nikada ne padne na pamet da nasiljem rješava svoje probleme. Stoga cilj neugodnog iskustva nikako nije stvaranje začaranog kruga nasilja u kojem tiranin jednog dana postaje žrtvom, a žrtva opet tiraninom i tako u nedogled. Cilj je izaći iz karmičkog obrasca jednom za svagda, na temeljit i potpun način. A kad je o vanjskoj karmi riječ, takav se cilj postiže suprotnom pozitivnom aktivnošću.

No, vanjska karma neminovno ima svoje uzroke u unutarnjoj. Zato se osoba opterećena vanjskom karmom mora posvetiti i onom dubljem, mogli bismo reći i puno bitnijem aspektu procesa karmičkog čišćenja - transformaciji psiho-spiritualnih obrazaca koji leže iza negativnih djela. Ljudsko je ponašanje, naime, motivirano njegovim unutarnjim stanjima. Ljudska Duša nije sama po sebi destruktivna ili „zla". Čovjeka izvorno karakterizira dobrota, svijest i ljubav, ali nasilnik je iz određenog razloga izgubio svijest i kontakt s takvim aspektima svoga bića. Nasilnikom se postaje, nitko nije rođeni nasilnik ili zlikovac. Takve osobe negdje su naučile ponašati se destruktivno - stoga je važno otkriti gdje i kada. Tada treba raditi na promjeni unutarnjih modela mišljenja i osjećanja kako bismo ih transformirali u prirodne i samim time konstruktivne. Traumatsko iskustvo, zajedno sa svojim posljedicama, jedinstveni je uzrok svih ljudskih problema, odnosno karmičkih ograničenja. Zato treba raditi na otkrivanju traume koja je proizvela destruktivno djelovanje te očistiti njene psihološke i spiritualne posljedice. Sve dok to ne učinimo, sjeme negativnog karmičkog obrasca ne može biti iskorijenjeno. To znači da se bez očišćenog unutarnjeg aspekta karme negativna duševna stanja, praćena nepoželjnim životnim okolnostima, vraćaju - obično u periodu od šest mjeseci do dvije godine.

Iako se uzroci karmičkih ograničenja nalaze u prošlim životima osobe, a izvor u duhovnoj neosviještenosti, karma se manifestira kroz konkretne utjecaje i iskustva stečena u sadašnjem životu. Stoga će procesi karmičkog čišćenja teći od transformacije trenutnih ograničavajućih utjecaja prema izvornima, od čišćenja sadašnjeg života prema prošlima. Iako je moguće raditi i na suprotan način - čišćenjem prošlosti pa tek onda sadašnjosti, prvi je model daleko prirodniji i lakše ga je primijeniti u individualnom radu s početnicima. Dok termini kao što su „karma i reinkarnacija" ili „prošli životi" osobama koje na tretman dolaze s ciljem rješavanja nekog tekućeg problema mogu djelovati previše apstraktno, odnosno ne značiti im gotovo ništa, tome nasuprot loš odnos s partnerom ili nekim drugim članom obitelji za njih će biti vrlo očigledan, konkretan i prihvatljiv uzrok njihovih problema. I ovdje je sigurno riječ o karmi jer ukoliko otac ili majka nisu bili u stanju voljeti osobu bezuvjetno, uzrok takvome modelu sasvim se sigurno nalazi u prošlim životima osobe, kada ona nije bila u stanju bezuvjetno voljeti svoje bližnje. Sada se karma vraća kao bumerang, no iako ima svoj uzrok u prošlosti, lekcija koju osoba mora naučiti tiče se vrlo konkretne sadašnjosti. Stoga se i problem rješava primarno na nivou sadašnjosti, raščišćavanjem odnosa s roditeljima. Za većinu ljudi ovakav je rad sasvim dovoljan, no postoje i spiritualno orijentirane osobe koje nisu ili ne mogu biti zadovoljne sve dok se ne suoče i s izvornim karmičkim utjecajem te ga kroz terapijsku intervenciju pročiste.

