KAO DOKAZ SVOJE VJERE

PRIBIŠE ME NA KRIŽ

 

 

 

 

- Ljubljeni moj Isuse . . .

 

- Mir tebi dijete. Cjelov moga Svetoga mira i moje Svete ljubavi dajem ti.

 

Kćeri ljubljena od sada sve što ti rečem zapiši i imaj uza se. Vodi računa kao i do sada da pomno i brižno svaku riječ čuvaš. No reći ću ti, a to ti rekoh još neki dan samo tomu nisi pridavala neku osobitu važnost, dijete „ MIRTA 6 “ neće izići. Zašto? Ne pitaj Razloge ti neću reći. Ti budi u miru i ostani u miru. Ja Jesam s tobom, Ja Jesam te ljubi. Ja Jesam te nježno grli svom svojom Očinskom nježnošću.

 

 

- Oprosti mi premili Isuse ali ja sam to nekako u duhu slutila i očekivala no pitati Te o tomu nisam se usudila. Gospodine moj što to znači? Da li to znači da ja neću više čuti tvoj glas?

 

 

- Dijete budi posve u miru. Bog je ljubav.

Iako sada više no ikada u povijesti ljudskog roda doživljavam silne uvrede i boli upravo od svojih, od svoje ljubljene djece, ipak smilovao sam se i u svojoj BOŽANSKOJ ljubavi blago pogledao na ovaj narod i u SVOJOJ Očinskoj nježnosti i milini darovao mu svoju svetu BOŽANSKU RIJEČ ISTINE I LJUBAVI, ali je moj narod, moj ljubljeni narod s gnušanjem i prezirom odbacio tu istu RIJEČ, zatisnuo svoje uši srca i pljunuo na moju Svetu zraku BOŽANSKE MUDROSTI okrivivši ju da je tvorevina MRAČNIH SILA, tvorevina i podvala Oca laži, samog lucifera i kneza tame.

 

Ljubljeno moje dijete ovo za Mene ne znači poraz. Sjeti se; i moj nauk onda dok sam u tijelu bio i

naučavao nitko nije slijedio osim dvanestorice, i za nagradu kao dokaz svoje vjere pribiše Me na križ.

 

 Ali sve je to tako trebalo biti da se ispune slova zakona. Kažem, trebalo, ali to ne znači da je tako i moralo biti pod svaku cijenu.

 

Kroz sve vjekove, kroz sve vremenske epohe, sve od prvoga pada, čovjeku sam davao i dajem

iznova šansu za šansom da se iskupi, da progleda, da se probudi, da spozna što je i tko je.

 

No ljudskoj tvrdoći nema premca. Ustrajnost u zlu jednaka je ustrajnosti mračnim silama u njihovim djelima. Isto privlači isto. I kako mržnja rađa mržnju, osveta osvetu, ljubomora ljubomoru, isto tako tvrdoća vaših srdaca rađa oholost, prezir i samodostatnost.

 

No neka bude kako bude. Neka bude kako čovjek hoće. Još za sada. A potom moje posljednje slovo ispunit će se do savršenstva.

 

Mir tebi, Ja te ljubim i blagoslivljem.

 

(24.09.1998.)