Iz ovoga je vidljivo da karmi treba pristupiti aktivno i transformirati je u cijelosti, na svim nivoima. „Nema vremena za karmu", naslov je popularne new-age knjige koja nastoji čitatelja osvijestiti i potaći na aktivan pristup rješavanju životnih problema, a autor naglašava suvišnost karmičkih procesa u ljudskim životima. Karma svakako ima svoju svrhu jer u sebi sadrži lekciju koju čovjek treba naučiti, ali jednom kad je naučimo treba ići dalje - da, nema više vremena za karmu. Nije čovjek rođen samo da bi otplaćivao dugove, jednako kao što niti svrha njegovog rada nije samo plaćanje računa za struju, vodu i ostalo. Svrha postojanja je samoostvarenje, uživanje u ispunjavajućem životu. Prošlost treba ostaviti iza sebe, samo što je tako nešto nemoguće postići negiranjem prošlosti i guranjem glave u pijesak. S prošlošću se treba suočiti, pročistiti je i zatim ići dalje, prema još dubljem ispunjenju. Osobe koje ne žele ovakvo suočavanje same sebe drže zarobljenima karmičkim ograničenjima jer nema užitka za lijene i neodgovorne. Usprkos svim ograničenjima i problemima, Bog je ipak čovjeku dao mogućnost da uzme svoju sudbinu u vlastite ruke. Samo će lud ili glup čovjek propustiti takvu priliku. 

TEMELJNA STRUKTURA KARMIČKOG OBRASCA

Karmički obrasce tvore psihoenergetske informacije pohranjene u našoj svijesti, podsvijesti ili nadsvijesti. Ne upotrebljavaju istočnjaci uzalud izraz samskara, što bi značilo „ograničavajuća impresija ili utisak". Stoga je karmički obrazac svaki duševni sadržaj koji na bilo koji način opterećuje osobu nepoželjnim tjelesnim stanjima, emocijama, mislima ili apstrakcijama koje jednom riječju nazivamo duhovnim sadržajima. Karmički obrazac ponaša se kao magnet koji privlači sebi slične programe, a također zrači vlastitu energiju i snažno utječe na to kako nas drugi ljudi doživljavaju. To znači da takav obrazac utječe na našu unutarnju realnost, ali i na vanjsku realnost. Pravilo glasi - čovjek sam stvara vlastitu realnost, svjesno ili nesvjesno. Zbivanja u vanjskom svijetu posljedica su zbivanja u nama, ona su ogledalo naše unutrašnjosti. Ponekad na vanjsku realnost utječu individualni karmički obrasci, a ponekad kolektivni pa smo ih stoga skloni doživljavati kao „objektivne", no svo je zbivanje u našim životima vanjska objektivizacija naše unutrašnjosti.

Karmički obrasci nalik su pokvarenoj ploči koja se stalno i uporno ponavlja. Umjesto da osoba ostvaruje životne ciljeva, ukoliko je opterećena nerazriješenim karmičkim obrascima, ona se vrti u krug i, što je najapsurdnije od svega, gubi veliku količinu energije na održavanje takvog modela živim. Mnogi ljudi postaju zarobljenici ograničavajućih karmičkih obrazaca, ali je zanimljivo da nema vanjskog tamničara, već je izvor takvog ograničenja čovjek sam. On se identificira s vlastitim ograničenjem i premda se kontinuirano žali, sam je taj koji sebi stavlja okove. S druge strane, mnoge osobe svjesne su situacije u kojoj se nalaze i željele bi iz nje izaći, ali ne mogu, odnosno ne znaju kako. Moguće je biti snažno motiviran za rješavanje vlastitog problema, a ne imati tehnička sredstva i time ostati unutar granica problema. Iz tog je razloga neophodno posjedovati određenu količinu znanja koje omogućuje ispravnu detekciju uzroka problema te njegovo efikasno rastvaranje. Ukoliko ga posjedujemo, rastvaranje karmičkog obrasca postaje tehničko pitanje i samo je na nama da odaberemo da li ćemo to učiniti prije ili kasnije. 

Temeljna struktura jednog karmičkog obrasca jest slijedeća:

-         simptomi,

-         uzroci i

-         izvor.

Simptomi su ono prema čemu prepoznajemo postojanje problema - riječ je o nepoželjnim tjelesnim stanjima, emocijama, ograničavajućim vjerovanjima, identitetima ili neodgovarajućem sustavu vrijednosti. Osoba koja želi riješiti svoj problem rijetko je kada svjesna njegovog uzroka, a kamoli izvora - ona je svjesna jednog ili više simptoma i želi ih se riješiti. No, simptom nije nastao slučajno i zato se niti jedan problem ne može riješiti čišćenjem simptoma. Ukoliko ga želimo rastvoriti trajno, morat ćemo se pozabaviti uzrocima i izvorom, odnosno njegovim smislom. Jedinstveni uzrok karmičkog obrasca je traumatsko iskustvo, zajedno s psihološkim i duhovnim posljedicama, a izvor nenaučena lekcija, odnosno neodgovarajući stupanj svijesti. Stoga proces rastvaranja karmičkog obrasca ide od njegovih simptoma prema uzroku, a zatim i sve do njegovog izvora. Tek tada možemo očekivati da će jedan takav obrazac biti rastvoren trajno.  

UTJECAJ PROŠLIH ŽIVOTA

Kada laici ili duhovni početnici govore o karmi, najčešće misle na utjecaj prošlih života. Karma je, međutim, puno širi pojam - ona se tiče svakog ograničavajućeg životnog obrasca, bez obzira na trenutak njegovog nastanka. No, činjenica jest da se nepromjenjivi aspekt karme češće vezuje uz utjecaj takozvanih „trans-temporalnih trauma" ili djela i iskustava počinjenih i doživljenih u prošlim inkarnacijama. Međutim, mnogi ljudi „ne vjeruju" u prošle živote ili njihov utjecaj smatraju nebitnim. Oni smatraju da je bitno ono što se događa u sadašnjosti i da se ne treba pretjerano baviti prošlošću kako se za nju ne bismo previše vezali i time stvorili tendenciju življenja u prošlosti, odnosno izbjegavanja odgovornosti koje imamo u konkretnoj sadašnjosti prebacivanjem pozornosti na prošlost. Drugi pak smatraju da je sama ideja reinkarnacije sumnjiva jer „tko je taj ili što je to što se inkarnira"? Stoga je i među osobama duhovne orijentacije veoma je raširen stav da reinkarnacija ne postoji. Doktor Steven Greer, poznati „ufolog" i pokretač programa „Disclosure", u svojoj knjizi „Hidden Truth, Forbidden Knowledge"[1] ponosno svijetu objavljuje „neugodnu istinu" koja glasi - prošli životi ne postoje, nema reinkarnacije. Zbog univerzalnog jedinstva i međusobne suptilne povezanosti svih životnih oblika čovjek u stvari doživljava živote drugih ljudi koji su živjeli u prošlosti.  

U početnim fazama vlastitog razvoja i ja sam prošle živote smatrao gotovo nebitnima. Iako nikada nisam dovodio u pitanje ideju o reinkarnaciji, baviti se utjecajem prošlih života činilo mi se apsurdnim - prema budističkoj doktrini Duša se inkarnira barem osamdeset puta prije negoli napusti ovu dimenziju postojanja. Pored svih problema koje imamo u sadašnjem životu, tko bi se bavio još i desecima ili čak stotinama prošlih? I baš kad sam zaključio da su prošli životi totalno nebitni, doživio sam prvi jači udar takozvane trans-temporalne traume i završio čisteći (između ostalog) utjecaje svojih prošlih života tijekom dugih deset godina. Kao osoba posvećena kontinuiranom osobnom razvoju imao sam privilegiju rastvoriti većinu ograničavajućih impresija iz vlastitih prošlih života i uspješno transformirati promjenjivi aspekt vlastite karme. A s obzirom da sam jednostavno bio gurnut u takav proces koji je postao sastavnim dijelom mojeg osobnog razvoja, nisam više mogao nijekati utjecaj prošlih života - iskustvo me naučilo da ih prihvatim, a zatim i da razvijem efikasnu metodu rastvaranja njihovog utjecaja.

No, pitanje ostaje - „što ili tko se inkarnira"? Dr Greer smatra da osoba koja misli da doživljava svoj prošli život, u stvari doživljava tuđa životna iskustva čiji je zapis ostao pohranjen u kolektivnoj (pod)svijesti ljudskog roda. Ovo na određen način svakako jest istina jer radeći na svojem prošlom životu  mi doživljavamo sebe kao sasvim drugu osobu, nerijetko drugog spola, koja živi u nekim sasvim drugačijim životnim okolnostima i prolazi različita iskustva od naših. No, premda je Dr Greer suvremeni heroj (koji je u borbi za istinu o prisutnosti vanzemaljskih civilizacija na Zemlji prošao strahovita iskušenja i jedva preživio, za razliku od nekolicine njegovih bliskih suradnika koji nisu) te istinski humanist, njegovo poznavanje doktrine o karmi i reinkarnaciji je površno. Možda zato što Dr Greer, iako liječnik po struci, nije i profesionalni duhovni terapeut pa može birati kakav će stav zauzeti prema ovom značajnom području ljudskog iskustva. Ja, na primjer, nisam imao luksuz odbaciti doktrinu o reinkarnaciji jer se dobar dio mojeg posla tiče pomaganja drugima da nadvladaju ograničavajuće utjecaje prošlih života. Možda će netko reći da je vjerovanje u prošle živote bitno za moj marketing, odnosno ekonomski profit jer ja na neki način živim od takvog vjerovanja. No, nije tako - prošli životi jesu realnost i doktrina o karmi i reinkarnaciji predstavlja jedan od najbitnijih doprinosa istočnjačkih kultura i religija globalnoj riznici znanja.

Naime, svrha reinkarnacije je u mogućnosti razvoja. S obzirom na brojne mogućnosti koje život na planeti Zemlji nudi, ograničiti Dušu na samo jednu šansu bilo bi u najmanju ruku vrlo škrto, ako ne i jako glupo. No, Bog je ponajmanje glup, a daleko više precizan i darežljiv. Također, kada bi i postojala samo jedna šansa, tada bi bilo pravedno da svi imamo istu startnu poziciju. Međutim, nemamo je. Većina ljudi koja je rođena zdrava te u okvirima takozvane zapadne civilizacije ima veliku šansu. Međutim, dijete u Iraku koje je već s par mjeseci ostalo bez noge, ili nogu, ili i ruke i noge, ili i ruku i nogu, bez roditelja ili bilo koga od bliskih osoba, nema istu startnu poziciju. S druge strane, takvo dijete ne možemo smatrati odgovornim za svoje stanje - ono to i nije, odgovorni su Bush, Cheney i ostali zločinci koji provode genocid nad Iračanima. Nadalje, sve dok ima zdravu pamet, i takvo, osakaćeno dijete još uvijek ima kakvu-takvu šansu, ali bebe psihofizički deformirane kemijskim oružjem kojima zlikovci zasipaju Iračane nema baš nikakvu šansu. No, niti to nije posve točno. Mogli bismo reći da takvo dijete nema nikakvu šansu - u tom životu. Stoga postoji i druga šansa, a i treća i četvrta.

Nadalje, prilog nijekanju doktrine o reinkarnaciji daju i osobe koje tvrde da iračko dijete ne može biti krivo za situaciju u kojoj se našlo. Naravno da nije - zna se točno tko je kriv i tko bi pred međunarodnim sudom za ratne zločine trebao odgovarati za ovakve masakre. I odgovarat će - kad tad, prije ili kasnije - zakon karme je jasan i nitko mu ne može umaći. No, da je duša djeteta rođenog u Iraku (ili ratnoj Hrvatskoj, Bosni ili Ruandi) na određen način odabrala i takvu mogućnost, to je također činjenica. Nitko ne doživljava iskustva koja sam ne odabire. Teška iskustva ovakve djece ne moraju biti posljedica krivnje, odnosno karmičke otplate, ali svakako spadaju u domenu odabira. To istovremeno nikako ne znači da su Bush i Cheney, Karadžić ili Mladić nevini i da ne treba ništa činiti jer je sve ionako „zapisano". Ništa nije zapisano do kraja - postoji proces koji se može razviti u više smjerova, a čovjek je dužan zaustaviti destruktivan razvoj. Karma se, ne zaboravimo, stvara i propustom. Stoga je Duša odabrala i ovakvo, nekima nezamislivo teško iskustvo, premda to ne znači da je rat u Iraku ili bilo gdje drugdje opravdan. Nema opravdanog ratovanja, odnosno opravdane agresije na drugu državu.

- nastavlja se -